Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna „Sv. Križ“,
Dračevac Poslovni broj: P – 3784/20 –13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda M. L. kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz S., S. V. 9, OIB: ………………, kojeg
zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O.D. L. i partneri d.o.o. S., protiv tuženika
J. K. iz Z., P. 9, OIB: …………, kojeg zastupa
punomoćnica M. S., odvjetnica u Z..O.U. I. S. i M. S. u S., radi
isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. ožujka 2021. u
prisutnosti punomoćnika stranaka i objavljene 5. svibnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I. Č. koji glasi:
"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju protuvrijednost u
kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate iznos od 36.900,00 eura s kamatom
po stopi u skladu sa člankom 29. stavak 2. ZOO-a, počev od 1. siječnja 2015. do
isplate.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak."
II. Dužan je tužitelj I. Č., OIB: ….. u roku od 15 dana naknaditi
tuženiku J. K., OIB: ………… trošak parničnog postupka u iznosu od
19.531,25 kn, s pripadajućim kamatama koje teku od 5. svibnja 2021. pa do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je zaprimljena kod ovog suda 22. studenog 2017. tužitelj navodi
da je s tuženikom 1. listopada 2007. dogovorio da će tuženik izvesti građevinske
radove na staroj obiteljskoj kući tužitelja, u mjestu Z., zaseok K.. Nadalje,
tužitelj navodi da je uplatio na račun tuženika, kod Z. banke, iznos od
20.000,00 E.-a a da je nakon dvije godine poslao tuženiku, po M. K., daljnji
iznos od 5.200,00 EUR-a kao i da je tuženik cijelo vrijeme obećavao da će preuzeti
2 Poslovni broj: P-3784/20 – 13
obvezu, međutim kako se tužitelju nije toliko žurilo da su prolongirali završetak
radova. Kada je postalo izvjesno da tuženik neće izvršiti preuzetu obvezu, tužitelj da
je tijekom 2016. i početkom 2017. tražio od tuženika da mu vrati naznačena novčana
sredstva. Tužitelj također navodi da je tuženiku dao iznos od 6.700,00 EUR-a za
gradnju kapelice s kipom G. u mjestu Z., kod „S. doma“ i da je iznos
od 6.000,00 E.-a bio za rad i materijal dok da je iznos od 700,00 E.-a bio za kip
G.. Dakle, tužitelj ističe da je dao tuženiku ukupan iznos od 31.900,00 EUR-a za
uređenje stare kuće i gradnju kapelice s kipom G., a tuženik da je uzeo navedeni
novčani iznos s tim da nije izvršio preuzetu obvezu. Tužitelj je predložio da sud
donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju protuvrijednost u
kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate i to iznos od 31.900,00 EUR-a,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2015. Podneskom
od 13. ožujka 2018. uređen je tužbeni zahtjev na način da se predlaže da sud
donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju protuvrijednost u
kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate i to iznos od 36.900,00 EUR-a,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2015, tužitelj je
naveo da mu tuženik duguje daljnji iznos od 5.000,00 EUR-a. Slijedom navedenog
tužitelj je predložio ovom sudu donošenje presude kojom će se odrediti da je tuženik
dužan isplatiti tužitelju protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan
isplate i to iznos od 36.900,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
koje teku od dana 1. siječnja 2015.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i
da predlaže da se tužbeni zahtjev odbije i da se osudi tužitelja na naknadu parničnog
troška tuženiku. Nadalje tuženik navodi da je bio dogovor između njega i tužitelja da
tuženik izvede građevinske radove za tužitelja na njegovoj kući u Z., ali da
tuženik iznos od 10.000,00 E.-a može uložiti u svoju kuću u Z., sve u
zaseoku K.. Tuženik navodi da je u cijelosti izgradio kapelicu s likom G. u
mjestu Z., nakon čega da je bila i posveta te kapelice, što da je poznato svim
mještanima Z., tužitelj da nije odredio rok za izvođenje građevinskih radova te
da u tužbi nije specificirao radove koji nisu izvedeni, tuženik je ujedno istaknuo i
prigovor zastare utuženog potraživanja.
3. Za trajanja ovog postupka preminuo je tužitelj M. K. pa je u postupku
određen prekid i to rješenjem od 23. rujna 2019., sukladno odredbi čl. 212. t. 1.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999,
129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008,
57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje u tekstu ZPP). Rješenjem od 21. rujna
2020. pozvan je I. Č., kao nasljednik tužitelja M. K., da preuzme
postupak u ovoj pravnoj stvari, što je on i učinio podneskom od 6. listopada 2020.
4. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom priznanica od 23. kolovoza
2009. i 10. rujna 2009., naloga za isplatu od 1. listopada 2007., pisama tužitelja
Marina Krželja datiranih sa „1. listopada 2017.“, „26. listopada 2017.“, „26. rujna
2017.“, „10. rujna 2017.“, „16. listopada 2016.“, „3. listopada 2017.“, „20. kolovoza
1927.“, „4. listopada 2018.“, „3. listopada 2018.“, dopisa Z. banke od 26.
listopada 2016., potvrde o osobnom identifikacijskom za M. K., spisa
O. državnog odvjetništva u S. posl.br. K-D.-1902/18, izjave M. K.
od 23. rujna 2018., pismenog očitovanja F. K. od 29. rujna 2019., liječničke
potvrde od 24. travnja 2019., oporuke M. K. datirane sa M. 21. 12.
3 Poslovni broj: P-3784/20 – 13
2017.“, te su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka I. S., M. K. i parničnih stranaka.
5. Stranke su po punomoćnicima popisale parnični trošak.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine br:
35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 dalje ZOO) propisano je da se
ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili
popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se
obvezuje platiti mu za to naknadu.
8. Odredbom čl. 597. ZOO-a propisano je da je izvođač dužan izvršiti djelo kako
je ugovoreno i po pravilima struke te je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako
ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove.
9. Odredbom čl. 214. ZOO-a propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati
ispunjenje obveze, da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u
kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, kao i da se sud neće
obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Odredbom čl. 215. ZOO-a
propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao
pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što
drugo propisano. Odredbom čl. 216. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad
istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Odredbom čl. 225. ZOO-a
propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki
drugi rok zastare. Odredbom čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida
podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv
dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili
ostvarenja tražbine. Odredbom čl. 244. ZOO-a propisano je da za prekid zastare nije
dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni.
10. Pregledom priznanica od 23. kolovoza 2009. i 10. rujna 2009. te naloga za
isplatu od 1. listopada 2007., utvrđeno je da bi M. K. isplatio tuženiku ukupni
iznos od 30.200,00 EUR-a, u tri navrata, u naprijed navedene dane.
11. Pregledom spisa O. državnog odvjetništva u S. posl. br. K-D.-
1802/18 utvrđeno je da je M. K. podnio kaznenu prijavu protiv J.
K., ovdje tuženika, radi počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevare,
prema odredbi čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15,
61/15, 101/17, dalje KZ), te je utvrđeno da su policijski službenici izvršili obavijesne
razgovore s J. K., ovdje tuženikom te I. Č., ovdje tužiteljem.
R. O. državnog odvjetništva u S. posl.br. K-D.-1802/18 od 1.
listopada 2018., odbačena je kaznena prijava protiv J. K. jer je nastupila
relativna zastara kaznenog progona zbog proteka roka od pet godina od počinjenja
kaznenog djela prijevare i to s danom 1. listopada 2012.
12. Pregledom izjave M. K. utvrđeno je da je M. K. prvo isplatio
tuženiku iznos od 5.200,00 EUR-a 23. kolovoza 2009., a potom da mu je isplatio
iznos od 5.000,00 EUR-a 10. rujna 2009, da je M. K. oba puta predao te
novčane iznose tuženiku s tim da je prva uplata M. K. bila od njegovih
sredstava, dok je druga uplata bila od sredstava M. K., ali je M. K. to
naknadno nadoknadio M. K..
13. Iz pismenog očitovanja F. K., supruge tuženika, proizlazi da je tuženik
izgradio kapelicu u Z., te da je izvršio radove na svojoj kući u zaseoku K.
jer mu je M. K. dao iznos od 10.000,00 EUR-a da obnovi svoju kuću. Nadalje,
iz tog pismena proizlazi da je M. K. došao u Z., na blagoslov kapelice i
da je bio jako zadovoljan, da F. K. nisu poznati detalji dogovora između M.
K. i tuženika, ali da tuženik svakako ne bi mogao obnoviti kuću M. K.
jer M. brat J. K. to ne bi dopustio, zbog loših odnosa s M. K..
14. Pregledom gore navedenih pisama M. K. upućenih I. Č., F.
K., svojim punomoćnicima i Z. banci d.d. utvrđeno je da je M. K.
isplatio tuženiku iznose iz tužbe tijekom 2007. i 2009., sve za obnovu svoje obiteljske
kuće u zaseoku K. (pjeskarenje kuće i izgradnja terase), te za gradnju kapelice s
kipom G. u mjestu Z., da tuženik nije napravio radove na njegovoj kući već
deset godina, da je tuženik kupio stan u O., a da M. K. nije vratio novac
ili poslao ikakve račune, da je M. K. od Z. banke d.d. tražio da mu
banka vrati iznos uplaćen tuženiku preko te banke, da je M. K. više puta
pozivao tuženika da vrati uplaćene iznose, ali da tuženik nije odgovarao te da je
M. K. tuženiku dao iznos od 6.700,00 E.-a na ruke i to za gradnju kapelice s
kipom G., s tim da je kapelica izgrađena.
15. Pregledom oporuke M. K., datirane s „M. 21. 12. 2017.“
utvrđeno je da je sva prava iz ovog parničnog postupka naslijedio njegov nećak I.
Č..
16. Svjedok I. S. je u svom iskazu naveo da je tuženik izgradio kapelicu s
kipom G. u mjestu Z., baš u blizini imanja svjedoka, da je M. K.
financirao izgradnju kapelice i da je to sve bilo otprilike 2009 godine. Osim tuženika
da su u izgradnji kapelice sudjelovali i drugi radnici, a nakon izgradnje kapelice da je
bila proslava i blagoslov kapelice, te da su se svi mještani okupili, da su bili prisutni
M. K. i tuženik, među njima da nije bilo razmirica i da su svi bili zadovoljni.
S. je iskazao da mu nisu poznati detalji dogovora između M. K. i
tuženika vezano za cijenu kapelice i obnovu kuće M. K. kao i da mu nije
poznato bilo što vezano za davanje novaca tuženiku od strane M. K..
17. Svjedok M. K. je u svom iskazu naveo da poznaje tuženika i da ga je
M. K. poslao 2009. da tuženiku odnese 5.000,00 E.-a, što da je on učinio i
da je zatražio od tuženika da mu potpiše potvrdu da je primio iznos. Nakon dva
tjedan da ga je pozvao M. K. i zatražio od njega da odnese tuženiku još
5.200,00 EUR-a, a s obzirom da svjedok nije raspolagao gotovinom da je podigao taj
iznos s banke i dao ga tuženiku. Ovaj novac da je davan radi izvođenja građevinskih
radova na kući M. K. i tuženika, ali da on ne zna što se dalje zbivalo te da
mu je sve ovo kazao M. K..
18. U vrijeme davanja iskaza tužitelj I. Č. je bio saslušan u svojstvu svjedoka
s obzirom da je u tom trenutku bio još živ prvotni tužitelj M. K.. U svom iskazu
I. Č. je naveo da je M. K. dao tuženiku iznos od 6.000,00 EUR-a za
5 Poslovni broj: P-3784/20 – 13
gradnju kapelice pa dodatni iznos od 700,00 EUR-a za kip „M.“. Poslije toga
M. K. da je tuženiku isplatio iznos od 20.000,00 E.-a na račun Z.
banke, pa iznose od 5.200,00 EUR-a i 5.000,00 EUR-a, koi novac da je poslao
tuženiku po M. K.. Nadalje, tužitelj je izjavio da je tuženik sagradio kapelicu, da
je M. K. vidio kapelicu i da je bio zadovoljan njezinom izgradnjom. Vezano za
preostale iznose tužitelj je naveo da je M. K. to isplatio tuženiku za pjeskarenje
njihovih kuća te da tuženik produži balkon na kući koji će služiti M. K. da
pristupi svojoj kući, međutim tuženik da nije obavio navedene radove, ali da je uzeo
novac i nije ga vratio bez obzira što ga je M. K. više puta pozivao na to, već da
se opravdavao da nema vremena za te radove, ali da će ih napraviti. Tužitelj je
izjavio da je M. K. imao brata, koji je umro prije otprilike tri godine, da su bili u
dobrim odnosima i da nije točno da bi se J. K., brat M. K., protivio
izvođenju radova na kući, odnosno gradnji balkona.
19. Tuženik J. K. je u svom iskazu naveo da je on primio od M.
K. iznos od 30.200,00 E.-a s tim da je iznos od 10.200,00 EUR-a bio
namijenjen za gradnju kapelice, nadalje da je iznos od 6.000,00 EUR-a isplaćen
klesaru te iznos od 700,00 EUR-a za izgradnju kipa G., a određeni iznos da je
plaćen za zemljane radove, oblaganje kamena, kamene ograde i postavljanje dva
stupa te svjetla, od iznosa od 10.200,00 EUR-a da je ostao iznos od 800,00 EUR-a
za koji novac mu je M. K. rekao da ga može sebi ostaviti kao naknadu za
njegov angažman oko gradnje kapelice. U odnosu na iznos od 20.000,00 EUR-a
tuženik navodi da mu je M. K. dao taj iznos da ispjeskari M. kuću, ali
kako je kuća dijelom vlasništvo M. brata J. K., J. K. da nije
dopustio takve radove, koji na kraju radi toga da nisu ni obavljeni. Tuženik navodi da
su M. K. i njegov brat bili u lošim odnosima, da je on izvijestio M. K.
da ne može obaviti te radove, a da mu je M. K. rekao da on te radove učine na
svom dijelu kuće pa da je tuženik tako i postupio. Nadalje, tuženik je naveo da je
M. K. tek podnošenjem tužbe u ovom postupku tražio od njega da vrati novce,
ali da to nije u mogućnosti jer da ih je potrošio za svoje potrebe, tj. da ih je uložio u
gradnju kuće koja je njegovo vlasništvo. Nadodao je kako je prvotno novac oročio u
banci i da ga nije htio trošiti dok se brat M. K. ne predomisli ili dok se braća
dogovore oko pjeskarenja kuće i da je taj novac uložio u svoju nekretninu šest –
sedam godina nakon što mu ga je uplatio M. K., koji da je s tim bio upoznat i
koji je osobno vidio da je tuženik izveo radove na svojoj kući, a da nije tražio svoj
novac ni prilikom dolaska u O.. Nadalje, u svom iskazu tuženik navodi da on nije s
M. K. dogovorio rok za izvođenje građevinskih radova na kući,dotični da
je najmanje dva puta bio u Z. nakon što je tuženik obnovio svoju kuću, da je
on s tim upoznao M. K. i da mu je M. K. rekao da on to ne bi mogao
izvesti da mu nije dao novce. Nadalje, tuženik je izjavio da je M. K.,
telefonskim putem, tražio od njega da mu vrati novce, prije nego što ga je pozvala
policija, ali da ne zna koliko prije navedenog.
20. Među strankama je nesporno da je M. K. dao tuženiku iznos od
30.200,00 E.-a, da je dogovoreno da će tuženik izvršiti građevinske radove
(pjeskarenje kuće, izgradnja terase) na kući M. K. u zaseoku K. te
izgraditi kapelicu s kipom G. u mjestu Z., a s ostatkom novca da tuženik
može urediti svoju kuću u zaseoku K., kao što je nesporno da tuženik nije izvršio
građevinske radove na kući M. K. i da je uredio svoju kuću u zaseoku K.
te da je izgradio kapelicu s kipom G. u mjestu Z..
6 Poslovni broj: P-3784/20 – 13
21. Među strankama je sporna visina i osnova tužbenog zahtjeva kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare.
22. Temeljem svih dokaza izvedenih u ovom postupku nesporno je utvrđeno da su
M. K. i tuženik sklopili usmeni ugovor o djelu (reguliran odredbom čl. 590.
ZOO-a) na temelju kojeg je tuženik trebao izvesti građevinske radove (pjeskarenje i
izgradnja terase) na obiteljskoj kući M. K. u zeseoku K., te izgraditi
kapelicu s kipom G. u mjestu Z.. Navedenim ugovorom o djelu stranke
nisu dogovorile konačnu cijenu radova, rok za izvođenje radova kao ni rokove za
vraćanje novčanih sredstava u slučaju neizvršenja radova, dakle ugovorom su jedino
precizirani radovi koji se trebaju izvesti. Također, M. K. je dopustio tuženiku da
od novčanih sredstava koje ostanu nakon izvršenja navedenih radova, uredi svoju
kuću u istom zaseoku. D. M. K. je isplatio tuženiku, iznos od 20.000,00
EUR-a 1. listopada 2007. (preko računa tuženika kod Zagrebačke banke), iznos od
5.200,00 EUR-a 23. kolovoza 2009. iznos od 5.000,00 EUR-a dana 10. rujna 2009
(ova dva iznosa su plaćena preko M. K., te je tuženik potpisao potvrdu o
primitku). S. je također utvrdio da je tuženik primio od M. K. iznos od
30.200,00 E.-a, da je tuženik izgradio kapelicu s kipom G. u mjestu Z. i
obnovio svoju kuću u zaseoku K., ali da nije izvršio građevinske radove na kući
M. K.. Tužitelj nije dokazao da li je M. K. isplatio tuženiku iznos od
6.700,00 EUR-a jer iz dokaza izvedenih u postupku sud ne može izvesti zaključak da
je tuženik od M. K. primio i taj iznos. Nadalje, u postupku je utvrđeno da
M. K., do podnošenja ove tužbe, nije pokušavao sudskim putem, od tuženika,
zahtijevati povrat gore navedenih novčanih iznosa zbog neizvršenja obveze
izvođenja građevinskih radova na kući M. K..
23. S obzirom da je M. K. tuženiku isplatio iznos od 20.000,00 E.-a 1.
listopada 2007., iznos od 5.000,00 E.-a 23. kolovoza 2009. i iznos od 5.200,00
EUR-a 10. rujna 2009., a povrat tih sredstava je sudskim putem zatražio tek
podnošenjem tužbe u ovom postupku i to 22. studenog 2017. a uzimajući u obzir da
tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare,
u ovom je slučaju nastupila zastara potraživanja i to za iznos od 20.000,00 EUR-a 2.
listopada 2012., za iznos od 5.000,00 EUR-a 24. kolovoza 2014. i za iznos od
5.200,00 EUR-a 11. rujna 2014., sve sukladno odredbama gore navedenim
odredbama čl. 214., 215., 216., 225., 241. i 244. ZOO-a. Kako su M. K. i
tuženik sklopili usmeni ugovor o djelu za uređenje obiteljske kuće M. K., bez
ugovaranja ikakvih rokova a imajući u vidu da je rok za izvršenje radova onaj rok
koji je primjeren za izvršavanje radova te vrste (utvrđeno odredbom čl. 597. ZOO-a),
pa slijedom utvrđenja da je ugovor sklopljen 1. listopada 2007. (navodi tužitelja iz
tužbe), primjereni rok za ispunjenje ugovorne obveze tuženika bi bio godinu dana
(nabava građevinskog materijala, izvršenje radova, utjecaj vremenskih prilika na
mogućnost izvođenja radova itd.) od te uplate, dakle, 1. listopada 2008. pa taj dan
valja uzeti kao prvi dan početka roka zastare potraživanja M. K. prema
tuženiku, proizašlog s osnova ugovora od djelu i zastara potraživanja bi nastupila 2.
listopada 2013. U svakom slučaju, potraživanje tužitelja, koji je preuzeo ovaj
postupak od prethodnog tužitelja, sada pok. M. K., je zastarjelo, pa je
tuženik opravdano postavio prigovor zastare potraživanja radi čega je valjalo odlučiti
kao u točci I izreke ove presude između navodnih znakova.
7 Poslovni broj: P-3784/20 – 13
24. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju zahtjeva za naknadu
troškova, a u smislu odredbe čl. 164. st. l., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, kao i na
temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
25. Tuženiku je priznato za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za zastupanja
po punomoćniku na ročišta od 14. svibnja 2018., 23. listopada 2018., 11. prosinca
2018., 23. rujna 2019. i 27. siječnja 2021. po 62,5 bodova, na ročišta od 5. rujna
2018., 6. ožujka 2019. 29. travnja 2019 i 18. ožujka 2021. po 250 bodova, sveukupno
1.562,5 bodova odnosno 15.625,00 kn što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od
19.531,25 kn pa je odlučeno kao u točci II izreke ove presude.
U S. 5. svibnja 2021.
S U D A C
M. L.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba
nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a
rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom primitka presude.
DNA:
-punomoćniku tužitelja
-punomoćniku tuženika
-u spis
Kontrolni broj: 0636c-e9cac-baf7e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MARICA LOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
