Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1
Broj: Jž-850/2020
REPUBLIKA HRVATSKA |
|
Visoki prekršajni sud Republike HrvatskeZagreb |
|
|
|
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Siniše Senjanovića i Kristine Gašparac Orlić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. M., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. M., izjavljenoj po njegovoj izabranoj braniteljici B. S. – R., odvjetnici iz D., protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj 1. P p J-923/2019 od 28. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba okrivljenog D. M., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
Odluka o prekršajnoj odgovornosti okrivljenog D. M. temelji se isključivo na iskazu u svojstvu svjedoka ispitane žrtve E. M., pri čemu je njezin iskaz prepisan u obrazloženje presude, te ocijenjen kao uvjerljiv.
Analiza obrane okrivljenika je izostala, izvedeni dokazi nisu dovedeni u međusobnu vezu, a nisu analizirani niti personalni dokazi priležeći spisu (zakonita obrana okrivljenika i zakonit iskaz svjedokinje u policiji).
Imajući u vidu navedeno odnosno procesnu poziciju gdje okrivljenik poriče počinjenje prekršaja, a tereti ga jedina ispitana svjedokinja, odluka prvostupanjskog suda je neupitno preuranjena, bez da je proveden barem dokaz suočenjem između njih, kojim bi se otklonile proturječnost u iskazima, ukoliko ne postoje drugi dostupni svjedoci s neposrednim opažanjima.
U odnosu na suočenje, na čiju nedvojbenu potrebu provođenja se ukazuje, valja navesti da je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika, a samim time i krivnju.
Nadalje, prvostupanjski sud je okrivljenog D. M. proglasio krivim za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a protupravno postupanje okrivljenika je zakonski opisao kao prekršaj iz materijalne odredbe članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Pri tome je propustio cjelovito sagledati navedenu materijalnu odredbu, te utvrđeno činjenično stanje valjano zakonski opisati.
Materijalna odredba članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja, a potom i činjeničnog opisa presude kojom je okrivljenik proglašen krivim, ne proizlazi zakonom propisana posljedica, odnosno povreda dostojanstva ili uznemirenost žrtve u odnosu na prekršaj psihičkog nasilja.
Kako se okrivljenik tereti i za tjelesno nasilje, izostanak posljedice kao konstitutivnog elementa prekršaja psihičkog nasilja koji je prethodio onom tjelesnom, a kako se to okrivljeniku stavlja na teret, znači da sud nije mogao protupravno postupanje okrivljenika zakonski opisati kao ono iz članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, već isključivo kao ono iz odredbe članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer ukoliko u postupku ne bi bilo utvrđeno tjelesno nasilje, onog psihičkog, uslijed izostanka zakonske posljedice, nema.
Izostanak tražene zakonske posljedice uznemirenosti i povrede dostojanstva žrtve u činjeničnom opisu, ne može validirati eventualno navođenje posljedice u obrazloženju presude, a pogotovo ne navođenje uznemirenosti nazočnog djeteta, budući prekršaj nije označen kao onaj iz odredbe članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (na štetu djeteta), već kao onaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (u nazočnosti djeteta).
Imajući u vidu sve navedeno, dovodi se u pitanje i značaj zaključka prvostupanjskog suda u pogledu obrane okrivljenika, gdje isti, a kako navodi prvostupanjski sud, „ne spori … da je vikao … i govorio da je bezobrazna.“
U Zagrebu, 6. svibnja 2021.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r. Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu, Centar za socijalnu skrb Dubrovnik i tužitelja.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.