Broj: Gž-465/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski, u vijeću sastavljenom od suca  Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i suca Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ž. iz Č., M. G. br. …, OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika A. b. d.d. iz Z., S. a. br. …, OIB:…, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog  suda u Zagrebu poslovni broj P-1793/15-19 od 29.rujna 2016., temeljem odredbe čl. 44. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08 i 57/11, u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 25.siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1793/15-19 od 29.rujna 2016.

 

              Trošak žalbenog postupka se tužitelju ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je odlučeno kako slijedi:

„I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

“I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 4. Ugovora o kreditu uz depozit broj:…. sklopljen dana 03.10.2006. godine između tužitelja i tuženika koja glasi: „Izmjena kamatne stope smatra se sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana, plati tužitelju iznos od 3.251,72 E, u kunskoj protuvrijednosti, obračunat prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za EUR na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

-22,23 EUR tekućom od 15.05.2008.

-22,23 EUR tekućom od 15.06.2008.

-22,23 EUR tekućom od 15.07.2008.

-22,23 EUR tekućom od 15.08.2008.

-22,23 EUR tekućom od 15.09.2008.

-22,23 EUR tekućom od 15.10.2008.

-22,23 EUR tekućom od 15.11.2008.

-22,23 EUR tekućom od 15.12.2008.

-39,88 EUR tekućom od 15.01.2009.

-39,88 EUR tekućom od 15.02.2009.

-39,88 EUR tekućom od 15.03.2009.

-39,88 EUR tekućom od 15.04.2009.

-39,88 EUR tekućom od 15.05.2009.

-51,33 EUR tekućom od 15.06.2009.

-51,33 EUR tekućom od 15.07.2009.

-51,33 EUR tekućom od 15.08.2009.

-51,33 EUR tekućom od 15.09.2009.

-51,33 EUR tekućom od 15.10.2009.

-51,33 EUR tekućom od 15.11.2009.

-51,33 EUR tekućom od 15.12.2009.

-51,33 EUR tekućom od 15.01.2010.

-51,33 EUR tekućom od 15.02.2010.

-51,33 EUR tekućom od 15.03.2010.

-51,33 EUR tekućom od 15.04.2010.

-51,33 EUR tekućom od 15.05.2010.

-51,33 EUR tekućom od 15.06.2010.

-51,33 EUR tekućom od 15.07.2010.

-51,33 EUR tekućom od 15.08.2010.

-51,33 EUR tekućom od 15.09.2010.

-51,33 EUR tekućom od 15.10.2010.

-51,33 EUR tekućom od 15.11.2010.

-51,33 EUR tekućom od 15.12.2010.

-51,33 EUR tekućom od 15.01.2011.

-51,33 EUR tekućom od 15.02.2011.

-51,33 EUR tekućom od 15.03.2011.

-51,33 EUR tekućom od 15.04.2011.

-51,33 EUR tekućom od 15.05.2011.

-51,33 EUR tekućom od 15.06.2011.

-51,33 EUR tekućom od 15.07.2011.

-51,33 EUR tekućom od 15.08.2011.

-51,33 EUR tekućom od 15.09.2011.

-51,33 EUR tekućom od 15.10.2011.

-51,33 EUR tekućom od 15.11.2011.

-51,33 EUR tekućom od 15.12.2011.

-51,33 EUR tekućom od 15.01.2012.

-51,33 EUR tekućom od 15.02.2012.

-51,33 EUR tekućom od 15.03.2012.

-51,33 EUR tekućom od 15.04.2012.

-51,33 EUR tekućom od 15.05.2012.

-51,33 EUR tekućom od 15.06.2012.

-51,33 EUR tekućom od 15.07.2012.

-51,33 EUR tekućom od 15.08.2012.

-51,33 EUR tekućom od 15.09.2012.

-51,33 EUR tekućom od 15.10.2012.

-51,33 EUR tekućom od 15.11.2012.

-51,33 EUR tekućom od 15.12.2012.

-51,33 EUR tekućom od 15.01.2013.

-51,33 EUR tekućom od 15.02.2013.

-51,33 EUR tekućom od 15.03.2013.

-51,33 EUR tekućom od 15.04.2013.

-51,33 EUR tekućom od 15.05.2013.

-51,33 EUR tekućom od 15.06.2013.

-51,33 EUR tekućom od 15.07.2013.

-51,33 EUR tekućom od 15.08.2013.

-51,33 EUR tekućom od 15.09.2013.

-51,33 EUR tekućom od 15.10.2013.

-51,33 EUR tekućom od 15.11.2013.

-51,33 EUR tekućom od 15.12.2013.

-51,33 EUR tekućom od 15.01.2014.

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.205. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.“

 

II/ Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,000 kuna, u roku od 15 dana.“

 

Protiv  citirane presude se pravovremeno i po izabranom punomoćniku žali tužitelj.  Navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna i sudske pristojbe na žalbu po odluci suda, ne navodeći u kojem iznosu.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana. 

 

Ispitujući pobijanu presudu, primjenom odredbe čl. 365. ZPP-a, ovaj sud nije našao povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu upućuje tužitelj, a drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Presuda je jasna i razumljiva, utemeljena na ponuđenim i izvedenim dokazima, o odlučnim činjenicama ima valjane razloge i može se ispitati. Nije utvrđeno  niti da bi bila počinjena bilo koja od drugih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a).

 

Neosnovano žalitelj prigovara da činjenično stanje ne bi u odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate bilo u potpunosti i pravilno utvrđeno.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužitelj s tuženikom kao kreditorom sklopio 3.listopada 2006. Ugovor o kreditu uz depozit broj … (u daljnjem tekstu: Ugovor) prema kojem tuženik daje tužitelju kredit u iznosu od 63.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa kamatom ugovorenom u čl. 3. i 4. Ugovora po stopi od 4,30% godišnje koja je promjenjiva u skladu sa važećim odlukama tuženika i vezana uz valutnu klauzulu,

-da Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja kamatne stope pa je tuženik koristeći ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi postupao jednostranim određivanjem kamatne stope koja je tijekom trajanja ugovora mijenjana povećanjem kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora pa je tuženik takvom ugovornom odredbom izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate) što je suprotno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) i ništetno u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO,

-da je 30.rujna 2015. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, u daljnjem tekstu:ZPK) koji u čl. 19.e nalaže obvezu tuženiku u roku od 45 dana od stupanja na snagu tog Zakona preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostaviti izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30.rujna 2015. izračunatim u skladu s odredbom čl. 19.c toga Zakona zajedno sa prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, što je tuženik učinio,

-da su stranke sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u kreditu u EUR čime je postignut proklamirani cilj konverzije iz čl. 19.b, 19.c i 19.d ZPK-a, čiji cilj je bio da se položaj korisnika kredita u CHF izjednači s položajem korisnika kredita uz valutnu klauzulu u EUR, uključujući i visinu kamatne stope na takve vrste kredita,

-da su tužitelju prema Aneksu uz Ugovor sve uplate po kreditu iskorištene za namirenje obroka, odnosno anuiteta kredita sada u EUR po novom otplatnom planu,

-da su stranke sklapanjem Aneksa uz Ugovor izmijenile odredbu Ugovora o valuti i o kamatnoj stopi te je sklapanjem Aneksa uz Ugovor otpao razlog ništetnosti iz čl. 4. Ugovora.

 

Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 19.b, 19c i 19d ZPK. Odbijen je prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja kao dokaz koji nije potrebno provoditi jer tužitelju ne pripada pravo na isplatu, a sud je ocijenio kao neodlučan za rješenje predmeta spora po tuženiku istaknuti prigovor zastare.

 

Utvrđeno činjenično stanje u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer se temelji na pisanim ispravama priloženim sudskom predmetu pa tužitelj neosnovano iznosi žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Bez uspjeha tužitelj prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Pravilno je prvostupanjski sud nakon sklapanja Aneksa Ugovoru o kreditu na temelju ponude tuženika, što je tuženiku bila zakonska obveza, ponuđeni Aneks potpisao. Tužitelj ne spori da je prije potpisivanja Aneksa Ugovoru iz 2006. tuženik sukladno zakonskoj obvezi pružio tužitelju podatke o kretanju kamatnih stopa, dostavio prijedlog novog ugovora o kreditu u kojem je tuženik ponudio konverziju kredita iz CHF u € i plan otplate sukladno obvezi čl. čl. 19.b, 19.c i 19.d Zakona na potrošačkom kreditiranju.

 

Pogrešno dakle tužitelj smatra da nakon sklapanja Aneksa Ugovoru o kreditu iz 2006.  osnovano traži utvrđenje ništetnim odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu koji Ugovor je prestao proizvoditi pravne učinke sklapanjem Aneksa kojim je anulirana ništetna odredba čl. 4. Ugovora. Isto tako tužitelj neosnovano potražuje isplatu iznosa od 3.251,72 € sa zateznim kamatama kao u točki II. izreke prvostupanjske presude jer je tuženik utvrđeni i plaćeni iznos uračunao u otplatu, sukladno zakonskoj obvezi iz ZPK-a.

 

Posebno neosnovano tužitelj svoje pravo temelji na pravu korisnika kredita u € koji nisu bili predmet normiranja po ZPK-a, da temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi traže povrat preplaćenih iznosa na ime ugovorene kamate. Prema navedenim korisnicima nakon sklapanja ugovora o kreditima u € nije postojala obvezi sukladno ZPK-u od strane kreditora vršiti konverziju i ti korisnici kredita o kamatnoj stopi nakon sklapanja ugovora o kreditu nisu posebno pregovarali. Tužitelj je prema shvaćanju ovoga suda, ako je smatrao da prikazane kamatne stope od početka sklapanja ugovora o kreditu u € nisu dovoljno određene, mogao tome prigovarati tuženiku odnosno odbiti sklapanje ponuđenog Aneksa Ugovoru o kreditu iz 2006. Tužitelj je pristao na ponuđenu konverziju, prihvatio izračun tuženika i prikazanu kroz cijelo vrijeme trajanja ugovora kamatu pa sada neosnovano prigovara.

 

Pravilno je tužitelju temeljem odredbe čl. 154. st.1. u vezi čl. 155. ZPP-a naloženo tuženiku platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna koji je pravilno obračunat prema vrijednosti predmeta spora   i  Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa). Prema shvaćanju ovoga suda da je tužitelj nakon sklapanja Aneksa Ugovoru o kreditu iz 2006. povukao tužbu, smatralo bi se da je u sporu uspio te bi imao pravo na trošak postupka. U konkretnom slučaju, u sporu je uspio tuženik u cijelosti te mu pripada i parnični trošak koji je bio potreban i nužan u cijelosti.

 

Tužitelju se ne priznaje trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio, primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a.

 

Iz naprijed iznesenih razloga je potvrđena pobijana presuda primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a kao u izreci.

 

Bjelovar, 25. siječnja 2018.