Poslovni broj: 66 Pž-3684/2019-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 66 Pž-3684/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Omazića, predsjednika vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P., OIB …, P., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u P., protiv tuženika G. O., OIB …, O., kojeg zastupa punomoćnica S. Č. V., odvjetnica u M., radi utvrđenja ništetnosti i predaje u posjed, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P-455/17 od 21. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P-455/17 od 21. lipnja 2018.

 

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela Odluke o raspisivanju javnog natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području G. O. za k.o. O., k.o. O. I. i k.o. K., Klasa: 320–01/11–01/01, Ur. broj: 2148–03–01–11–3 od 5. listopada 2011., i to baš onaj dio koji se odnosi na k.o. K., na k.č. …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, … i … sve položene u k.o. K., a koje su u Popisu čestica u natječaju označene od rednog broja 1. do zaključno s rednim brojem 35. (točka I. izreke). U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnine označene kao: k.č. …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, sve položene u k.o. K..

 

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj pokrenuo postupak protiv tuženika za utvrđenje ništetnosti dijela Odluke o raspisivanju javnog natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području G. O. za k.o. O., k.o. O. I. i k.o. K., Klasa: 320–01/11– 01/01, Ur. broj: 2148–03–01–11–3 od 5. listopada 2011., jer su ponuđene na prodaju nekretnine označene kao k.č. . …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, sve položene u k.o. K., a koje nekretnine su unutar granica tužitelja, a ujedno traži i predaju u posjed spornih nekretnina. Tuženik ističe da su utvrđene službene administrativne granice u prostornom planu tužitelja i tuženika, a koji je usklađen s Prostornim planom Dubrovačko-neretvanske županije kao planom višeg reda i da je Gradsko vijeće G. O. 16. veljače 2010. donijelo zaključak kojim se ne prihvaća predloženi prijedlog razgraničenja između tužitelja i tuženika na potezu L.-M.-U. rijeke N. Osporava da je zemljište položeno u k.o. K. unutar granica G. P..

 

3. Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave u spisu (str. 12.-17., 48.-58., 112.-128. i 153. spisa) sud je zaključio da se na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi činjenica da je zemljište u k.o. K. položeno unutar granica G. P. S obzirom na to da je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke, te da ne postoji odluka Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za granice jedinica lokalne samouprave kojom je odlučilo o zahtjevu tužitelja za utvrđivanje stvarne administrativne granice između G. P. i G. O. Tužitelj nije dokazao da katastarska općina Komin u svojoj sveobuhvatnosti pripada unutar granica G. P., što bi isključilo mogućnost da ista pripada unutar granica susjednog G. O. Zato nije bilo moguće utvrditi ništetnom dio Odluke predstavničkog tijela, Gradskog vijeća G. O. o raspisivanju javnog natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području grada Opuzena za k.o. O., k.o. O. I. i k.o. K., i predati u posjed tužitelju spornu nekretninu.

 

4. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, te da presuda uopće nema razloga. U bitnome ponavlja kao i tijekom postupka kako je sud pogrešno zaključio kako nije dokazano kako cjelokupna k.o. K. ulazi u sastav naselja K., odnosno G. P. Posebno ističe da nekretnine koje su predmet spora nisu na dijelu granice koji je prijeporan stoga nije od nikakvog utjecaja je li Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske donijelo odluku o spornome dijelu granice između stranaka. Stoga smatra da nije bilo potrebe provoditi očevid na licu mjesta. Nadalje, navodi kako da tuženik u svom zaključku od 16. veljače 2010. ostaje kod toga da treba zadržati postojeću liniju razgraničenja, a prema Zakonu o područjima županija, gradova i općina kojim se uređuje pitanje područja i teritorijalnog ustroja jedinica lokalne samouprave odnosno jedinica lokalne uprave i samouprave, čitava k.o. K. spada u područje grada Ploča. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu odluku i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

 

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava i utvrđeno je da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, ni u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti onih na koje ukazuje žalitelj jer presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koji su uvjerljivi i u potpunoj suglasnosti s ispravama u spisu.

 

9. Između stranaka nije sporno da su predmetne nekretnine označene kao: k.č. …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, sve položene u k.o. K., u vlasništvu Republike Hrvatske. Isto tako nije sporno da je - G. O. donio Odluku o raspisivanju javnog natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području G. O. za k.o. O., k.o. O. I. i k.o. K. Klasa 320-01/11-01/01, Ur. broj: 2148-03-01-11-3 5. listopada 2011. u koju spadaju i sporne nekretnine (str. 55.-58. spisa), za što je dobio suglasnost Ministarstva Poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Klasa: 320-02/02-01/707, Ur. broj: 525-2-04-04/MŠ 4. veljače 2004. (str. 51. spisa).

 

10. Sporno je među strankama tko je ovlašten na temelju zakona raspolagati spornim poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, G. P. ili G. O., a u vezi s tim je li ništetan natječaj za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske koji je raspisao G. O.

 

11. Javni natječaj za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske za područje O. O. raspisan je na temelju čl. 32. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 152/08, 25/09, 153/09, 21/10, 90/10, 124/10, 39/11 i 61/11) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 38. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 39/13 i 48/15) kojim člankom je u stavku 1. propisano da se poljoprivredno zemljište u vlasništvu države prodaje javnim natječajem, dok je stavkom 2. istog članka Zakona propisano da odluku o raspisivanju javnog natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države te odluku o izboru najpovoljnije ponude na temelju tog natječaja donosi općinsko odnosno gradsko vijeće, odnosno Skupština grada na čijem se području zemljište nalazi uz suglasnost ministarstva.

 

12. Dakle, odluku o raspisivanju javnog natječaja donijelo je predstavničko tijelo, Gradsko vijeće grada O. na temelju zakonskog ovlaštenja kao nositelja prava raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, koja odluka je na snazi dok se ne opozove.

13. Žalitelj se poziva na zaključak tuženika od 16. veljače 2010., prema kojem treba zadržati postojeću liniju razgraničenja, navodeći kako je prema Zakonu o područjima županija, gradova i općina kojim se uređuje pitanje područja i teritorijalnog ustroja jedinica lokalne samouprave odnosno jedinica lokalne uprave i samouprave, čitava k.o. K. spada u područje grada P.

 

14. Prema članku 25. Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 86/06, 125/06–ispravak, 16/07–ispravak, 95/08– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/10–ispravak, 145/10, 37/13, 44/13 i 45/13 i 110/15), propisano je da granice između općina, odnosno gradova predstavljaju u pravilu granice rubnih katastarskih općina. Kada se granice rubnih katastarskih općina ne podudaraju s granicama rubnih naselja, odnosno mjesta koja ulaze u sastav pojedine općine, odnosno grada, smatra se da granicu predstavlja granica rubnih naselja prikazana u službenoj evidenciji prostornih jedinica. U slučaju da granice rubnih katastarskih općina, odnosno naselja, nisu jednoznačno prikazane u službenim evidencijama prostornih jedinica, susjedne jedinice lokalne samouprave mogu sporazumno izmijeniti međusobne granice. Odluku o promjeni granica jedinice lokalne samouprave iz stavka 1. ovoga članka donose njihova predstavnička tijela natpolovičnom većinom glasova svih članova na prijedlog općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika nakon pribavljenog mišljenja građana s područja na koje se promjena odnosi, ukoliko se radi o naseljenom području (čl. 26. Zakona).

 

Člankom 27. Zakona propisano je ukoliko jedinice lokalne samouprave granice ne usklade sporazumno, odnosno kada predstavničko tijelo pojedine jedinice lokalne samouprave predloži promjenu granica iz gospodarskih, prometnih ili drugih razloga, o granicama će odlučiti Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za granice jedinica lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo).

 

15. U pravu je žalitelj kada tvrdi da su utvrđene službene administrativne granice između tužitelja i tuženika u prostornom planu tužitelja i tuženika, koji je usklađen s Prostornim planom Dubrovačko-neretvanske županije kao planom višeg reda. Međutim, Gradsko vijeće G. O. 16. veljače 2010. donijelo je zaključak kojim se ne prihvaća predloženi prijedlog razgraničenja između tužitelja i tuženika na potezu L. – M. – U. rijeke N., s obzirom na to da sve zemljište u katastarskoj O. K. nije položeno unutar granica G. P.

 

16. Iz zaključka povodom rasprave o stvarnoj administrativnoj granici između G. P. i G. O. od 15. veljače 2010. (str. 237. spisa ), dopisa G. P. od 23. lipnja 2010., (str. 239. spisa ), te zaključka G. P. od 12. srpnja 2010. (str. 240. spisa) proizlazi da tužitelj i tuženik nisu sporazumno uskladili prethodno navedene granice, slijedom čega je odluku o tome treba donijeti Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za granice. Stoga nije od nikakvog utjecaja žaliteljevo pozivanje na rješenje Državne Geodetske Uprave, središnjeg ureda, o određivanju područja i imena katastarskih općina od 4. rujna 2003. (str. 250.-251. spisa) s preglednom kartom (str. 252. spisa) dok se ne riješi ovo sporno pitanje.

 

17. Iz dopisa G. P. od 16. srpnja 2010. (str. 12. spisa) proizlazi da je G. P. pokrenuo postupak radi utvrđenja sporne granice između G. O. i G. P. pred Povjerenstvom Vlade Republike Hrvatske za granice jedinica lokalne samouprave, a isto proizlazi i iz dopisa upućenih Ministarstvu Poljoprivrede, Agenciji za poljoprivredno zemljište i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske od 19. listopada 2011., (str. 209.–211. spisa), (radi se o prodaji poljoprivrednog zemljišta na temelju kojeg je raspisan natječaj koji je predmet spora).

 

18. Iz dopis G. O. od 7. studenoga 2011. upućenog G. P. (str. 231. spisa) proizlazi, da je G. O. upoznat s činjenicom da je G. P. pokrenuo postupak pred Povjerenstvom Vlade Republike Hrvatske za granice jedinica lokalne samouprave, jer Gradsko vijeće G. O. nije prihvatilo prijedlog G. P. za razgraničenja između G. P. i G. O. i to na potezu L.-M.-U. rijeke N.

 

19. Dakle iz isprava u spisu proizlazi a što parnične stranke ne osporavaju da Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za granice jedinica lokalne samouprave nije odlučilo o zahtjevu tužitelja za utvrđivanje stvarne administrativne granice između G. P. i G. O. koji zahtjev je G. P. (tužitelj) uputio Povjerenstvu 16. srpnja 2010. (str. 12. spisa) što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

 

20. Žalitelj u žalbi ističe kako nekretnine koje su predmet spora nisu na dijelu granice koji je prijeporan i da nije od nikakvog utjecaja je li Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske donijelo odluku o spornome dijelu granice između stranaka. Stoga smatra da nije bilo potrebe provoditi očevid na licu mjesta.

 

21. Suprotno žalbenim navodima iz isprava koje prileže spisu, dopisa tužitelja upućenih Ministarstvu Poljoprivrede, Agenciji za poljoprivredno zemljište i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske od 19. listopada 2011. (str. 209.-211. spisa) proizlazi da se tužitelj u svojim dopisima navedenim institucijama poziva upravo na natječaj za prodaju poljoprivrednog zemljišta koji se između ostalog odnosi i na sporne nekretnine na području k.o. Komin.

 

22. Potrebno je ukazati kako se sud pravilno pozvao na Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“ broj: 124/10, 121/16 i 9/17) kojim je propisano da katastarska općina u pravilu obuhvaća područje jednog naseljenog mjesta s pripadajućim zemljištem (članak 20)., a naseljeno mjesto (naselje) može biti podijeljeno na više katastarskih općina (odnosno jedna katastarska općina može obuhvaćati više naselja. Dakle, Komin može obuhvaćati naselje Komin i neko drugo naselje. To ne znači da se katastarska O. K. proteže samo na naselje Komin koje naselje sukladno Zakonu o područjima županija, gradova i općina predstavlja naselje u sastavu G. P. kako to tvrdi žalitelj. Protežu li se sporne čestice ili ne, samo na naselje Komin, moguće je utvrditi očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke od kojeg dokaza je tužitelj tijekom postupka odustao. Međutim, u konkretnom slučaju to nije ni bitno, pokraj činjenice da je upravo tužitelj G. P. pokrenuo postupak radi utvrđenja sporne granice između G. O. i G. P. pred Povjerenstvom Vlade Republike Hrvatske za granice jedinica lokalne samouprave.

23. Nadalje, Javni natječaj za prodaju poljoprivrednog zemljišta je u vlasništvu Republike Hrvatske raspisalo je 5. listopada 2011., predstavničko tijelo-Gradsko vijeće grada O. na temelju zakonskog ovlaštenja suglasnosti Ministarstva Poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Klasa: 320-02/02-01/707, Ur. broj: 525-2-04-04/MŠ od 4. veljače 2004. (str. 51. spisa), Odluke o izmjenama Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na području G. O., Klasa: 945-01/02-01/01, Ur. broj: 2148-03-01-11-3 od 31. kolovoza 2011. (str. 52.-54. spisa) i suglasnosti Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 8. rujna 2011. (radi se o suglasnosti na izmjene i dopune Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na području G. O.).

 

24. Dakle, Odluku o raspisivanju javnog natječaja donijelo je predstavničko tijelo, Gradsko vijeće grada O. na temelju zakonskog ovlaštenja kao nositelja prava raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države i ona nije ništetna, odnosno nije protivna prisilnim propisima kako to smatra žalitelj. Natječaj je još uvijek na snazi iako država nije dala suglasnost na odluku o izboru najpovoljnijih ponuda na natječaju (str. 311.-569. spisa), iz čega bi se mogao izvesti zaključak kako suglasnost za izbor najpovoljnijih ponuđača na natječaju vjerojatno nije ni dana dok se ne riješi sporno pitanje za utvrđivanje stvarne administrativne granice između G. P. i G. O. koji zahtjev je G. P. (tužitelj) uputio Povjerenstvu 16. srpnja 2010. Dakle, tek rješenjem ovog spornog pitanja bi se utvrdilo točno tko je na temelju odredbe čl. 32. Zakona o poljoprivrednom zemljištu od ova dva grada ovlašten gospodariti zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske koje je predmet spora, isto prodavati ili davati u zakup, odnosno kome pripada pravo donositi odluku o raspisivanju javnog natječaja za prodaju spornog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države u konkretnom slučaju.

 

25. Na temelju isprava koje prileže spisu sud je pravilno utvrdio kako tužitelj nije dokazao da je upravo on ovlašten raspolagati poljoprivrednim zemljištem koji se odnosi na. k.č. …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, .., …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, … i … sve položene u k.o. K., koje su predmet natječaja, odnosno da nije ništetan dio Odluke o raspisivanju javnog natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području grada O. K.: 320–01/11–01/01, Ur. broj: 2148–03–01–11–3 od 5. listopada 2011., koji se odnosi na k.č. …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, .., …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, … i … sve položene u k.o. K.

 

26. Pravilno je sud odbio i tužbeni zahtjev za predaju u posjed istih nekretnina kao neosnovan jer nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 10. st. 3. u vezi s odredbom čl. 28. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), na temelju kojih bi tužitelju pripadalo pravo tražiti predaju stvari - nekretnine u posjed.

 

27. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

28. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu d 6.250,00 kn, jer taj podnesak, s obzirom na njegov sadržaj, nije bio potreban radi vođenja ovog žalbenog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1.
ZPP-a. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbijen njegov zahtjev.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.

 

Predsjednik vijeća

Ivica Omazić