1              Poslovni broj: II Kž-142/2021-5

Poslovni broj: II Kž-142/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T.-V. B., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97. i 27/98., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog T.-V. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-56/2021. (K-6/2021.) od 15. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog T.-V. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-56/2021. (K-6/2021.) od 15. travnja 2021., nakon podignute i potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-285/2020. od 25. lipnja 2020. protiv optuženog T.-V. B., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 90. KZ/97., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog T. V.-B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te je u istražni zatvor optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode od 29. siječnja 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi T.-V. B., po braniteljici, odvjetnici J. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje i optuženiku ukine istražni zatvor, odredi jamstvo u iznosu 6.800.000,00 kuna i mjere opreza iz članka 98. ZKP/08., a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. U žalbi optuženik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ističući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio pobijano rješenje, te na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08., navodeći da je na njegovu štetu teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi u činjenici da ne postoje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točka 1. ZKP/08. za daljnje produljenje mjere istražnog zatvora.

6. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T.-V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku iznio je jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud pa su neosnovani žalbeni navodi optuženika da pobijano rješenje nije dovoljno obrazloženo i da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora jamstvom i mjerama opreza.

7. Protivno žalbenim navodima, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi optuženiku bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda budući da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju razmotrio i konkretno obrazložio sve okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

8. Nadalje, prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti od bijega s pravom temelji na činjenici da je optuženi T.-V. B. državljanin tri države, odnosno R. H., K. N. i Š. K. koja nije članica E. unije i koja vlastite državljane ne izručuje, da je dulje vrijeme živio izvan R. H. i to u Š. K. gdje je bio zaposlen i imao obitelj te da je poslovne (radni odnos i brisanje trgovačkog društva) i osobne (odjava prebivališta i pokretanje brakorazvodne parnice sa suprugom koja i dalje živi u Š. K.) veze sa Š. K. raskinuo tek nakon uhićenja.

8.1. Kada se navedene okolnosti povežu s činjenicom da je optuženik suočen s vođenjem kaznenog postupka zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 90. KZ/97. počinjenog 1999. za koje je propisana visoka kazna zatvora, da je prilikom počinjenja kaznenog djela, na razini osnovane sumnje, pokazao bezobzirnost i upornost, te da u osobnim podacima koje je davao tijekom postupka postoje proturječnosti, nejasnoće i praznine, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da su na strani optuženika ostvarene one osobite okolnosti koje ukazuju na postojanje realne i predvidive opasnosti da će puštanjem na slobodu pobjeći te postati nedostupan tijelima kaznenog progona R. H..

8.2. U tom smislu bez utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke su žalbeni navodi da se optuženik sam javio policiji, da više nije u stvarnoj bračnoj zajednici, da u R. H. ima majku i braću te da više nema prebivalište na teritoriju Š. K. već samo u R. H. koju ne namjerava napuštati.

9. Po ocjeni drugostupanjskog suda, brojnost i značaj okolnosti iz kojih proizlazi realno predvidiva opasnost od bijega na strani optuženika upućuje na to da svrhu istražnog zatvora za sada nije moguće ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom odredbama ZKP/08., pa tako niti ponuđenim iznosom jamstva niti mjerama opreza.

9.1. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je protiv optuženog T.-V. B. primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., za sada jedina prikladna i nadalje nužna mjera za sprječavanje bijega.

10. U odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije vodio računa o "dinamičkom pristupu", drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. U tom smislu, protivno žalbenim navodima optuženika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud u aktualnom, raspravnom stadiju postupka pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

11. Nije u pravu optuženik kada upire na povredu načela razmjernosti, jer je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

12. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 6. svibnja 2021.