- 1 -              Kzz 10/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 10/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr.  K. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.-V) i dr., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 8. veljače 2021. broj KZZ-DO-4/2021-2 podignutim protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29. svibnja 2020. broj Kzd-111/2020 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. kolovoza 2020. broj Kžzd-137/2020-4, u sjednici održanoj 6. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29. svibnja 2020. broj Kzd-111/2020 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. kolovoza 2020. broj Kžzd-137/2020-4 povrijeđen zakon u odredbi čl. 469. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi s čl. 3. st. 4. KZ/11.-V u korist okrivljenika.

 

 

Obrazloženje

 

1.Pravomoćnim presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29. svibnja 2020. broj Kzd-111/2020 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. kolovoza 2020. broj Kžzd-137/2020-4 okr. K. Č. je proglašen krivim zbog kaznenih djela pravno kvalificiranih po odredbama IV novele Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.-IV) i to tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11.-IV za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.-IV za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci i povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.-IV za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, pa je primjenom čl. 51. KZ/11.-IV osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Potom je okrivljeniku na temelju čl. 57. KZ/11.-IV izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen izvršava deset mjeseci dok je ostali dio kazne u trajanju jedne godine i osam mjeseci uvjetovan uz vrijeme provjeravanja od četiri godine.

 

2.Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje u tekstu: zahtjev) protiv navedene pravomoćne presude zbog povrede zakona u čl. 469. toč. 4. ZKP/08. u vezi s čl. 3. st. 4. KZ/11.-V s prijedlogom da se zahtjev prihvati i utvrdi povreda zakona u korist okrivljenika.

 

3.Zahtjev je osnovan.

 

4.Prema činjeničnom opisu kaznenih djela iz izreke prvostupanjske presude okrivljenik je proglašen krivim za kaznena djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava čije radnje obuhvaćaju razdoblje od 1. lipnja 2015. do 24. veljače 2020. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i okrivljenik  zbog odluke o kazni.

 

5.Odbivši žalbe stranaka drugostupanjski sud je otklonio prigovor o postojanju povrede kaznenog zakona. Sud drugog stupnja obrazlaže kako je prvostupanjski sud „...već u izreci te presude  naveo da se radi o kaznenim djelima iz Kaznenog zakona (Narodne novine: 125/11, 144/12, 56/15., 61/15 - ispravak, 101/17. i 118/18) ... dakle ne navodeći Zakon o izmjenama i dopunama kaznenog zakona koji je donesen 13. prosinca 2019., a stupio na snagu 1.1.2020., gdje su izmijenjeni minimumi kazne za kaznena djela 179a KZ/11. i 177. stavak 2.KZ/11.“ Stoga je po ocjeni žalbenog suda „...prvostupanjski sud ispravno primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, ali imajući u vidu da će se primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja, ako je izmijenjen zakon nakon počinjenja kaznenog [djela] pa prije donošenja pravomoćne presude.“ Zaključuje da je „...optuženik presuđen za kaznena djela za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 24. veljače 2020. u kojem razdoblju je Kazneni zakon pet puta mijenjan ...i upravo ova posljednja izmjena je nepovoljnija za optuženika, pa ispravno nije primijenjena u osudi optuženika.“

 

6.Međutim, kod ocjene žalbenih navoda državnog odvjetnika i odgovora na temeljno pravno pitanje kada je kazneno djelo počinjeno, kao pretpostavke razmatranja primjene blažeg zakona i posljedično odmjeravanja kazne, drugostupanjski sud je posve zanemario zakonsko određenje vremena počinjenja kaznenog djela. Tako je jasno propisano u čl. 8. st. 2. KZ/11.-V, koja norma je od stupanja na snagu novog Kaznenog zakona (1. siječnja 2013.) do danas neizmijenjena, da ako se počiniteljeva djelatnost sastoji iz više vremenski odvojenih radnji, djelo je počinjeno danom posljednje radnje, a kod kaznenih djela kod kojih radnja traje, danom prestanka radnje. Pored toga, ova norma je u korelaciji sa odredbom čl. 3. st. 4. KZ/11.-V (također neizmijenjena od stupanja na snagu novog Kaznenog zakona) na koju osnovano upire državni odvjetnik u zahtjevu, prema kojoj se, u slučaju izmjene zakona za vrijeme počinjenja djela, ima primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje.

 

7.Prema tome, u pravu je državni odvjetnika da je na radnje opisane u izreci prvostupanjske presude trebalo primijeniti odredbe KZ/11.-V jer su kaznena djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava (kao i tjelesne ozljede) počinjena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 126/19) kojim zakonom je za spomenuta kaznena djela povišen zakonski minimum kazne zatvora na jednu godinu. Stoga je za izricanje kazne ispod minimuma bilo potrebno primijeniti odredbe o ublažavanju kazne (žalbeni prigovor državnog odvjetnika) što je u konkretnom slučaju, uslijed pogrešne pravne oznake djela, izostalo. Drugim riječima, budući da su sva kaznena djela počinjena nakon stupanja na snagu posljednje novele Kaznenog zakona, a zakon se nakon počinjenja djela prije donošenja pravomoćne presude nije izmijenio to je  pogrešno rezoniranje drugostupanjskog suda o vremenu počinjenja djela i primjeni blažeg zakona.

 

8.Slijedom navedenog, kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenika, trebalo je na temelju čl. 513. st. 1. i 2. ZKP/08. utvrditi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan ne dirajući u pravomoćnu odluku.

 

Zagreb, 6. svibnja 2021.