- 1 -              Rev 2642/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2642/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljica) S. Ć. iz G., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B. odvjetnik u P., protiv tuženice – protutužiteljice (u daljnjem tekstu: tuženica) N. D. iz P., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici A. Z., V. Z. i T. K. odvjetnici u P., radi predaje u suposjed i dr., odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 2344/14-3 od 30. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P - 1825/11-30 od 20. ožujka 2014., u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženice prihvaća se kao djelomično osnovana, ukida se presuda Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 2344/14-3 od 30. svibnja 2016. i presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P - 1825/11-30 od 20. ožujka 2014. u pobijanom dijelu kojim je odbijen eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev i odlučeno o troškovima postupka, pa se predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U preostalom dijelu revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je: - prihvaćen tužbeni zahtjev na predaju u suposjed ½ dijela garaže koja čini dio nekretnine označene kao čest. zem. 2596/1 z.u. 15975 k.o. P. (zgr., kuća i sporedne zgrade, dvorište), koja garaža je u nalazu i mišljenju te preglednoj skici izrađenoj po stalnom sudskom vještaku A. H. prikazana u površini od 15 m2 i označena narančastom bojom, - odbijen glavi (primarni) protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je 1999. izvršena podjela garaže situirane na čest. zem. 2596/1 z.u. 15975 k.o. P. na način da je dio garaže pripojen prizemnom dijelu objekta označenog kao 2. etaža predmetne nekretnine u vlasništvu tužiteljice, dok je preostali dio garaže koji je u preglednoj skici sudskog vještaka A. H. od 9. svibnja 2012. označen kao „garaža“ i obojan narančastom bojom pripao u vlasništvo i posjed tuženice i njenog supruga, - odbijen eventualnokumulirani (podredni) protutužbeni zahtjev kojim se nalaže S. Ć. da sukladno pravilima građevinske struke, i to na način da ne ošteti druge dijelove građevine, ukloni postojeći uzdužni zid koji odjeljuje garažu situiranu na čest. zem. 2596/1 z.u. 15975 k.o. P., koja garaža je u preglednoj skici sudskog vještaka A. H. od 9. svibnja 2012. obojana narančastom bojom i označena kao „garaža“, od prizemlja koje je na preglednoj skici označena brojem 1. i obojano ciklama bojom i brojem 2. obojano crvenom bojom u dužini cca 5,15 m, te sagradi poprečni zid nastavno na postojeći sjeverni zid garaže na kojem se nalaze vrata u dužini od cca 1 m, sve do pregradnog zida označenog na preglednoj skici crtkanim linijama, te da preda N. D. u suposjed slobodno od svojih osoba i stvari dio garaže koji je tijekom adaptacije prizemlja 1999. spojen sa prizemljem i zidom odvojen od ostalog dijela garaže, a koja garaža je nekad bila jedinstvenog oblika kako je to prikazano na tlocrtu s lista 32 ovog spisa i označeno kao „postojeće stanje“, a koji dio garaže se prostirao do pregradnog zida širine 60 cm, koji zid je na preglednoj skici označen crtkanim linijama, a sjeverno do poprečnog zida nastavno na postojeći sjeverni zid garaže na kojem se nalaze vrata u dužini od cca 1. m. Odlukom o troškovima postupka tuženica je dužna naknaditi tužiteljici 11.999,78 kuna.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznesenim u reviziji.

 

3. Tužiteljica je odgovorila je na reviziju tuženice uz prijedlog da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

 

4. Revizija je djelomično osnovana.

 

5. Revizija tuženice ispitana je u okvirima odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

 

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev na predaju u suposjed dijela garaže izgrađene na čest. zem. 2596/1 z.u. 15975 k.o. P., glavi (primarni) protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je 1999. izvršena dioba ove garaže, te eventualnokumulirani (podredni) protutužbeni zahtjev na uspostavu prijašnjeg stanja i predaju u suposjed dijela navedene garaže.

 

7. Tako je između stranaka tijekom postupka sporno: - je li tužiteljica ima pravo na suposjed garaže koja je u preglednoj skici stalnog sudskog vještaka A. H. prikazana narančastom bojom, - je li u dijelu garaže osnovano vlasništvo tuženice na temelju kupoprodaje, diobe izvršene 1999. ili na temelju dosjelosti, te – je li tuženica ima pravo na suposjed onog dijela garaže koji je 1999. pripojen stanu tužiteljice koji se nalazi u prizemlju zgrade.

 

8. Nižestupanjskih sudovi u provedenom postupku utvrdili su: - da predmetna nekretnina (čest. zem. 2596/1 z.u. 15975 k.o. P.) predstavlja zemljište sa zgradom u čijem se sastavu nalaze dva stana kao dvije samostalne uporabne cjeline i to jedan u prizemlju a drugi na katu zgrade, - da je izvršeno etažiranje na način da je tužiteljica suvlasnica za ½ suvlasnička dijela s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine koji predstavlja dvosobni stan u prizemlju i sastoji se od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i degažmana, ukupne površine od 50,90 m2 (poduložak 2.), dok je tuženica suvlasnica za ½ suvlasnička dijela s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine koji predstavlja dvosobni stan na katu i sastoji se od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i degažmana, ukupne površine od 58,73 m2 (poduložak 1.), - da se s trenutkom zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari u prizemlju zgrade umjesto stana nalaze dva poslovna prostora s posebnim ulazom iz pročelja zgrade koji su u vlasništvu tužiteljice, - da je sastavni dio navedene nekretnine i predmetna garaža koja je nekada bila šupa, odnosno služila kao spremište vrtnog alata, - da je ta šupa izgrađena u razdoblju između prvog i drugog svjetskog rata i predstavljala vlasništvo obitelji S. koja se nakon drugog svjetskog rata odselila, - da su se nakon tog stanovi u predmetnoj zgradi davali na korištenje kao nužni smještaj na način da su u prizemlju zgrade živjeli i supružnici L. koji su 1967. ili 1968. navedenu šupu dogradili na način da su dvostruko povećali njenu površinu pretvorivši je u garažu, - da se u garažu nakon te dogradnje moglo doći iz stana u prizemlju, ali i kroz vrata koja na garaži i dalje postoje, - da su u stanu koji se nalazio na katu zgrade u razdoblju od 1977. – 1993. stanovali supružnici Š., - da je u ovom razdoblju (1977.) obitelj L. ustupila predmetnu garažu (koju su do tada isključivo koristili) obitelji Š., nakon kojeg ustupa je obitelj Š. bila u posjedu predmetne garaže, - da je S. Š. s tuženicom sklopila ugovor o prodaji stana na prvom katu, - da su supružnici Š. istovremeno sa sklapanjem tog ugovora tuženici ustupili i predmetnu garažu uz naknadu od 200 DEM bez da o tom sastave poseban ugovor (na način da je obitelj D. ušla u posjed predmetne garaže), ali na način da je tuženici prilikom prodaje stana na katu ta garaža samo ustupljena na korištenje, a ne i prodana, - da tužiteljica kao i tuženica tijekom postupka nisu dokazale da su stekle bilo kakve posebne vlasničke ovlasti nad predmetnom garažom, garaža nije niti pripadak (sporedni dio) bilo kojeg stana, već je predstavljala zajednički prostor zgrade, – da je 1998. ili 1999. prilikom adaptacije stambenog i poslovnog prostora u prizemlju suprug tužiteljice uz suglasnost tuženice svom stambenom i poslovnom prostoru pripojio jedan dio prostora tadašnje garaže, oko 6,5 m2 koji je i danas u posjedu tužiteljice, te - da tuženica nije dokazala da je 1998/1999 između stranaka sklopljen ugovor o diobi garaže na način da time što je jedan njen dio pripojen tužiteljičinom stanu u prizemlju, preostali dio (sporni) da je pripojen stanu tuženice iako je od tog razdoblja u posjedu tog dijela garaže tuženica.

 

9. Kako revidentica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidentice kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

 

10. U. navedenom stanju stvari nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev cijeneći da garaža predstavlja zajedničku prostoriju u zgradi kojom se mogu koristiti svi suvlasnici nekretnine, dok su stranke 1998/1999 dogovorile način korištenja u smislu odredbe čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV), koji dogovor je tužiteljica pokretanjem ovog postupka opozvala, čime je kao suvlasnik ovlaštena zahtijevati predaju ovog prostora u suposjed. Kako tuženica sklopljenim kupoprodajnim ugovorom nije kupila i garažu, te kako između stranaka nije sklopljen ugovor o diobi garaže, to prema ocjeni nižestupanjskog suda nisu ispunjene niti pretpostavke stjecanja ovog prostora dosjelošću od strane tuženice, jer posjed tuženice nije imao onu kvalitetu koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. S druge strane odbijen je glavi (primarni) protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je 1999. izvršena dioba ove garaže, uz ocjenu nižestupanjskih sudova kako tuženica nije dokazala da je 1999. izvršena navedena dioba. Odbijen je i eventualnokumulirani (podredni) protutužbeni zahtjev na uspostavu prijašnjeg stanja i predaju u suposjed dijela navedene garaže uz ocjenu nižestupanjskih sudova da su stranke 1998. – 1999. postigle sporazum da se jedan dio garaže pripoji stanu tužiteljice, od kada je taj prostor u sastavu stana (poslovnog prostora) tužiteljice, čime je prema shvaćanju nižestupanjskog suda izvršena prenamjena zajedničkog dijela prostora u stambeni i od kada je tužiteljica dosjelošću postala vlasnica istog.

 

11. Suprotno revizijskim navodima tuženice, nižestupanjski sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev i odbili kao neosnovan glavi (primarni) protutužbeni zahtjev. Međutim, eventualnokumulirani (podredni) protutužbeni zahtjev, kako to tuženica osnovano ističe u reviziji, odbijen je uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, iz prethodno navedenog proizlazi da je riječ o etažnom vlasništvu osnovanom još za vrijeme važenja Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (Sl. l. br. 16/59, 43/65, 57/65, Narodne novine br. 52/73 - u daljnjem tekstu: ZVDZ), tj prije stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.). U smislu odredbi ovog Zakona, na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koja su služili zgradi kao cjelini svi vlasnici posebnih dijelova imali su trajno pravo korištenja. Dijelovi porodične stambene zgrade koji su služili zgradi kao cjelini ili samo nekim njenim posebnim dijelovima, smatrali su se zajedničkim nedjeljivim vlasništvom svih vlasnika posebnih dijelova, odnosno vlasnika čijim posebnim dijelovima služe (čl. 5. st. 1. - 3. ZVDZ-a). Kada je riječ o zemljištu na kojem je zgrada bila izgrađena, ako je zemljište bilo društveno, svaki vlasnik posebnog dijela zgrade imao je trajno pravo korištenja, a ako je zemljište bilo u građanskom vlasništvu, svaki vlasnik posebnog dijela zgrade imao je vlasništvo na idealnom dijelu građevinske čestice razmjerno vrijednosti svoga posebnog dijela prema ukupnoj vrijednosti cijele zgrade (čl. 6. ZVDZ-a). Nakon stupanja na snagu ZV-a njegovim prijelaznim odredbama (čl. 370., te čl. 372. do 387. ZV-a) regulirano je pretvaranju etažnog vlasništva na posebnom dijelu zgrade stečenog na temelju prijašnjih propisa u vlasništvo posebnog dijela nekretnine prema ZV-u. Prema ovim odredbama, vlasništvo na posebnom dijelu zgrade – etažno vlasništvo (jednako kao i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu stečeno na temelju prijašnjih propisa), od stupanja na snagu ZV-a postalo je vlasništvo posebnih dijelova nekretnine sukladno odredbama ovog Zakona. Tako je vlasnik posebnog dijela zgrade (odnosno nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade) stupanjem na snagu ZV-a postao vlasnik svog posebnoga dijela nekretnine, s tim da je vlasništvo posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezano s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine (čl. 370. st. 1. i 2. ZV-a.). Dotadašnjem vlasniku posebnog dijela zgrade umjesto sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta (odnosno umjesto njegova sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta) stupanjem na snagu ZV-a pripao je odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine. Dakle, kako u postupku nisu utvrđene pretpostavke iz odredbi čl. 372. i 373. ZV-a u kojima su stranke do stupanja na snagu ovog Zakona stekle pravo vlasništva spornih etažnih dijelova garaže prenamjenom, nadogradnjom, prigradnjom ili dogradnjom, to je nakon stupanja na snagu ZV-a strankama kao dotadašnjim vlasnicima posebnog dijela zgrade, umjesto sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta (odnosno umjesto njihova sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta) pripao odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, pa tako i predmetne garaže. Do daljnjih izmjena već uspostavljenog etažnog vlasništva zbog promijene stanja stanova, odnosno drugih prostora koji neposredno prostorno graniče ili prijenosa sporednih dijelova jednog posebnog dijela zgrade na drugi, moglo je doći samo u skladu s pretpostavkama određenim odredbama čl. 66. – 99. ZV-a, a ne dosjelošću kako to pogrešno cijene nižestupanjski sudovi.

 

12. Kako shodno prethodno izloženom, tužiteljica ostvaruje pravo na suposjed dijela garaže pobliže određenog izrekom pod t. I. prvostupanjske presude, te kako tuženica nije dokazala sklapanje pravnog posla o diobi ove garaže kako je to pobliže određenog izrekom pod t. II. prvostupanjske presude, te kako, suprotno revizijskim navodima tuženice, u ovom dijelu pobijana odluka nije opterećena niti bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a u ovom dijelu odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu.

 

13. S druge strane, eventualnokumulirani (podredni) protutužbeni zahtjev je odbijen uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nisu raspravljene odlučne okolnosti koje se odnose na stvarnopravni status (prema pretpostavkama iz odredbi čl. 66. – 99. ZV-a) dijela nekretnine pobliže određenog izrekom pod t. III. prvostupanjske presude. Prema navedenom ne postoje uvjeti za preinačenje nižestupanjskih presuda u ovom dijelu, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu kojim je odbijen eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev, te predmet u ovom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti sva sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu.

 

14. Ukinute su odluke i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.