Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2
Poslovni broj: 4 P-201/2020-40
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. vode Z., G. V. 220, OIB 28921383001,
koje zastupaju punomoćnici H. K. i J. K., odvjetnici u O. društvu K. i partneri j.t.d.
Z. protiv tuženika Stečajna masa iza Ž. banka d.d.˝u stečaju˝, V., S.. A. P. 5a,
koje zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i
brisanja založnog prava na nekretnini, nakon zaključene glavne i javne rasprave
održane 15. travnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice
punomoćnika tuženika B. M., odvjetnice u O., te objavljene presude5. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se ništetnim Sporazum o zasnivanju založnog prava, sklopljen
1996. između J. B.-B. iz V. i Ž. B. d.d. iz Županje, kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini označenoj kao čest. broj 918/1-kuća i
dvorište s 911 m²2 i upisanoj u zk. uložak broj 4378 k.o. Županja.
2. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka upis založnog prava za korist tuženika
na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Ž., za k.o.
Ž., zk. ul. broj 4378 sa kč. br. 918/1 kuća i dvorište s 911 m², koje založno
pravo je upisano rješenjem Općinskog suda u Ž. broj Z-559/1996 od 1. ožujka
1996., koje je doneseno temeljem rješenja Općinskog suda u Ž. broj I-41/96 od
27. veljače 1996. i doneseno radi osiguranja potraživanja Ž. banke d.d.
prema dužniku J. B.-B. s p.o. V. u iznosu od 1.300.000,00 ATS,
slijedom čega je tuženik Ž. banka d.d. u stečaju Ž., J. J. S.
9, O. 37988746480 dužna temeljem ove presude trpjeti brisanje založnog prava na
nekretninama tužitelja H. vode, pravna osoba za upravljanje vodama, U..
grada V. 220, 10 000 Z., OIB 28921383001 upisanim u zemljišne knjige
Općinskog suda u Ž. za k.o. Ž. zk. ul. broj 4378 sa kč. br. 918/1 kuća i
dvorište s 911 m², sada u vlasništvu H. vode pravna osoba za upravljanje
vodama, U.. grada V. 220, 10 000 Z., OIB 28921383001 koje založno
pravo je upisano rješenjem Općinskog suda u Ž. broj Z-559/1996 od 1. ožujka
Poslovni broj: 4 P-201/2020-40 2
1996.,koje je doneseno temeljem rješenja Općinskog suda u Ž. broj I-41/96 od
27. veljače 1996. i doneseno radi osiguranja potraživanja Ž. banke d.d.
prema dužniku J. B.-B. s p.o. V. u iznosu od 1.300.000,00 ATS
i podredni tužbeni zahtjev
1. Utvrđuje se nedopuštenim i bez pravnog učinka upis založnog prava, koji je
upis proveden rješenjem Općinskog suda u Ž. broj I-41/96 od 27. veljače 1996.
na nekretnini označenoj kao čest. broj 918/1 kuća i dvorište s 911 m² upisanoj u zk.
ul. broj 4378 k.o. Ž. za korist Ž. banke d.d. Ž., a za osiguranje
glavnice u iznosu od 1.300.000,00 ATS, naplativo u protuvrijednosti kuna s
pripadajućim kamatama i naknadama.
2. Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Ž. uspostaviti prijašnje
zemljišno-knjižno stanje na način da se na nekretnini upisanoj kao čest. broj 918/1
kuća i dvorište s 911 m² upisanoj u zk. ul. broj 4378 k.o. Ž. izvrši upis brisanja
založnog prava koje je sada upisano u korist Ž. banke d.d. Ž., a za
osiguranje glavnice u iznosu od 1.300.000,00 ATS, naplativu u protuvrijednosti kuna
s pripadajućim kamatama i naknadama.
3. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka."
II Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 25.000,00
kn (dvadesetpet tisuća kuna) u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da je tuženik kao hipotekarni
vjerovnik na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Ž. u
zk. ul. 4378 kč. br. 918/1 kuća i dvorište sa 911m². Navodi da je hipoteka upisana
rješenjem Općinskog suda u Ž. Z.-559/1996 od 1. ožujka 1996., a koje je
doneseno na temelju rješenja Općinskog suda u Ž. broj I-41/96 od 27. veljače
1996., a koje je doneseno radi osiguranja potraživanja Ž. banke d.d. prema
dužniku J. B.-B. s p.o. V. u iznosu od 1.300.000,00 ATS. Tužitelj je
mišljenja da je upis hipoteke ne predmetnoj nekretnini ništetan, jer u trenutku upisa
hipoteke nekretnina nije bila u vlasništvu J. B.-B. V., pa stoga isti nije
mogao nekretninom raspolagati. Poziva se na odredbu članak 173. stav 3.Zakona o
vodama (NN br. 53/90 i 9/91) po kojoj su sredstva vodoprivrednih poduzeća iz stavka
2 ovog članka dano njihova organiziranja kao javnih vodoprivrednih poduzeća za
slivna područja postaju državno vlasništvo. Tužitelj se poziva i na odredbu članka
159. i 203. Zakona o vodama (NN br. 107/95) temeljem koje su H. vode
vlasništvo stekle temeljem Z. kao orginarni vlasnik, pa nisu pravni sljednici
prava i obveza koja su na tim nekretninama postojala do dana donošenja Zakona.
Poslovni broj: 4 P-201/2020-40 3
Tužitelj navodi da se Zakon o vodama primjenjuje od 1. siječnja 1996., a Sporazum o
osiguranju je zaključen 27. veljače 1996., te da J. B.-B. nije mogao
raspolagati nekretninama bez obzira što Hrvatske vode još nisu bile upisane kao
vlasnik nekretnine. Tužitelj je tijekom postupka nekoliko puta mijenjao i precizirao
tužbeni zahtjev, da bi isti postavio podneskom od 24. studenoga 2020., te predložio
donošenje presude kao u izreci.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu, te predlaže isti
odbiti kao neosnovan. Tuženik ne spori činjenični opis tužbe, ali se protivi da je upis
hipoteke na predmetnoj nekretnini ništetan, jer je nekretnina u vrijeme zasnivanja
prava zaloga bila u vlasništvu hipotekarnog dužnika odnosno bila je u vlasništvu J.
za slivno područje B.-B. V. i nije postojalo bilo kakvo ograničenje u
raspolaganju vlasničkim pravima. T. se poziva na Sporazum o predaji i
prijenosu imovine, prava i obveza zaključen između JVP za slivno područje BIĐ-
BOSUT iz Vinkovaca i JVP Hrvatska vodoprivreda Zagreb od 20. lipnja 1996. u
kojem je člankom 3. stavak 1. točka 2 navedeno da slivno područje B.-B. iz
V. prenosi u vlasništvu H. voda poslovnu zgradu u Ž. izgrađenu
na kč. br. 981/1 u cijelosti. Tuženik navodi da je JVP Hrvatska vodoprivreda pravni
prednik Hrvatskih voda znala za sve upisane hipoteke te je Sporazumom utvrdila
eventualni slučaj naplate po hipotekama, te nije osporila činjenice upisane u hipoteke
na nekretnine obuhvaćene tužbom. Tuženik ističe prigovor zastare prava na
podnošenje tužbe radi brisanja hipoteke, jer je tužitelj za to znao najkasnije 20. lipnja
2006. Tuženik se protivio preinačenju tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 24.
studenoga 2020., jer je isti drugačiji od onog postavljenog 16. siječnja 2014. Predlaže
odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan zbog promašene aktivne legitimacije i zbog
zastare prava na podnošenje tužbe sukladno odredbama članka 233. ZOO-a kao i
članka 129. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama. navodi da tužitelj nije bio upisan
kao vlasnik nekretnine koja je predmet zaloga, te uopće nije aktivno legitimiran u ovoj
parnici. Tuženik navodi da tužitelj nema pravo tražiti utvrđenje ništetnim Sporazum o
zasnivanju založnog prava budući da tužitelj nije ugovorna strana u navedenom
Sporazumu. Navodi da je odobrenjem sredstava vlasniku nekretnine J. B.-
B. osigurao povrat kredita svojim zalogom-knjižnim pravom stekao u dobroj
vjeri postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u kojem je trenutku upisa zaloga
nekretnina bila upisana kao vlasništvo J. B.-B., a što tužitelj priznaje.
3. U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog
zahtjeva pročitani su: zk. uložak br. 4378 k.o. Županja, rješenje Općinskog suda u
Ž. Z.-559/1996 od 1. ožujka 1996., Zapisnik Općinskog suda u Ž. od 27.
veljače 1996., Sporazum o predaji i prijenosu imovine, prava, obveza i dokumentacije
od 20. lipnja 1996., dopis tužitelja od 13. listopada 2006., povijesni izvadak zk. ul.
4378 k.o. Županja i prijepis zk. ul., dokumentacija Centra za obranu od poplave
grada Županje (str. 44-74 spisa) i pročitan je spis Općinskog suda u Ž. broj I-
41/96.
4. Iako se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 24. studenoga 2020., sud je dozvolio preinaku jer je to svrsishodno za končano
Poslovni broj: 4 P-201/2020-40 4
rješenje odnosa između stranaka sukladno odredbi članka 190. stav 3. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).
5. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je u zk. ul. 4378 k.o.
Ž. na kč. br. 918/1 kuća i dvorište sa 911 m² upisan kao vlasnik tužitelj, te da
je za korist Ž. banke d.d. Ž. upisana hipoteka na ovoj nekretninI u
iznosu od 1.300.000,00 ATS.
6. Nije sporno da je ova hipoteka upisana na temelju rješenja Općinskog suda
u Ž. broj I-41/96 od 27. veljače 1996., radi osiguranja novčanog potraživanja
tuženika iz Ugovora o garanciji.
7. Tijekom postupka je sporno da li je Sporazum o zasnivanju založnog prava
iz 1996. zaključen između J. B.-B. iz V. i Ž. banke ništetan
kako to tvrdi tužitelj, jer je u vrijeme zaključenja tog Sporazuma tužitelj bio vlasnik
nekretnina iz zk. ul. 4378 temeljem odredbe 137. stav 3. Zakona o vodama (NN
53/90) temeljem Zakona ili je ovim nekretninama J. B.-B. mogao
raspolagati, kako to tvrdi tuženik.
8. Tijekom postupka je sporno da li su osnovani prigovori tuženika o
nedostatku aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe za brisanje hipoteke, te
da li je nastupila zastara podnošenja tužbe.
9. Iz spisa Općinskog suda u Ž. broj I-41/96 je vidljivo da je između
vjerovnika Ž. banke d.d. Ž. i dužnika J. B.-B. s p.o. V.
podnesen prijedlog vjerovnika za osiguranje zasnivanjem založnog prava na
nekretnini dužnika na temelju Sporazuma, radi osiguranja potraživanja Ž.
banke iz Ugovora o garanciji od 20. prosinca 1995., te da je 27. veljače 1996. pred
Općinskim sudom u Ž. zaključen Sporazum, te je doneseno rješenje da se
određuje osiguranje potraživanja vjerovnika Ž. banke d.d. Ž. prema
dužniku J. B.-B. s p.o. V. na temelju Ugovora o garanciji u iznosu od
1.300.000,00 ATS naplativo u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan
naplate uknjižbom založnog prava u korist vjerovnika na nekretnini dužnika i to kč.
br. 733 (kuća u mjestu na površini od 510 m²) i kč. br. 918/1 (kuća i dvorište u mjestu
na površini od 911 m²) upisane u zk. ul. br. 2418 k.o. Ž..
10. Iz ovog spisa je nadalje vidljivo da je dostavljen zk. ul. 2418 k.o. Ž.
po kojem je na kč. br. 918/1 kuća i dvorište sa 911 m² nekretnina uknjiženja kao
društveno vlasništvo, a na korištenju J. B.-B. s p.o. V..
11. Iz Sporazuma o predaji i prijenosu imovine, prava , obveza i
dokumentacije od 20. lipnja 1996. koji je zaključen između JVP za slivno područje
B.-B. iz V. i J. H. vodoprivrede je vidljivo da je čl. 3 navedeno
da poduzeće prenosi u vlasništvo H. voda između ostalih i poslovnu zgradu u
Ž. izgrađenu na kč. br. 918/1 k.o. Ž. u cijelosti.
Poslovni broj: 4 P-201/2020-40 5
12. Iz povijenost izvatka (str. 36-38 spisa) je vidljivo da je u zk. ul. 4378 k.o.
Ž. na kč. br. 918/1 kuća i dvorište sa 911 m² dana 14. listopada 1997. na
temelju zapisnika od 20. lipnja 1996. i Sporazuma od 20. lipnja 1996. teretno
uknjiženo pravo vlasništva na kč. br. 918/1 uz otpisani iz zk. ul. 2418 sa imena J.
B.-B. V. u A. prenesene i upisane za korist H. vode Z..
13. Prema odredbi članka 130. stav 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,
143/12 i 152/14) tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju Zakona ovlašten
je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a po stavku 2. istog
članka vlasništvo nekretnine stečene na temelju Zakona ne može se suprotstaviti
pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao
svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju Zakona nije
bilo upisano.
14. Imajući u vidu da je Sporazum o zasnivanju založnog prava između
vjerovnika Ž. banke d.d. Ž. i dužnika J. B.-B. od 27. veljače
1996. radi osiguranja potraživanja vjerovnika iz Ugovora o garanciji prema J. B.-
B. s p.o. V. na nekretnini na kč. br. 918/1 u zk. ul. 2418 k.o. Ž.
zaključen u vrijeme kada je na kč. br. 918/1 kuća i dvorište sa 911 m bilo uknjiženo
društveno vlasništvo na korištenju J. B.-B., sud je ocijenio neosnovanim
tvrdnje tužitelja o ništetnosti ovog Sporazuma pozivom da je tužitelj u vrijeme
zaključenja istog bio vlasnik ove nekretnine temeljem Zakona, ovo stoga, što tužitelj
tijekom postupka nije dostavio dokaz da je temeljem Zakona bio uknjižen kao vlasnik
na ovoj nekretnini sukladno odredbi članka 130. stav 1. Zakona o vlasništvu, osim
toga i J. B.-B. i Ž. banka d.d. su temeljem povjerenja u zemljišne
knjige zaključili S. o osnivanju založnog prava. Zbog svega navedenog, sud
je dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnim Sporazuma o zasnivanju založnog
prava ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci.
15. Prema odredbi članka 129. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN br.
91/96) nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe
ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga
vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja (brisovna tužba ) sve dok ne
nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo
prestati ako Zakonom nije drugačije određeno. Prema stavku 2. istog članka
brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem
u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz
uknjiženog ali neistinitog (nevaljanog) prava prednika, osim ako, između ostalog,
nositelj knjižnog prava iz stavka 1 ovog članka kojem nije bilo dostavljeno rješenje o
uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od 3 godine od kada
je ta uknjižba bila zatražena.
16. Imajući u vidu da tužitelj iako tvrdi da mu po Zakonu pripada pravo vlasništva na spornoj nekretnini, isto nikada nije upisao, te da je temeljem valjanog
Poslovni broj: 4 P-201/2020-40 6
zemljišno-knjižnog izvatka zaključen Sporazum o zasnivanju založnog prava na
nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom korištenja J. B. B.
uknjiženo pravo zaloga u korist Ž. banke, sud smatra da su i dužnik i
vjerovnik prilikom zasnivanja založnog prava postupali u dobroj vjeri s povjerenjem u
zemljišne knjige. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja za brisanjem založnog prava
ocijenio neosnovanim sukladno odredbi članka 129. stav 2. Zakona o zemljišnim
knjigama.
17. Osim toga, budući je tužitelj postao vlasnik sporne nekretnine na temelju
Sporazuma od 20. lipnja 1996., a koje je upisano 14. listopada 1997. (povijesni zk. ul.
4378), a tužbu je podnio 16. siječnja 2014., tužba je podnesena protekom roka od 3
godine iz odredbe članka 129. stav 2. točka 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Zbog
svega navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja za brisanjem založnog prava i
alternativni tužbeni zahtjev za uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja ocijenio
neosnovanim odbio i presudio kao u izreci.
18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. i 155. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), te je
tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn, koji se
odnosi na pristup na dva ročišta po Tbr. 9. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i
107/15, dalje OT) u iznosu od po 5.000,00 kn, sastav jednog podneska po Tbr. 8.
stav 1.OT u iznosu od 5.000,00 kn, te pristup na dva ročišta po Tbr. 9. stav 2. OT u
iznosu od po 2.500,00 kn, PDV 5.000,00 kn.
19. Tuženiku nije priznat sastav podneska od 27. travnja 2015., jer u spisu ne postoji podnesak od tog datuma.
Osijek, 5. svibnja 2021.
Zapisničar: Sudac:
Darija Miličević Dubravka Kuveždić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom
sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 8 dana
od dana objave.
Kontrolni broj: 02754-637dc-e7bdc
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DUBRAVKA KUVEŽDIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.