1              Poslovni broj: Gž-1718/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1718/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to: Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. K. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. A., odvjetnici u M., protiv tuženica 1. N. A., pok. N. iz Z. i 2. V. A. iz M., obje zastupane po punomoćniku A. N., odvjetniku u M., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: 6 P-477/2020-7 od 7. rujna 2020. i rješenja poslovni broj: 6 P-477/20 od 23. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2021.,

 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: 6 P-477/2020-7 od 7. rujna 2020. u dijelu pod točkom I. izreke.

 

 

r i j e š i o  j e

 

Djelomično se uvažava žalba tužitelja pa se ukida:

I. rješenje Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: 6 P-477/20 od 23. srpnja 2020. u pobijanom dijelom pod točkom II. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: 6 P-477/2020-7 od 7. rujna 2020., u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku (točka II. izreke), te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Utvrđuje se da je P. K. p. P. s prebivalištem u Z., OIB: …, temeljem oporučnog nasljedstva od K. M., suvlasnik čest. zgr. 442/2 (zgrade upisane površine 48m2) u ZU 1872 k.o. Ž., u dijelu od 1/3, odnosno 4/12, pa je ovlašten temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj, zatražiti i ishoditi uknjižbu tog suvlasničkog dijela na navedenoj nekretnini (uz već upisani dio od 2/12), uz istodobno brisanje suvlasničkih dijelova za po 1/12 sa imena zk suvlasnika A. N., upisane kao A. N. mldb., Z., i A. V., M., OIB: ….“

II. Dužan je tužitelj, naknaditi tuženicima 1. i 2., troškove parničnog postupka u iznosu 57.214,37 kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Nadalje, tijekom postupka prvostupanjski je sud na ročištu od 23. srpnja 2020., donio rješenje kojim je u točki II. izreke, odlučio kako slijedi:

„ Postavljanje eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužitelja, sadržano u podnesku predanog na ročištu dana 24. lipnja 2020., pod točkom II/2/ smatra se preinakom tužbenog zahtjeva u smislu članka 191. stavak 1. ZPP-a i navedena preinaka tužbenog zahtjeva se ne dopušta.“

3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja od 23. srpnja 2020. tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148./11 - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH i 70/19., dalje ZPP). Tužitelj u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev koji je pobijanom presudom odbijen kao neosnovan, odnosno podredno da preinači pobijanu presudu na način da tužitelja utvrdi vlasnikom etažne jedinice, u naravi prizemlja, koji je zahtjev postavio u podnesku koji je predao sudu na ročištu od 24. lipnja 2020. (radi se o drugo postavljenom, eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu).

4. Iz sadržaja predmetne žalbe razvidno je kako tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, ali i rješenje doneseno na ročištu od 23. srpnja 2020., i to baš u dijelu pod točkom II. izreke.

5. Tuženice nisu podnijele odgovor na žalbu tužitelja.

6. Žalba tužitelja djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

7. Prvostupanjski je sud u ovom postupku prvotno donio presudu 4. siječnja 2017. pod poslovnim brojem: 74. P-2778/15 kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje prava suvlasništva na 1/3 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 442/2 k.o. Ž., te uknjižbu prava suvlasništva za 1/3 dijela ne predmetnoj nekretnini.

8. Odlučujući o žalbi tužitelja protiv navedene presude Županijski je sud u Splitu, dana 12. ožujka 2020., pod poslovnim brojem: Gž-691/2017-2 donio rješenje kojim je ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu od 4. siječnja 2017., te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja se navodi kako je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev koji se odnosio na utvrđenje prava suvlasništva na čest. zgr. 442/2 k.o. Ž., dok je s druge strane izvodio dokaze i obrazlagao pobijanu presudu u odnosu na sasvim drugu nekretninu i to čest. zgr. 444/2 k.o. Ž. Slijedom navedenog, po stavu Županijskog suda u Splitu, prvostupanjski je sud prilikom donošenja presude od 4. siječnja 2017. počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to baš onu predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Na prvom ročištu koje je održano u ponovljenom postupku u ovoj pravnoj stvari, i to baš 24. lipnja 2020. tužitelj je ispravio pogrešku iz tužbenog zahtjeva u smislu da je sada kao predmetnu nekretninu u tužbenom zahtjevu naveo čest. zgr. 444/2 k.o. Ž., umjesto ranije pogrešno napisanu čest. zgr. 442/2 k.o. Ž.

11. Nadalje, na tom prvom ročištu u ponovljenom postupku, tužitelj je predao u spis podnesak u kojem je postavio drugi tužbeni zahtjev, kojeg da sud prihvati tek ako nađe da onaj prvo postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan. Radi se zapravo o eventualnoj kumulaciji iz članka 188. stavak 2. ZPP-a. Naime u ovom drugo postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj zahtjeva da se utvrdi isključivim vlasnikom prizemlja zgrade u Ž., katastarske oznake čest. zgr. 444/2 k.o. Ž., te traži da navedeno prizemlje zgrade na temelju presude izdvoji u posebnu etažnu cjelinu, koju da je potom ovlašten upisati na svoje ime.

12. Prvostupanjski je sud u odnosu na prvi postavljeni tužbeni zahtjev, kojeg je odbio kao neosnovan, u obrazloženju pobijane presude u bitnome naveo kako tužitelj zahtjeva utvrđenje prava suvlasništva na idealnom dijelu predmetne nekretnine (na 1/3 odnosno na 4/12 dijela, a ovo pored već uknjiženog suvlasništva na 2/12 dijela) dok istovremeno u svom iskazu ističe kako je vlasnik točno određenog dijela predmetne nekretnine, i to baš prizemlja predmetnog objekta. Štoviše da tužitelj obrazlaže i pojašnjava kako je između tuženika i njegove pravne prednice postojao dogovor o diobi predmetne zgrade.

13. Slijedom navedenog prvostupanjski sud u bitnome zaključuje kako se ne može istovremeno biti vlasnikom točno određenog dijela predmetne nekretnine, i to baš prizemlja, a što da proizlazi iz kazivanja tužitelja, i idealnog dijela sporne nekretnine i to baš za 1/3 dijela (pored već utvrđenih 2/12 dijela). Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Zaista, tužitelj u ovom postupku, posebno u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu od 5. veljače 2016. ističe činjenice iz kojih proizlazi da on u ovoj parnici polaže vlasnička prava baš na prizemlje predmetne zgrade, a ne i na ostalim dijelovima. S tim u svezi je za reći kako je sud vezan za činjeničnu osnovu koju ističe tužitelj kako u tužbi tako i dalje tijekom postupka (nije odlučno kako je pravno ocijenio spor, ovo u suglasju sa odredbom članka 186. stavak 3. ZPP-a). Naime, u bitnome, tužitelj ističe kako je između njegove pravne prednice i tuženica postignut dogovor da njegovoj pravnoj prednici pripada upravo prizemlje predmetne zgrade, koji da se dogovor štoviše i poštivao nakon njezine smrti i to baš u odnosu na njega,njenog nasljednika.

15. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

16. Posebno je za istaknuti kako iz sadržaja žalbe također proizlazi kako se tužitelj upravo smatra vlasnikom prizemlja predmetne zgrade. No, tužitelj ističe kako je morao postaviti tužbeni zahtjev sadržaja kako je to navedeno u ovoj drugostupanjskoj odluci jer da nije izvršeno etažiranje predmetne zgrade. Stoga, tužitelj smatra kako je samo ovako postavljenim tužbenim zahtjevom kojim zahtjeva utvrđenje suvlasništava na cijeloj zgradi (za 1/3 dijela, pored već uknjiženih 2/12 dijela) i presudom kojom bi se takav zahtjev usvojio, mogao u konačnici pristupiti etažiranju predmetne nekretnine.

17. Ako tužitelj ističe činjenice na temelju kojih bi proizlazilo da je vlasnik samo prizemlja predmetne zgrade, onda je takav tužbeni zahtjev trebao i postaviti, a ne zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva na cijeloj predmetnoj zgradi. Naime ako se tužitelj presudom utvrdi vlasnikom dijela predmetne nekretnine i to baš prizemlja zgrade, tada načelno, postoji pravni put (zaključenjem odgovarajućeg ugovora, a po potrebi i vođenjem odgovarajućeg postupka pred sudom) da se tužitelj uknjiži kao vlasnik posebnog dijela nekretnine – prizemlja. Posebno je za istaknuti kako drugostupanjski sud ne želi na bilo koji način sugerirati da bi tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva tužitelja na prizemlju predmetne zgrade bio osnovan, odnosno da ne bi bio osnovan.

18. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno primijenio pravo kada je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva/suvlasništva na 1/3 dijela čest. zgr. 444/2 k.o. Ž. te uknjižbu toga prava u zemljišnim knjigama odbio kao neosnovan.

19. Dakle, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tužitelj u odnosu na točku I. izreke pobijane presude, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak ZPP-a., to je trebalo žalbu tužitelja djelomično odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

20. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude obrazložio iz kojeg razloga je donio rješenje pod točkom II. izreke, od 23. srpnja 2020., kojim je odlučio kako slijedi:

„Postavljanje eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužitelja, sadržano u podnesku predanog na ročištu dana 24. lipnja 2020. godine, pod točkom II/2/ smatra se preinakom tužbenog zahtjeva u smislu članka 191. stavak 1. ZPP-a i navedena preinaka tužbenog zahtjeva se ne dopušta.“

21. Za ponoviti je kako je ovim drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, tužitelj tražio utvrđenje isključivog prava vlasništva prizemlja zgrade čest. zgr. 444/2 k.o. Ž., te ovlaštenje da se po pravomoćnosti presude predmetno prizemlje izdvoji u posebnu etažnu cjelinu na kojoj bi se uknjižio kao vlasnik.

22. Naime, a sukladno odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a, tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. U ovom slučaju radi se o tzv. eventualnoj kumulaciji.

23. Prvostupanjski sud obrazlaže svoju odluku u dijelu pod točkom II. izreke rješenja od 23. srpnja 2020., kojim nije dopustio postavljenje drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, na način da navodi kako bi u konkretnom slučaju trebalo izvoditi nove dokaze, što da u konkretnoj fazi postupka nije opravdano ni ekonomično, a niti da je prikladno za konačno rješenje spornih odnosa između parničnih stranaka.

24. S obzirom na žalbene navode tužitelja te sadržaj izreke i obrazloženja pobijanog rješenja potrebno je reći slijedeće.

25. Tužba je u ovom postupku podnesena 2009., a prva prvostupanjska presuda donesena je 4. siječnja 2017. Rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž-691/2017-2 od 12. ožujka 2020. ukinuta je navedena presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Dakle, prvostupanjski postupak je ponovno počeo teći iz početka. Tužitelj je odmah na prvom ročištu, koje je zakazano nakon što je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, 24. lipnja 2020. predao sudu podnesak u kojem je istaknuo i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na prizemlju predmetne nekretnine.

26. Stoga, tužitelj je postavio drugi, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na samom početku ponovljenog postupka, pa nije za prihvatiti mišljenje prvostupanjskog suda kako je isti postavljen u onoj fazi postupka kada to nije ni opravdano niti ekonomično. Pored toga za istaknuti je i to kako suprotno mišljenju prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud smatra kako je svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama dopustiti postavljanje predmetnog, drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, te o njegovoj osnovanosti odlučiti, nakon što je prvo postavljeni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Sukladno istaknutom proizlazi kako je prvostupanjski sud odlučujući na način kao u točki II. izreke pobijanog rješenja od 23. srpnja 2020. počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, pogrešno primjenjujući odredbe članka 190. i 191. ZPP-a, a sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

27. Slijedom navedenog trebalo je djelomično uvažiti žalbu tužitelja te ukinuti rješenje prvostupanjskog suda, poslovni broj: P-477/20 od 23. srpnja 2020. u dijelu pod točkom II. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja. Posljedično tome trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude, pa će se o istom odlučiti nakon što se donese odluka u ponovljenom postupku.

 

U Splitu, 6. svibnja 2021.