Poslovni broj Gž-538/2021-2

                                                                                   

 

 

 

 

 

 

 

              Poslovni broj Gž-538/2021-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji pojedincu Ingrid Bučković, u ostavinskom predmetu iza  pok. E. Ć. rođ. G., iz J., rješavajući žalbe nasljednika D. Ć., zastupanog po punomoćniku B. L., odvjetniku iz R., D. Ć., zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz R. i Z. Ć., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i p. j.t.d., R., podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj O-2216/2020-8 od 8. siječnja 2021., 6. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

              Uvažavaju se žalbe nasljednika te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj O-2216/2020-8 od 8. siječnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

             

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda u točci 1. izreke prekinut je ostavinski postupak, dok su točkom 2. izreke oporučni nasljednici D. Ć. i Z. Ć., upućeni na pokretanje parničnog postupka protiv zakonske nasljednice Ž. Ć. B., radi osporavanja prava na nužni dio uračunavanjem darovanja. Točkom 3. izreke odlučeno je da će prekid ostavinskog postupka trajati dok parnični postupak ne bude pravomoćno završen, dok je točkom 4. izreke odlučeno da ukoliko oporučni nasljednici ne pokrenu parnični postupak u danom roku, ostavinski postupak će se nastaviti i dovršiti bez obzira na njihov zahtjev u pogledu kojeg su upućeni u parnicu, s time da im je točkom 5. izreke naloženo da dostavom primjerka tužbe izvijeste ostavinski sud o pokrenutom parničnom postupku.

 

              Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli nasljednici D. Ć., D. Ć. i Z. Ć..

 

              Nasljednik D. Ć. podnosi žalbu protiv točke 1., 3. i 4. izreke pobijanog rješenja iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje: ZPP), u svezi s čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03,, 163/03, i 35/05,, dalje: ZN), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i provede ostavinski postupak. U žalbi osporava stav prvostupanjskog suda o ispunjenosti pretpostavki za prekid postupka, ističući da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-3388/2014 od 13. travnja 2016. odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da k.č. ... i k.č. ... K.O. P. predstavljaju bračnu stečevinu ostaviteljice, odnosno da je raspravljeno kako nije bilo ulaganja s njezine strane u te nekretnine. Stoga da nije bilo uvjeta za prekid ostavinskog postupka povodom prigovora nasljednika D. i Z. Ć. da bi nasljednica Ž. Ć. B. bila namirena u nužnom dijelu ulaganjem tj. nadogradnjom  k.č. ... od strane ostaviteljice, već da je sud sukladno čl. 222. st. 4. ZN-a spornu činjenicu darovanja trebao utvrditi na temelju navedene presude kao javne isprave.

 

              Nasljednik D. Ć. podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti, iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati  prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Žalbom se poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zatim osporava stav prvostupanjskog suda kako nije nastupila zastara potraživanja nužnog dijela nasljednice Ž. Ć. B. jer da osporavanjem pravne valjanosti oporuke nije ujedno konzumiran zahtjev za nužni dio te stav prvostupanjskog suda o manje vjerojatnom pravu nasljednika D. i Z. Ć. i posljedično tome upućivanjem istih u parnicu. Također, smatra da je prekid ostavinskog postupka valjalo odrediti i do okončanja parničnog postupka po tužbi nasljednika Z. Ć. radi utvrđenja ostavinske imovine ostaviteljice, koji se vodi pod poslovnim brojem P-4354/2019.

 

              Nasljednik Z. Ć. podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti, iz svih zakonom propisanih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi se poziva na počinjenu bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na točku 2. izreke prvostupanjskog rješenja, zatim osporava stav prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara potraživanja nužnog dijela nasljednice Ž. Ć. B., odnosno da je došlo do prekida zastare, kao i stav o manje vjerojatnom pravu nasljednika D. i Z. Ć. i posljedično tome upućivanjem istih u parnicu, s obzirom na priloženu izjavu ostaviteljice i kopiju katastarskog plana vezano za izvršenu nadogradnju.

 

              Nasljednica Ž. Ć. B. u odgovoru na žalbe, osporava žalbene navode nasljednika D. i Z. Ć. kao neosnovane, dok je suglasna sa žalbom nasljednika D. Ć..

 

Žalbe su osnovane.

 

Donošenjem prvostupanjskog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se pozivaju nasljednici D. i Z. Ć., budući da je točka 2. izreke pobijanog rješenja kojim su oporučni nasljednici upućeni u parnicu razumljiva, dok je njihov procesni položaj u parnici pitanje o kojem ne odlučuje ostavinski sud. Također, rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, pa tako i o bitnom sadržaju nasljedničkih izjava zakonskih nasljednika.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 175. st.2.ZN-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč.2., 4. ,8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

              Prvostupanjski sud utvrđuje da su zakonski nasljednici ostaviteljice njezina djeca Ž. Ć.-B., Z. Ć., D. Ć. i D. Ć., s time da je ostaviteljica sačinila oporuku koja je proglašena na zapisniku od 13. prosinca 2005., kojom je svoju nepokretnu imovinu ostavila sinovima Z. i D. Ć., svakom u ½ dijela.

 

              Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da su oporučni nasljednici prihvatili oporuku kao pravno valjanu, dok su zakonski nasljednici D. Ć. i Ž. Ć. B. u svojim nasljedničkim izjavama osporili valjanost oporuke pa je rješenjem od 3. travnja 2006. prekinut ostavinski postupak i zakonski nasljednici su upućeni u parnicu, koju međutim nisu pokrenuli, nakon čega su dali izjave kojima prihvaćaju pravnu valjanost oporuke, ali ustraju kod zahtjeva za nužni dio, a koji zahtjev su oporučni nasljednici osporili pozivom na zastaru i uračunavanje dara nasljednici Ž. Ć. B., s time da je ujedno nasljednik D. Ć. predložio prekid ostavinskog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj P-4354/2019  koji vodi protiv nasljednika Z. Ć. radi utvrđenja ostavinske imovine.

 

              U odnosu na istaknuti prigovor zastare zahtjeva za nužni dio, prvostupanjski sud, cijeneći da je oporuka ostaviteljice proglašena 13. prosinca 2005., a da su zakonski nasljednici u svojim izjavama od 23. prosinca 2005. odnosno 2. veljače 2006. osporavajući pravnu valjanost oporuke ujedno zatražili nužni dio, s obzirom da je prema ustaljenoj sudskoj praksi u izjavi nužnog nasljednika kojom osporava valjanost oporuke sadržan i zahtjev za umanjenjem oporučnog raspolaganja zbog povrede nužnog dijela, s time da je nasljednica Ž. Ć. B. takav zahtjev izričito postavila podneskom od 17. prosinca 2020., zauzima stav da nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 84. ZN-a za zastaru tog zahtjeva. Pored toga, stav je prvostupanjskog suda da je prekidom  ostavinskog postupka rješenjem od 3. travnja 2006. u smislu čl. 214. st. 1. ZPP-a prekinut tijek zastare zahtjeva za nužni dio do pravomoćnosti rješenja o nastavku postupka 7. rujna 2020. pa zaključuje da su zahtjevi za nužni dio pravovremeno postavljeni unutar tri godine od proglašenja oporuke.

 

              Imajući u vidu da su oporučni nasljednici osporili nasljednici Ž. Ć. B. pravo na nužni dio zbog učinjenog darovanja, a koje darovanje je ista osporila navodeći da joj nije učinjeno od strane ostaviteljice već oca, o čemu se vodio parnični postupak koji je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3388/2014, prvostupanjski sud cijeneći da oporučni nasljednici ne raspolažu ispravama o izvršenim darovanjima, pozivom na čl. 222. st. 1. i 2. i  čl. 225. ZN-a ocjenjuje njihovo pravo manje vjerojatnim te ih upućuje na parnicu protiv navedene zakonske nasljednice radi osporavanja prava na nužni dio uračunavanjem darovanja.

 

              U odnosu na prijedlog oporučnog nasljednika D. Ć. za prekid ostavinskog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj P-4354/2019, radi utvrđenje opsega ostavinske imovine ostaviteljice, a cijeneći da je taj postupak već u tijeku, kao i da je ostavinski postupak potrebno prekinuti radi osporavanja prava na nužni dio nasljednice Ž. Ć. B., prvostupanjski zaključuje da nema potrebe za odlučivanje o tom prijedlogu za prekid postupka.

 

              Suprotno žalbenim navodima nasljednika D. i Z. Ć., pravilan je stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare zahtjeva za nužni dio nasljednice Ž. Ć. B..

 

              Naime, kada je osoba koja bi imala pravo na nužni dio jer je ostavitelj oporukom u cijelosti raspolagao svojom imovinom, osporila valjanost oporuke pa iako je bila upućena na parnicu istu nije pokrenula, smatra se da je, unatoč tome što nije posebnom izričitom izjavom zatražila svoj nužni dio u ostavinskom postupku, u izjavi osporavanja valjanosti oporuke sadržan prije svega zahtjev za zakonskim nasljeđivanjem, a u takvu slučaju i manje od toga tj. zahtjev za umanjenjem raspolaganja oporukom zbog povrede nužnog dijela.

 

              Kako je nasljednica Ž. Ć. B. svoju nasljedničku izjavu kojom osporava valjanost oporuke ostaviteljice dala 2. veljače 2006., čime je ujedno postavila zahtjev za nužni dio, to od proglašenja oporuke 13. prosinca 2005. do postavljanja tog zahtjeva nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 84. ZN-a pa se prigovor zastare ukazuje neosnovanim, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

              Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prekinuo ostavinski postupak i uputio stranke u parnicu.

 

              Prema čl. 222. st. 1. ZN-a, sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, a osobito ako su sporne činjenice, između ostalog, o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio (st. 2. toč. 2.), s time da prema st. 4. istoga članka, sud neće prekinuti postupak ni u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako se radi o činjenicama čije postojanje zakon pretpostavlja, o činjenicama koje su općepoznate, te ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve o postojanju tih činjenica, odnosno da je sadržaj tih isprava istinit, donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno predmnjevi uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.

 

              U konkretnom slučaju, među nasljednicima je sporna činjenica da li je zakonska nasljednica Ž. Č. B. namirena u svom nužnom dijelu darovanjem učinjenim od strane ostaviteljice i to nadogradnjom izvršenom na nekretnini k.č. ... K.O. P.

 

Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3388/2014 od 13. travnja 2016. pravomoćno je  odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da su k.č. ... i ... K.O. P., bračna stečevina ovdje ostaviteljice u ½ dijela.  Iz obrazloženja presude proizlazi da se radi o posebnoj imovini M. Č., koju je stekao nasljeđivanjem, s time da niti ulaganja odnosno poboljšice na predmetnim nekretninama izvršene od strane ovdje ostaviteljice ne predstavljaju osnovu za njezin stvarnopravni zahtjev za utvrđenje bračne stečevine.

 

Kako je dakle, navedenom presudom, a koja predstavlja javnu ispravu, utvrđeno da nekretnine k.č. ... i k.č. ... K.O.P. ne predstavljaju bračnu stečevinu ovdje ostaviteljice, između ostalog niti s osnove izvršenih poboljšica tj. nadogradnje, to nekretnina k.č. ... nije niti mogla biti predmetom darovanja nasljednici Ž. Č. B. od strane ostaviteljice kako to tvrde oporučni nasljednici, budući da nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ih sam ima. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 222. st. 1. i 2. ZN-a kada je prekinuo ostavinski postupak i uputio stranke u parnicu, već je pravilnom primjenom čl. 222. st. 4. ZN-a na temelju predmnjeve da je sadržaj presude kao javne isprava istinit, bio dužan donijeti rješenje o nasljeđivanju te oporučne nasljednike koji tvrde suprotno uputiti da to dokažu u parnici.

 

Žalbeni navodi nasljednika D. Č. glede prekida ostavinskog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj P-4354/2019, nisu osnovani. Naime, iako je između nasljednika sporno da li nekretnine k.č. ... i ... K.O. P. predstavljaju ostavinsku imovinu ostaviteljice, u svezi čega je nasljednik D. Ć. podnio tužbu protiv nasljednika Z. Ć. radi utvrđenja da te nekretnine čine ostavinu ostaviteljice u određenim suvlasničkim omjerima, u smislu čl. 224. st. 2. ZN-a nije bilo mjesta prekidu ostavinskog postupka, to iz razloga jer se sporno vlasništvo tih nekretnina može utvrditi na temelju javne isprave s obzirom da su u zemljišnim knjigama te nekretnine nesporno upisane kao vlasništvo Z. Ć.. U situaciji da tužbeni zahtjev bude prihvaćen, nasljednicima pristoji pravo rasporediti te nekretnine kao naknadno pronađenu imovinu ostaviteljice.

 

Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi sa čl. 175. st.2. ZN-a uvažiti žalbe nasljednika i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, kao u izreci.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će odlučiti o zahtjevu zakonskih nasljednika za nužni dio u smislu čl. 70. ZN-a te donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

 

 

U Rijeci 6. svibnja 2021.

 

 

Sutkinja

 

Ingrid Bučković