1              Poslovni broj: II Kž-147/2021-5

Poslovni broj: II Kž-147/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Lj., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog D. Lj. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-148/2021-6 (K-10/2021.) od 22. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog D. Lj. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-148/2021-6 (K-10/2021.) od 22. travnja 2021. u postupku nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog D. Lj., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi s člankom 153. stavak 2. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3 KZ/11. te dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavak 1. (ispravno stavak 3.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. Lj. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te je na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 16. studenog 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. Lj. po branitelju, odvjetniku I. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor protiv optuženika te odrede mjere opreza odnosno da se ukine pobijano rješenje te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženik u žalbi ističe da je neosuđivan pa da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na opasnost od ponavljanja kaznenog djela čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje dok bitnu povredu odredaba kaznenog postupka ne konkretizira.

6. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud  pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. Lj. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku iznio je jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

7. Protivno žalbenim navodima optuženog D. Lj., opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na optuženika postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja proizlazi iz okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja se na razini osnovane sumnje tereti u ovome postupku i to da je u razdoblju od osam godina grubo i bezobzirno postupao prema supruzi prema kojoj je imao više nasilnih spolnih nasrtaja, višekratno je fizički, psihički i verbalno napadao uz uporabu noža radi slamanja njenog otpora, ozbiljno joj prijetio smrću i prijetio davljenjem žicom, kojem fizičkom i psihičkom zlostavljanju supruge su bile prisutne njihove maloljetne kćeri u dobi od 10 i 14 godina.

7.1. Kada se način počinjenja i broj terećenih kaznenih djela (čak pet kaznenih djela u odnosu na blisku osobu –suprugu i maloljetnu djecu) te dugotrajnost inkriminiranog razdoblja povežu sa činjenicom da iz iskaza žrtve-optuženikove supruge proizlazi da joj se i prilikom policijskog privođenja optuženik obratio riječima "mrtva si" te da iz snimke ispitivanja optuženika na policiji proizlazi da je nekoliko puta ponovio da će suprugu ubiti kada izađe van, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da navedene okolnosti upućuju na naglašenu kriminalnu volju, upornost, ustrajnost i bezobzirnost u postupanju optuženika u čemu ga nije spriječila niti činjenica prisutnosti službenih osoba.

7.2. Slijedom navedenih okolnosti prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog D. Lj. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istog ili istovrsnih kaznenih djela u odnosu na suprugu i maloljetne kćeri ili počiniti teže kazneno djelo prema supruzi, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora, za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti. Pritom, podatak o ranijoj osuđivanosti neke osobe tek je jedna od okolnosti, i to ne nužna, za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti.

8. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud opravdano nalazi da se, s obzirom na utvrđen visok stupanj iteracijske opasnosti, svrha mjere istražnog zatvora za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

8.1. U tom smislu, a ima li se na umu duljina kriminalne aktivnosti, nisu osnovani navodi optuženika da bi se svrha mjere istražnog zatvora mogla postići njegovim preseljenjem kod majke u B. koja ga je voljna primiti na stanovanje niti mjerama opreza zabrane približavanja žrtvama i zabranom uhođenja ili uznemiravanja žrtava.

9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 6. svibnja 2021.