REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
Ps 112/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice
O. Š., OIB: …, iz S., zastupane po pun.
B. Š. iz S., ocu tužiteljice protiv tuženika pod 1)
J. M. K., OIB: …, iz S.,
zastupane po pun. A. K., odvj. u S., pod 2) V. M.-
Ž., OIB: …, iz S., i pod 3) M.
K., OIB: …, iz S., zastupanog po pun. J.
T., odvj. u S., uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice B. Š.,
OIB: …, iz S., radi ispražnjenja i predaje, nakon
glavne i javne rasprave održane dana 22. ožujka 2021. g. u prisutnosti pun. tužiteljice,
zamjenika pun. tuženika pod 1) i 3) i odsutnosti uredno pozvane tužene pod 2), dana 5.
svibnja 2021. g.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
''Nalaže se tuženoj pod 1) J. M. K., OIB: … pod 2)
V. M.-Ž., OIB: …, i pod 3) M. K., OIB:
…., u roku od 15 dana predati u posjed tužiteljici O. Š., OIB:
…., slobodan od osoba i stvari stan označen brojem 02, površine 90 m2,
položen u podrumu stambene zgrade anagrafske oznake S.,
(ranije …), sagrađene na čest. zgr. 4428 z.u. 9127 k.o. S. koja je
nacionalizirana pravomoćnim rješenjem K. za nacionalizaciju pri N. S., broj
N-210/8-60 od 10. ožujka 1960. g. zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom
nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje zgrade povezano s
vlasništvom posebnog dijela nekretnine.''
r i j e š i o j e :
I.Prihvaća se sudjelovanje B. Š. u ovom predmetu kao umješača na strani tužiteljice.
II.Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženoj pod 1) na ime parničnog
troška iznos od 11.250,00 kn.
Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženiku pod 3) na ime parničnog
troška iznos od 7.750,00 kn.
Obrazloženje
Tužitelji pod 1) O. Š., pod 2) S. Š. i pod 3) V. I. ustali
su tužbom 27. srpnja 2017. g. protiv tužene V. M. u kojoj su naveli da su
upisani suvlasnici na stanu u S., …, u zgradi označenoj kao čest.
zgr. 4428 z.u. 9127 k.o. S., koji stan je upisan u vlasničkom listu pod rednim brojem
1., suvlasnički dio s neodređenim omjerom (etažno vlasništvo E1), položen u prizemlju
zgrade sa sjeverne strane od ulaza, koji se sastoji od dvije sobe i sobice s pripadajućim
sporednim prostorijama. Tužitelji da su suvlasnici svaki za po 1/6 dijela, dok su za
ostale dijelove upisani njihovi rođaci S. R., B. R. i S. R.,
svaki za po 1/6 dijela. Stan da je u stvarnosti položen u podrumu zgrade ali je u
zemljišnim knjigama opisan na navedeni način. U tom stanu da bez ikakve pravne
osnove stanuje i koristi ga V. M., s tim da kod nje povremeno borave i
J. M.-K. i M. K., koji ne stanuju stalno u stanu. Predloženo
je donošenje presude kojom će se tuženoj (sada označenoj kako V. M.)
naložiti predati tužiteljima pod 1), 2) i 3) u posjed stan opisan u narativnom dijelu tužbe
slobodan od osoba i stvari.
U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu
ističući prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. Tužena da ne boravi niti se
nalazi u posjedu stana u prizemlju zgrade sa sjeverne strane od ulaza koji se sastoji od
dvije sobe i sobice s pripadajućim sporednim prostorijama, a koja zgrada je označena
kao čest. zgr. 4428 z.u. 9127 k.o. S., i na kojem stanu su, osim tužitelja, upisani kao
suvlasnici i S. R., B. R. i S. R.. Tužena da boravi u stanu u
podrumu zgrade, površine 90 m2 koji je označen brojem 2., na kojem je njena kćerka
J. M.-K. imala stanarsko pravo odnosno status zaštićenog
najmoprimca te u pogledu kojeg stana se pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ps
156/15 vodi parnica radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o otkupu stana.
Stan u kojem boravi tužena, a smješten je u podrumu, da je predmet povrata u
postupku koji se pred UDU u SDŽ, Službi
za imovinsko-pravne poslove vodi pod brojem Klase: UP-I-924-04/97-01/1700. Taj stan
da nije upisan u zemljišne knjige kao posebna etažna cjelina, a stan koji tužitelji
označavaju u tužbi je stan koji je bio izuzet od nacionalizacije te se nalazi u njihovom
vlasništvu i posjedu. Dakle, tužena u stanu opisanom u tužbi ne boravi, a stan u kojem
ona boravi nije u vlasništvu tužitelja, nego u vlasništvu RH.
U podnesku koji je predan u spis na ročištu od 24. svibnja 2018. g. tužitelji su
označili nove tuženike: tuženu pod 2) J. M.-K. i tuženika pod 3)
M. K..
Dopisima od 24. svibnja 2018.g. sud je pozvao novooznačene tuženike izjaviti
pristaju li na proširenje tužbe, očito smatrajući da je riječ o primjeni odredbe čl. 196. st.
2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i
70/19, dalje ZPP), prema kojoj do zaključenja prethodnog postupka uz uvjet iz stava 1.
toga čl. tužba može biti proširena na novog tuženika s njegovim pristankom.
Novooznačeni tuženici pod 2) i 3) dostavili su u sudski spis odgovore na tužbu u
kojima su prvenstveno istaknuli kako pristaju na stupanje u parnicu, te dodali da se
protive tužbi i tužbenom zahtjevu, te iznijeli potpuno identične razloge koje je iznijela do
tada jedina tužena, a sada tužena pod 1) V. M., i koje sud neće ponavljati.
Dodatno uz ove razloge tužena pod 2) navela je u svom odgovoru na tužbu da iz
dokumentacije i to one koja se nalazi u predmetu UDU u SDŽ Službe za imovinskopravne poslove i to baš iz podataka o
stanarinama za 1958. g. proizlazi da obitelj M. boravi u stanu u podrumu
(suterenu), a ne prizemlju predmetne zgrade. U odnosu na navod da tužena pod 2) ne
bi imala status zaštićenog najmoprimca na stanu u podrumu (suterenu) navela je da se
o tom pitanju vodio spor pred ovim sudom pod poslovnim brojem I P 2164/07 i da je u
tom predmetu donesena pravomoćna presuda. Ukazano je i na sadržaj rješenja ovog
suda pod poslovnim brojem Ps 15/17. Stoga da je o statusu tužene pod 2) vezano za
stan u podrumu (suterenu) bezpredmetno raspravljati, jer su tužitelji u poziciji dokazivati
da se tužena pod 2) nalazi u posjedu stana u prizemlju zgrade sa sjeverne strane od
ulaza koji se sastoji od dvije sobe i sobice s pripadajućim sporednim prostorijama, a što
se osporava jer tužena pod 2) ne boravi niti je ikada boravila u tom stanu.
U podnesku od 6. srpnja 2018. g. tužitelji pod 1), 2) i 3) očitovali su se na odgovore
na tužbu tuženika pod 2) i 3) te su i uredili tužbeni zahtjev na način da su zatražili da
sud naloži tuženicima pod 1), 2) i 3) predati tužiteljima pod 1), 2) i 3) u posjed stan u
S., … u zgradi označenoj kao čest. zgr. 4428 z.u. 9127 k.o. S.,
upisan u vlastovnici pod rednim brojem 1., suvlasnički dio s neodređenim omjerom
(etažno vlasništvo E1), 1. stan sa sjeverne strane od ulaza koji se sastoji od dvije sobe i
sobice s pripadajućim sporednim prostorijama zajedno s odgovarajućim suvlasničkim
dijelom nekretnine uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje zgrade povezano
s vlasništvom posebnog djela nekretnine, slobodan od osoba i stvari.
U podnesku od 28. rujna 2018. g. tužitelji pod 1) i 2) izjavili su da nisu potpisali niti
jednu punomoć koja se nalazi u spisu, te da ne žele naknadno odobriti poduzete radnje,
a sukladno odredbi čl. 98. st. 4. ZPP-a. Nadalje, da, pod uvjetom da tuženici ne traže
naknadu troškova postupka, tužitelji pod 2) i 3) povlače tužbu u ovoj pravnoj stvari.
Na ročištu od 1. listopada 2018. g. sud je donio rješenje kojim se utvrđuje da su
tužitelji pod 2) S. Š. i pod 3) V. I. povukli tužbu u ovoj pravnoj
stvari. Na istom je ročištu zaključen prethodni postupak.
U podnesku od 4. travnja 2019. g. pun. tužiteljice B. Š., njen otac, izjavio
je kako ima pravni interes za sudjelovanje u postupku te da podnosi zahtjev da mu se
dozvoli miješanje na strani tužiteljice, a budući da je rješenjem o povratu
nacionaliziranog stana UDU u SDŽ, Službe
za imovinskopravne poslove od 4. prosinca 2018. g. označen kao jedan od slijednika
iza svoje majke M. Š. na predmetnom stanu.
Rješenjem broj Ps 112/17 od 30. prosinca 2019. g. utvrđeno je da je u odnosu na
tuženu pod 1) V. M. nastupio prekid postupka, jer je sud uvidom u dostupne
evidencije MUP-a utvrdio da je tužena pod 1) preminula.
Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja o prekidu postupka drugostupanjski sud
je rješenjem broj Gž-2387/20 od 10. kolovoza 2020. g. odbio žalbu i potvrdio rješenje
ovog suda kojim je utvrđeno da je nastupio prekid postupka u odnosu na tuženu pod 1).
Postupak u odnosu na ovu tuženu nastavljen je rješenjem broj Ps 112/17 od 25.
kolovoza 2020. g. i to u odnosu na kćer pok. tužene pod 1): J. M.-K.
(koja je već označena kao tužena pod 2) u ovom postupku) i V. M.-
Ž..
Nakon zaključenja prethodnog postupka tužiteljica je u podnesku od 29. travnja
2019. g. zatražila donošenje presude kojom će se tuženicima naložiti predaja u posjed,
slobodnog od osoba i stvari stana u S., … (ranije …), označenog brojem 2, površine 90 m2, položenog u podrumu stambene zgrade
sagrađene na čest. zgr. 4428 z.u. 9127 k.o. S. koja je nacionalizirana pravomoćnim
rješenjem broj N-210/8-60 od 10. ožujka 1960. g. zajedno s odgovarajućim suvlasničkim
dijelom nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje zgrade povezano
s vlasništvom posebnog dijela nekretnine.
U podnesku od 3. lipnja 2019. g. tužiteljica je ustrajala u istom tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 29. travnja 2019. g.
I konačno, u podnesku od 23. ožujka 2020. g. ponovljen je zahtjev postavljen u
podnesku od 29. travnja 2019. g., s tim da je tužiteljica iseljenje i predaju u posjed stana
slobodnog od osoba i stvari zatražila u odnosu na tuženike J. M. K. i
M. K.. S obzirom da je u trenutku podnošenja ovako uređenog tužbenog
zahtjeva bilo doneseno nepravomoćno rješenje kojim je utvrđen prekid postupka u
odnosu na tuženu V. M., te s obzirom da tužiteljica nakon pravomoćnosti
rješenja o nastavku postupka više nije uređivala tužbeni zahtjev, sud je zaključio da u
odnosu na nasljednike V. M. tužiteljica nije povukla tužbu, što je, uostalom, i
izričito izjavila putem svoj pun. na ročištu od 22. ožujka 2021. g.
Tuženici pod 1) V. M. i pod 3) M. K. očitovali su se u
podnescima od 18. lipnja i 1. srpnja 2019. g. na tužbeni zahtjev kako ga je tužiteljica
postavila u navedenim podnescima ukazujući sudu da se radi o preinačenju zahtjeva
nakon zaključenja prethodnog postupka, kada, u smislu odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a,
preinaka tužbe više nije dopuštena. Ujedno, tužiteljica da tim novim tužbenim
zahtjevima potražuje drugi stan zbog čega da mijenja istovjetnost tužbenog zahtjeva jer
traži drugu nekretninu, radi čega su se usprotivili takvoj preinaci.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 9127
k.o. S., zaključka UDU u SDŽ, Službe za
imovinskopravne poslove od 20. siječnja 2016. g., rješenja Ž S-D, Sekretarijata prostornog uređenja, graditeljstva i komunalnih djelatnosti u
S. od 6. srpnja 1993. g., uvjerenja o prebivalištu od 3. svibnja 2007. g., zamolbe od
28. veljače 2018. g, prijave od 16. veljače 2018. g., dopisa S. O. S.,
O. za stambene poslove od 10. rujna 1965. g., dopisa U. odjela za
gospodarenje resursima, O. za poslove stanovanje G. S. od 9. svibnja
2002. g., izjave tužene pod 2) od 18. lipnja 2018. g., izjave suglasnosti od 10. travnja
2001. g., izvješća PU SD I PP S od
12. travnja 2017. g. sa službenom bilješkom od 6. siječnja 2018. g., optužnog prijedloga
od 31. ožujka 2017. g., dijelova prekršajnog predmeta Prekršajnog suda u Splitu broj Pp
J-119/18, rješenja UDU u SDŽ, Službe za
imovinskopravne poslove od 4. prosinca 2018. g. i predmeta ovog suda I P 2164/07
(novi broj Ps 15/17). Sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika pod 1) i 3).
Tužiteljica i tuženici pod 1) i 3) su popisali parnični trošak.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
U ovom postupku tužiteljica je pravom vlasničkom tužbom-reivindikacijom zatražila
od tuženika, navodeći da nekretninu u njenom vlasništvu koriste bez ikakve pravne
osnove, predaju u posjed stana koji se nalazi u zgradi u S., …,
označenoj kao čest. zgr. 4428 z.u. 9127 k.o. S., s tim da je u tužbi i do trenutka
zaključenja prethodnog postupka taj stan opisala kao:
-stan upisan u vlastovnici pod rednim brojem 1., suvlasnički dio s neodređenim
omjerom (etažno vlasništvo E1), 1. stan sa sjeverne strane od ulaza koji se sastoji od
dvije sobe i sobice s pripadajućim sporednim prostorijama,
a u podnescima koje je sud naveo i koji su predani u spis nakon zaključenja prethodnog postupka kao:
-stan označen brojem 2, površine 90 m2, položen u podrumu stambene zgrade.
Prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog
postupka preinačiti tužbu. Stoga je trebalo odgovoriti na pitanje, i to bez obzira na to
jesu li tuženici tome prigovorili (a jesu) jer se radi o okolnosti na koju sud pazi po
službenoj dužnosti: da li je nakon zaključenja prethodnog postupka došlo do preinake
tužbe koja nije dopuštena.
Prema objašnjenju tužiteljice iz podneska od 6. srpnja 2018. g. predmet postupka
je stan koji je u predmetima koji su se već vodili pred ovim sudom identificiran i to u
nalazu i mišljenju sudskog vještaka R. M. iz predmeta I P 2164/07, a u
zemljišnim je knjigama evidentiran pod rednim brojem 1., 1. stan sa sjeverne strane od
ulaza koji se sastoji od dvije sobe i sobice s pripadajućim sporednim prostorijama. U
podnesku od 29. travnja 2019. g. tužiteljica je navela da je riječ o istom stanu koji je u
različitim zbirkama podataka različito označen.
Prema ocjeni ovog suda, a prema rezultatima postupka koji se pred ovim sudom
vodio pod poslovnim brojem I P 2164/07 (a posebno prema nalazu i mišljenju sudskog
vještaka R. M.), stan koji je predmet ovog postupka u zemljišnim je knjigama
evidentiran kao stan u prizemlju zgrade sa sjeverne strane od ulaza koji se sastoji od
dvije sobe i sobice s pripadajućim sporednim prostorijama, dok je stvarno riječ o stanu u
suterenu ukupne površine 89,88 m2 koji se sastoji od dvije samostalne uporabne cjeline
koje su vjerojatno ranije činili jedinstveni stambeni prostor, a G. S. je predmetne
stanove vodio kao podrum, te se prilikom uknjižbe navedenih stanova nije vodilo računa
o tome što je podrum, a što suteren te je pogreškom upisan podrum, iako se radi o
stanu u suterenu.
Stoga je sud prigovor tuženika da je nakon zaključenja prethodnog postupka
tužiteljica zatražila predaju druge stvari koja se razlikuje od stvari koja je zatražena u
tužbi ocijenio neosnovanim jer se traži predaja istog stana. Drugim riječima, nije došlo
do nedopuštene preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka nego je
tužiteljica opisala stan u kojem navodno bespravno borave tuženici na drugačiji način:
ne onako kako je to opisano u zemljišnim knjigama nego onako kako je to u stvarnosti:
prema površini i etaži na kojoj se stan nalazi.
Na ročištu od 22. ožujka 2021. g. na kojem je sud zaključio glavnu raspravu pun.
tužiteljice obavijestio je sud da se obitelji Š. i R. već preko godinu i po dana
nalaze u mirnom posjedu stana koji je predmet ovog postupka te da nitko iz obitelji
M., pa tako ni tužena pod 1) više ne boravi u ovom stanu. Dodao je kako smatra
da se ovaj predmet više nema razloga voditi i da ga sud treba prekinuti jer tužena pod
1) više nema nikakvu pravnu legitimaciju voditi ovaj postupak jer ju je izgubila jer nije ni
vlasnica stana niti je u posjedu stana pa da je trebala od suda zatražiti da se postupak
prekine i dogovoriti se s vlasnicima stana o odšteti koju će platiti zbog nezakonitog
boravka u stanu. Na posebno pitanje suda da li tužiteljica povlači tužbu pun. je
odgovorio da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari ne povlači tužbu.
Nadalje je naveo da se tužena pod 2) još 2017. g. s tužiteljicom dogovorila o
napuštanju stana i da tužiteljica ne želi da ona uopće bude tužena u ovoj pravnoj stvari
jer je uvjet za napuštanje stana bio da tužiteljica protiv ove tužene neće voditi nikakve
postupke. Na ponovljeni upit suda povlačio li tužbu u odnosu na tuženu pod 2) pun.
tužiteljice je naveo kako tužiteljica neće povući tužbu ni u kojem dijelu te je predložio da
se tužena pod 2) ''izuzme'' iz ovog postupka.
Temeljem ovakvog činjeničnog stanja trebalo je zaključiti da tuženici nisu u
posjedu nekretnine koja je predmet ovog postupka radi čega je zahtjev kojim je od
tuženika od 1) do 3) zatražena predaja nekretnine konačno opisane u podnesku od 29.
travnja 2019. g. slobodne od osoba i stvari u posjed tužiteljici trebalo odbiti kao
neosnovan.
Naime, u skladu s odredbom čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01,
79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe
koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. U pravoj vlasničkoj
tužbi tužitelj treba dokazati svoje pravo vlasništva i okolnost da se stvar nalazi u
posjedu tuženika. Kako stvar koju tužiteljica traži nije u posjedu tuženika sud je odlučio
kao u izreci presude pod točkom I.
Prema odredbi čl. 206. st. 1. ZPP-a osoba koja ima pravni interes da u parnici koja
teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. Već
je navedeno da je u podnesku od 4. travnja 2019. g. pun. tužiteljice B. Š.,
njen otac, izjavio je kako ima pravni interes za sudjelovanje u postupku te da podnosi
zahtjev da mu se dozvoli miješanje na strani tužiteljice, a budući da je rješenjem o
povratu nacionaliziranog stana UDU u SDŽ,
Službe za imovinskopravne poslove od 4. prosinca 2018. g. označen kao jedan od
slijednika iza svoje majke M. Š. na predmetnom stanu. Kako o sudjelovanju
umješača u postupku nije doneseno rješenje, a prema odredbi čl. 206. st. 2. ZPP-a
umješač može stupiti u parnicu u tijeku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o
tužbenom zahtjevu te u tijeku postupka nastavljenog podnošenjem izvanrednog
pravnog lijeka, o tome je trebalo donijeti odluku. Pregledom rješenja na koje se pozvao
prijavitelj miješanja na strani tužiteljice sud je utvrdio da je predmetni stan tim rješenjem
dan u vlasništvo i prijavitelju miješanja za suvlasnički dio od 86/720, a radilo se o stanu
ranijih suvlasnika T. R., ud. R., A. R., pok. R., M. R.,
pok. R. i M. Š., ž. M. (pravne prednice prijavitelja miješanja). Stoga je
sud zaključio da je utvrđen pravni interes umješača da u ovoj parnici tužiteljica uspije s
tužbenim zahjtevom te je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je
tužiteljica u cijelosti izgubila spor pa je trebalo obvezati na isplatu parničnog troška
kojem su bili izloženi tuženici koji su taj trošak zatražili.
Trošak je popisala tužena pod 1) te joj je sud priznao trošak sastava tužbe i
zastupanja na ročištima od 24. studenog 2018. g. i 24. siječnja, 6. ožujka i 8. svibnja
2019. g. po 100 bodova (ukupno 500 boda) i trošak zastupanja na ročištima od 1.
listopada 2018. g. i od 22. ožujka 2021. g. po 50 bodova (ukupno 100 bodova).
Ukupan broj bodova od 600 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50.
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN broj 142/12,
103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa). Tako dobiveni iznos od 6,000,00 kn trebalo je
uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 7.500,00 kn kako je trebala glasiti odluka
o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja u odnosu na tuženu pod 1).
Tuženoj pod 1) nije priznat trošak sastava podneska od 20. studenog 2020. g. i
trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude jer taj trošak nije bio potreban
radi vođenja postupka, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženoj pod 1) nije
priznat ni trošak sudskih pristojbi jer zahtjev za naknadu troška u tom dijelu nije bio
postavljen na određeni način, a kako to propisuje odredba čl. 164. st. 1. ZPP-a.
Tuženiku pod 3) trebalo je priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištima
od 24. studenog 2018. g. i 24. siječnja, 6. ožujka i 8. svibnja 2019. g. po 100 bodova
(ukupno 500 boda) i trošak zastupanja na ročištima od 1. listopada 2018. g. i od 22.
ožujka 2021. g. po 50 bodova (ukupno 100 bodova).
Ukupan broj bodova od 600 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50.
Tarife. Tako dobiveni iznos od 6,000,00 kn trebalo je uvećati za zatraženi PDV i
zatraženu pristojbu odgovora na tužbu (250,00 kn) te tako dobiti iznos od 7.750,00 kn
kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja u odnosu
na tuženika pod 3).
Trošak je tužena pod 1) popisala i za radnje koje su obavljene u odnosu na njenu
pravnu prednicu: raniju tuženu pod 1) V. M.. S obzirom da su nasljednice
tužene V. M. njene kćeri: tužene pod 1) i 2), tuženoj pod 1) bilo je moguće
priznati samo polovinu ovako zatraženih troškova.
Sud je priznao trošak sastava odgovora na tužbu pravne prednice tužene pod 1) i
zastupanja na ročištima od 24. studenog 2018. g. i 24. siječnja, 6. ožujka i 8. svibnja
2019. g. po 100 bodova (ukupno 500 boda), trošak zastupanja na ročištu od 1. listopada
2018. g. od 50 bodova i trošak zastupanja na ročištima od 26. ožujka i 24. svibnja 2018.
g. po 25 bodova (ukupno 50 bodova).
Ukupan broj bodova od 600 trebalo umanjiti za pola te pomnožiti s vrijednošću
boda iz Tbr. 50. Tarife. Tako dobiveni iznos od 3,000,00 kn trebalo je uvećati za
zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 3.750,00 kn, koji je iznos trebalo pribrojiti iznosu
koji je već priznat tuženoj pod 1) na ime parničnog troška.
Tuženoj pod 1), kao nasljednici V. M., nije priznat trošak sastava
podneska od 18. lipnja 2019. g. jer taj trošak nije bio potreban radi vođenja postupka, a
prema već citiranoj odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nije priznat ni trošak zastupanja na
ročištu od 5. veljače 2018. g. jer na to ročište pun. pravne prednice tužene pod 1) nije
pristupio, a niti podneska od 8. ožujka 2019. g. jer se taj podnesak ne nalazi u spisu.
Nije priznat ni trošak sudskih pristojbi jer zahtjev za naknadu troška u tom dijelu nije bio
postavljen na određeni način (čl. 164. st. 1. ZPP-a).
U Splitu, 5. svibnja 2021. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl.
335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a)
