Poslovni broj: II Kž-Us-16/2021-4

Poslovni broj: II Kž-Us-16/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog D. H. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog Š. G., okrivljene V. F. i okrivljenog T. J. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-67/2020. (Kov-Us-63/20.) od 25. siječnja 2021. o produljenju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog Š. G., okrivljene V. F. i okrivljenog T. J. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim su rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-67/2020. (Kov-Us-63/20.) od 25. siječnja 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj Ko-US-62/2020. od 20. studenog 2020., protiv okrivljenog D. H. i drugih, zbog kaznenih djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavak 1. te drugih KZ/11., pod točkom I. na temelju članka 98. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljene mjere opreza i to okrivljenom D. H., obveza redovitog javljanja u Policijsku upravu zagrebačku, VII policijsku postaju Zagreb, jednom tjedno, svakog ponedjeljka; okrivljenom Š. G., okrivljenom P. Š. i okrivljenom N. B. obveza redovitog javljanja u Policijsku upravu, jednom mjesečno, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu; okrivljenom I. G., okrivljenoj N. H. V., okrivljenom M. V., okrivljenom Ž. S. i okrivljenom D. P. obveza redovitog javljanja u Policijsku upravu, jednom mjesečno, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu; okrivljenoj I. J. i okrivljenom Z. G. obveza redovitog javljanja u Policijsku upravu, jednom mjesečno, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu; okrivljenom D. R. obveza redovitog javljanja u Policijsku upravu, jednom mjesečno, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu; okrivljenoj V. F. obveza redovitog javljanja u Policijsku upravu,, jednom mjesečno, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu te okrivljenom T. J. obveza redovitog javljanja u Policijsku upravu, jednom mjesečno, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu. Nadalje, pod točkom II. određeno je da, u slučaju nepridržavanja mjera opreza iz točke I., će se one zamijeniti istražnim zatvorom. Pod točkom III. na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. ukinuta je mjera opreza protiv okrivljene D. J. i to obveza redovitog javljanja u Policijsku upravu, jednom mjesečno, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni Š. G. po branitelju odvjetniku K. P., okrivljena V. F. po branitelju odvjetniku D. V. te okrivljeni T. J. po braniteljici odvjetnici K. A..

 

2.1. U žalbi okrivljeni Š. G. predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje i ukinuti mjeru opreza.

Okrivljena V. F. u žalbi predlaže ukinuti pobijano rješenje, odnosno ukinuti produljenje mjere opreza.

Okrivljeni T. J. u žalbi predlaže ukinuti pobijano rješenje.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nisu osnovane.

 

5. Žalitelj Š. G. osporava zakonitost pobijanog rješenja te ističe da nije valjano obrazloženo te ne sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama. Time ovaj žalitelj smjera na apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. počinjenu na način da u rješenju nedostaje obrazloženje odlučnih činjenica.

 

5.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem iznoseći razloge za svoju odluku zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da na strani okrivljenog Š. G., okrivljene V. F. i okrivljenog T. J. postoji osnovana sumnja da bi svaki od njih počinio kazneno djelo za koje se tereti kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisana člankom 123. stavka 1. ZKP/08., kao i posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u odnosu na svakog od okrivljenika. Za takve svoje zaključke prvostupanjski sud dao je jasne, iscrpne i valjane razloge, a jednako tako i valjane razloge zbog kojih je zaključio da se ista svrha u odnosu na svakog okrivljenika u konkretnom slučaju može ostvariti i dalje primjenom blaže mjere, odnosno mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08. koja je i do sada svrhovito primjenjivana. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.2. Dakle, nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem prvostupanjskog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene ni druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja svi žalitelji tvrde da s obzirom na protek vremena nema iteracijske opasnosti i mjera opreza nije potrebna niti opravdana.

 

6.1. Međutim, pravilno prvostupanjski sud nalazi opasnost od mogućeg ponavljanja djela na strani okrivljenog Š. G., okrivljene V. F. i okrivljenog T. J. u okolnostima kaznenog djela za koje su osnovano sumnjivi te činjenici da je riječ o organiziranim i povezanim počiniteljima unutar zločinačkog udruženja, koji su svoje aktivnosti usmjerili ka prijevarnom postupanju u gospodarskom poslovanju s drugim poslovnim subjektima, zaobilaženju poreznih propisa i drugim protupravnim radnjama. Iznesene okolnosti, a za okrivljenog T. J. i činjenica ranije osuđivanosti za drugo kazneno djelo, doista i prema ocjeni drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje ukazuju da na strani ovih okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

 

6.2. No, kako se sukladno članku 95. stavak 1. ZKP/08. prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, kao i cijeneći činjenicu da su okrivljeni Š. G., okrivljena V. F. i okrivljeni T. J., određeno vrijeme proveli u istražnom zatvoru, što je na njih zasigurno utjecalo u smislu shvaćanja pogibeljnosti postupanja protivnih pravnom poretku, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je primijenjena mjera opreza u konkretnoj situaciji učinkovita za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani ovih okrivljenika. Okolnost da okrivljeni Š. G., okrivljena V. F. i okrivljeni T. J. tu mjeru opreza do sada nisu prekršili samo potvrđuje da ona uspješno ostvaruje svoju svrhu.

 

6.3. Stoga je pobijanim rješenjem navedena mjera opreza opravdano produljena, a žalbeni navodi svih žalitelja kojima osporavaju potrebu njene daljnje primjene nisu od utjecaja. Naime, mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. se kroz redoviti kontakt s policijom utječe na buduće razmišljanje i postupanje svakog od okrivljenika. Dakle, nije u pravu žalitelj T. J. kada, nastojeći dovesti u pitanje svrhovitosti primjene produljene mu mjere opreza, ističe da nema opasnosti od ponavljanja kaznenog djela jer se tijekom dosadašnje primjene mjere opreza "nije javljao kao potencijalni počinitelj kakvog novog kaznenog djela.", niti da je u doticaju s bilo kojim suokrivljenikom niti je vlasnik ili odgovorna osoba u ijednom trgovačkom društvu niti su u pravu ovaj žalitelj i žalitelj Š. G. da je riječ o promašenoj mjeri opreza odnosno besmislenoj.

 

6.4. Dakle, nije ostvarena ni žalbena osnova, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ni povreda kaznenog zakona na koje upire žalitelj Š. G.

 

7. Žalitelj T. J. navodi da prvostupanjski sud ne nalazi nove okolnosti kod svakog produljenja mjere opreza smjerajući time da sud nije primijenio tzv. dinamički pristup razvijen u praksi Europskog suda za ljudska prava. No, žalitelj ispušta iz vida da su se okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. od donošenja rješenja suca istrage dopunjavale novim činjenicama proizašlim iz postupka. Tako je u međuvremenu, nakon provedene istrage tijekom koje su prikupljeni dokazi, podignuta optužnica. Stoga nije točno da u ovom postupku nije primijenjen dinamički princip prilikom odlučivanja o postojanju opasnosti da će okrivljenik počiniti kazneno djelo, kao i prilikom obrazlaganja te opasnosti. U tom kontekstu nije utvrđeno ni da bi okrivljenom T. J. bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14.).

 

8. Uzevši u obzir učestalost naloženog javljanja okrivljenom Š. G., okrivljenoj V. F. i okrivljenom T. J. (jednom mjesečno), kao i činjenicu da je svakom okrivljeniku mjera opreza redovitog javljanja određena prema mjestu njegova prebivališta, žalbene tvrdnje okrivljenog Š. G. kako mu to javljanje predstavlja veliko fizičko i financijsko opterećenje jer je ugovorio poslove u Belgiji, nemaju odlučan značaj kao ni žalbene tvrdnje okrivljene V. F. da joj je mjera postala otežavajuća jer skrbi o desetogodišnjem djetetu i teško bolesnom ocu.

 

9. Nadalje, na tvrdnje okrivljenog T. J. i okrivljene V. F. o dugom trajanju izrečenih mjera opreza, potrebno je navesti da se načelo razmjernosti koje je propisano člankom 122. stavak 2. ZKP/08., odnosi na mjeru istražnog zatvora, a budući da je okrivljeni T. J. bio lišen slobode od 12. ožujka do 3. srpnja 2019., a okrivljena V. F. od 12. ožujka do 3. svibnja 2019. to proizlazi da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela razmjernosti. Ujedno, prema članku 98. stavku 6. ZKP/08. trajanje mjere opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora te one, kada su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., mogu trajati najdulje do izvršnosti presude.

 

10. Pravilni zaključci prvostupanjskog suda nisu dovedeni u sumnju niti istaknutim žalbenim navodima okrivljene V. F. o tome da je priznala počinjenje kaznenog djela, izrazila kajanje, vratila dio protupravno stečene imovinske koristi i da su u tijeku pregovori oko sklapanja sporazuma o priznaju krivnje.

 

11. Budući da žalbe okrivljenog Š. G., okrivljene V. F. i okrivljenog T. J. nisu osnovane, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

U Zagrebu 6. svibnja 2021.