Poslovni broj: 4 P-609/19-30

Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao
sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S.L. iz I , OIB:, zastupanog po punomoćnicima M.G. i . H.Š., odvjetnicima iz ZOU G & Š- V., protiv tuženika P. b.Z d.d. Z , OIB   zastupani po odvjetničkom društvu L. i
p. iz Z, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave,
održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika M. G. i zamjenika
punomoćnika tuženika odvjetnika I. D. Ž., 31. ožujka 2021. objavljene
na temelju čl. 335. ZPP-a, 5. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 9011824688 od

25.08.2006. godine u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u
skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih
parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja S.L. iz I, J. I. 44, OIB: . kao korisnika kredita u
visini novčanog iznosa od 34.000,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju
kreditora na dan korištenja i tužene P . b. Z. d.d., Z., R.
c. 50,OIB: . , te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak
za ugovorne stranke.

II Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu broj 9011824688
od 25.08.2006. godine kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim
anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu
ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz
tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima)
tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu te isti članak ne proizvodi
nikakav pravni učinak za ugovorne strane.

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu broj 9011824688 od

25.08.2006. godine (Prijevremena otplata), koja glasi: „ Korisnik kredita može vratiti
kredit i prije roka određenog u točki 7.1. ovog Ugovora u cijelosti ili djelomično sukladno
aktima Banke, ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti Banku

U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

2

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 12. Ugovora o kreditu koji glasi:
- 12.8. Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim
uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne
strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći
uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano
kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih
Banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala

- 12.9. Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Založni dužnici izjavljuju da su
upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene
tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim
rizicima promjene tečaja CHF

- 12.10. Korisnik kredita izjavljuje da je, sukladno važećim propisima, upoznat s
uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je Banka uručila otplatnu
tablicu

V. Nalaže se tuženoj PBZ d.d., OIB: 2, da tužitelju S.L. iz I., J I. 44, OIB:
, s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne
odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 10.544,75 kn,
sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- 117,16 kn počevši od 31.08.2007. do isplate - 114,47 kn počevši od 30.09.2007. do isplate - 113,67 kn počevši od 31.10.2007. do isplate - 114,58 kn počevši od 30.11.2007. do isplate - 113,09 kn počevši od 31.12.2007. do isplate - 114,35 kn počevši od 31.01.2008. do isplate - 200,80 kn počevši od 29.02.2008. do isplate - 203,05 kn počevši od 31.03.2008. do isplate - 196,18 kn počevši od 30.04.2008. do isplate - 193,75 kn počevši od 31.05.2008. do isplate - 194,36 kn počevši od 30.06.2008. do isplate - 184,19 kn počevši od 31.07.2008. do isplate - 183,21 kn počevši od 31.08.2008. do isplate - 184,04 kn počevši od 30.09.2008. do isplate - 199,74 kn počevši od 31.10.2008. do isplate - 187,05 kn počevši od 30.11.2008. do isplate - 197,78 kn počevši od 31.12.2008. do isplate - 203,93 kn počevši od 31.01.2009. do isplate - 203,30 kn počevši od 28.02.2009. do isplate - 199,29 kn počevši od 31.03.2009. do isplate - 198,23 kn počevši od 30.04.2009. do isplate - 193,49 kn počevši od 31.05.2009. do isplate - 189,25 kn počevši od 30.06.2009. do isplate - 188,41 kn počevši od 31.07.2009. do isplate - 188,51 kn počevši od 31.08.2009. do isplate - 186,83 kn počevši od 30.09.2009. do isplate - 183,84 kn počevši od 31.10.2009. do isplate - 185,06 kn počevši od 30.11.2009. do isplate - 185,49 kn počevši od 31.12.2009. do isplate

3

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

- 187,06 kn počevši od 31.01.2010. do isplate
- 184,62 kn počevši od 28.02.2010. do isplate
- 186,99 kn počevši od 31.03.2010. do isplate
- 184,44 kn počevši od 30.04.2010. do isplate
- 184,54 kn počevši od 31.05.2010. do isplate
- 194,61 kn počevši od 30.06.2010. do isplate
- 185,08 kn počevši od 31.07.2010. do isplate
- 189,77 kn počevši od 31.08.2010. do isplate
- 185,83 kn počevši od 30.09.2010. do isplate
- 179,62 kn počevši od 31.10.2010. do isplate
- 149,83 kn počevši od 30.11.2010. do isplate
-156,46 kn počevši od 31.12.2010. do isplate
-149,16 kn počevši od 31.01.2011. do isplate
- 149,52 kn počevši od 28.02.2011. do isplate
- 145,16 kn počevši od 31.03.2011. do isplate
- 143,89 kn počevši od 30.04.2011. do isplate
- 126,46 kn počevši od 31.05.2011. do isplate
- 125,50 kn počevši od 30.06.2011. do isplate
- 131,20 kn počevši od 31.07.2011. do isplate
- 100,15 kn počevši od 31.08.2011. do isplate
- 95,85 kn počevši od 30.09.2011. do isplate
- 94,21 kn počevši od 31.10.2011. do isplate
- 92,68 kn počevši od 30.11.2011. do isplate
- 92,66 kn počevši od 31.12.2011. do isplate
- 92,66 kn počevši od 31.01.2012. do isplate
- 91,42 kn počevši od 29.02.2012. do isplate
- 89,21 kn počevši od 31.03.2012. do isplate
- 88,28 kn počevši od 30.04.2012. do isplate
- 87,30 kn počevši od 31.05.2012. do isplate
- 85,32 kn počevši od 30.06.2012. do isplate
- 84,14 kn počevši od 31.07.2012. do isplate
- 82,41 kn počevši od 31.08.2012. do isplate
- 80,18 kn počevši od 30.09.2012. do isplate
- 79,64 kn počevši od 31.10.2012. do isplate
- 78,68 kn počevši od 30.11.2012. do isplate
- 77,08 kn počevši od 31.12.2012. do isplate
- 73,90 kn počevši od 31.01.2013. do isplate
- 73,91 kn počevši od 28.02.2013. do isplate
- 72,52 kn počevši od 31.03.2013. do isplate
- 70,45 kn počevši od 30.04.2013. do isplate
- 67,45 kn počevši od 31.05.2013. do isplate
- 65,95 kn počevši od 30.06.2013. do isplate
- 64,80 kn počevši od 31.07.2013. do isplate
- 63,89 kn počevši od 31.08.2013. do isplate
- 63,24 kn počevši od 30.09.2013. do isplate
- 61,27 kn počevši od 31.10.2013. do isplate
- 59,96 kn počevši od 30.11.2013. do isplate
- 58,67 kn počevši od 31.12.2013. do isplate

4

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

V. Nalaže se tuženoj PBZ d.d., OIB: 2, da tužitelju S.L. iz I., J I. 44, OIB:,s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne
odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 35.424,78 kn sa
zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- 88,75 kn počevši od 31.10.2008. do isplate
- 15,45 kn počevši od 31.10.2008. do isplate
- 24,46 kn počevši od 31.12.2008. do isplate
- 38,75 kn počevši od 31.01.2009. do isplate
- 46,89 kn počevši od 28.02.2009. do isplate
- 27,29 kn počevši od 31.03.2009. do isplate
- 32,10 kn počevši od 30.04.2009. do isplate
- 6,08 kn počevši od 31.05.2009. do isplate
- 5,80 kn počevši od 31.08.2009. do isplate
- 5,79 kn počevši od 30.09.2009. do isplate
- 20,13 kn počevši od 30.11.2009. do isplate
- 39,42 kn počevši od 31.12.2009. do isplate
- 69,53 kn počevši od 31.01.2010. do isplate
- 63,72 kn počevši od 28.02.2010. do isplate
- 102,27 kn počevši od 31.03.2010. do isplate
- 95,88 kn počevši od 30.04.2010. do isplate
- 114,46 kn počevši od 31.05.2010. do isplate
- 228,28 kn počevši od 30.06.2010. do isplate
- 208,38 kn počevši od 31.07.2010. do isplate
- 275,00 kn počevši od 31.08.2010. do isplate
- 256,02 kn počevši od 30.09.2010. do isplate
- 213,68 kn počevši od 31.10.2010. do isplate
- 316,94 kn počevši od 30.11.2010. do isplate
- 426,09 kn počevši od 31.12.2010. do isplate
- 353,59 kn počevši od 31.01.2011. do isplate
- 382,19 kn počevši od 28.02.2011. do isplate
- 347,64 kn počevši od 31.03.2011. do isplate
- 354,76 kn počevši od 30.04.2011. do isplate
- 512,39 kn počevši od 31.05.2011. do isplate
- 523,69 kn počevši od 30.06.2011. do isplate
- 650,67 kn počevši od 31.07.2011. do isplate
- 603,07 kn počevši od 31.08.2011. do isplate
- 536,88 kn počevši od 30.09.2011. do isplate
- 529,72 kn počevši od 31.10.2011. do isplate
- 524,99 kn počevši od 30.11.2011. do isplate
- 555,99 kn počevši od 31.12.2011. do isplate
- 588,57 kn počevši od 31.01.2012. do isplate
- 592,27 kn počevši od 29.02.2012. do isplate
- 572,63 kn počevši od 31.03.2012. do isplate
- 584,37 kn počevši od 30.04.2012. do isplate
- 595,56 kn počevši od 31.05.2012. do isplate
- 581,34 kn počevši od 30.06.2012. do isplate
- 587,97 kn počevši od 31.07.2012. do isplate
- 580,56 kn počevši od 31.08.2012. do isplate

5

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

- 559,59 kn počevši od 30.09.2012. do isplate - 584,64 kn počevši od 31.10.2012. do isplate - 599,11 kn počevši od 30.11.2012. do isplate - 596,00 kn počevši od 31.12.2012. do isplate - 546,71 kn počevši od 31.01.2013. do isplate - 591,39 kn počevši od 28.02.2013. do isplate - 594,94 kn počevši od 31.03.2013. do isplate - 578,21 kn počevši od 30.04.2013. do isplate - 531,17 kn počevši od 31.05.2013. do isplate - 531,33 kn počevši od 30.06.2013. do isplate - 543,28 kn počevši od 31.07.2013. do isplate - 564,43 kn počevši od 31.08.2013. do isplate - 596,02 kn počevši od 30.09.2013. do isplate - 582,05 kn počevši od 31.10.2013. do isplate - 592,52 kn počevši od 30.11.2013. do isplate - 604,28 kn počevši od 31.12.2013. do isplate - 614,37 kn počevši od 31.01.2014. do isplate - 627,92 kn počevši od 28.02.2014. do isplate - 623,81 kn počevši od 31.03.2014. do isplate - 607,93 kn počevši od 30.04.2014. do isplate - 601,45 kn počevši od 31.05.2014. do isplate - 603,17 kn počevši od 30.06.2014. do isplate - 623,71 kn počevši od 31.07.2014. do isplate - 638,63 kn počevši od 31.08.2014. do isplate - 635,26 kn počevši od 30.09.2014. do isplate - 649,52 kn počevši od 31.10.2014. do isplate - 659,52 kn počevši od 30.11.2014. do isplate - 654,20 kn počevši od 31.12.2014. do isplate - 661,30 kn počevši od 31.01.2015. do isplate - 661,30 kn počevši od 28.02.2015. do isplate - 661,30 kn počevši od 31.03.2015. do isplate - 661,30 kn počevši od 30.04.2015. do isplate - 661,30 kn počevši od 31.05.2015. do isplate - 661,30 kn počevši od 30.06.2015. do isplate - 661,30 kn počevši od 31.07.2015. do isplate - 661,30 kn počevši od 31.08.2015. do isplate - 661,30 kn počevši od 30.09.2015. do isplate

sve po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje u
visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem
polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. te na dalje u visini
prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno
razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena, kao i da tužitelju
naknadi parnični trošak u iznosu od 12.367,00 kuna, sve u roku od 15 dana i pod
prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženik radi utvrđenja i isplate. Tužitelj u

6

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 25. 8. 2006.
zaključio Ugovor o kreditu broj 9011824688 kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje
iznos od 34.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, na rok
od 10 godina, odnosno 120 mjeseci. Nadalje navodi da su stranke ugovorile i plaćanje
redovne kamate koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, i
da je tuženik za vrijeme trajanja kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu na štetu
tužitelja. Nadalje navodi da je presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj Pž-7129/13 od 13.07.2014. godine, kojom je potvrđena presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.7.2013. godine, te je takvo
pravno stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev
249/14 od 09. travnja 2015. godine utvrđeno da je odredba kojim je ugovorena
promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika ništetna i nepoštena.
Nadalje navodi da tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije
pregovarao pojedinačno s tužiteljem kao potrošačem, time da nisu niti ugovorom
određeni parametri koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate. Dalje
navodi da je čl. 7. predmetnog Ugovora ugovorena otplata kredita u jednakim
anuitetima prema otplatnom planu, da je dospijeće rate ugovoreno svakog zadnjeg
u mjesecu, te da je tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF rastao
u odnosu na kunu , što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazano
u HRK, tako da je na dan 30.6. 2006. početni anuitet iznosio 349,10 odnosno

1.622,03 kuna dok na dan 31. 7. 2011. početni anuitet iznosio 2.274,73 kuna, to
tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli o nepoštena, neodrediva,
izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača. Tužitelj navodi da je presudom
Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018.
pravomoćno utvrđena ništetnost promjenjive kamate stope. Nadalje navodi da je
Presudom suda EU C-186/16 pravomoćno presuđeno da odredba o valutnoj klauzuli
nije poštena ukoliko vjerovnik-kreditor potrošaču nije dao informacije koje su mu
potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je
kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača. Tužitelj dalje navodi
da je čl. 10. Ugovora ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu,
djelomičnu ili končanu otplatu kredita, te da mu se u tom slučaju zaračunava naknada
prema Tarifi Banke, a koja odredba je suprotna odredbi čl. 1024. st. 4. ZOO/05 .
Tužitelj navodi da je Ugovor o kreditu sklopio na unaprijed formuliranim standardnim
obrascima na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a u kojim ugovorima je ugovorena
kamatna stopa na način da je utvrđena njezina promjenjivost i to tako da na visinu
kamatne stope i način njezina obračuna utječe samo banka svojom jednostranom
odlukom. Podneskom od 27.1.2021. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev
na način predlaže da sud utvrdi ništetnim pojedine odredbe ugovora, kao i da naloži
tuženiku da mu isplati preplaćene iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o
promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 10.544,75 kuna s pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama, isplatu novčanog iznosa od 35.424,78 kuna s naslova povrata
preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sve
s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom
zahtjevu na način da je osporavao kako osnovanost tako i visinu tužbenoga zahtjeva,
ističući prije sveg prigovor da je tužitelj svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao
da je predmetni Ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati obzirom da je
tužitelj s tuženikom sklopio Dodatak ugovora o kreditu, kojim je izvršena konverzija

7

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik ističe kako je
sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija tužitelju su
priznate sve uplate po osnovnom kreditu koji je predmet ovoga postupka, te mu je za
iznos istih umanjena ukupna masa kredita , te da postavljanjem ovakvog tužbenog
zahtjev tužitelj ide za tim da dva puta naplati te isti iznos. Nadalje navodi da iz svih
relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona zaštiti potrošača,
Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU
2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive
93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje
promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije
niti ne može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli ugovor o kreditu;
konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su
na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu,
pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva; nijedna od primijenjenih
kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate; u
konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive a ne
fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Tuženik navodi da
očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik u
potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog
poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati
navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom mijenjanja
kamatne stope. Tuženik također ističe i prigovor zastare. Slijedom svega navedenog,
tuženik predlaže, odbaciti tužbu kao neurednu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev,
uz naknadu troška postupka tuženiku

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid Ugovor o kreditu broj
52086130670, izračun razlike više uplaćenih anuiteta, plan otplate, dodatka ugovoru
o kreditu, izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku
D. H.

Sud je odbio prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem osobnog
bankara imajući u vidu stav Vrhovnog suda RH iz presude poslovni broj br. Rev
3142/2018-2 od 19.3.2019. prema kojemu propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu
kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima
radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude
kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, te da stoga
nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u
suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske
odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno
za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih
dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8.
ZPP –a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o
kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da s te osnove
obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa od 10.544,75 kuna sa zakonskim
zateznim kamatama. Također tužitelj zahtjeva da sud utvrdi ništetnim odredbe
Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula te naloži tuženiku da mu s te osnove
isplati preplaćeni iznos od 35.424,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama, da se

8

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

utvrdi ništetnom odredba o prijevremenoj konačnoj otplati kredita, kao i odredbe
Ugovora kojim ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja
PBZ d.d

5.Nesporno je:

- da su tužitelj i tuženik 25. 8. 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 52086130670,
na iznos od 34.000,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti
prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze
može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim
stopama Privredne banke Zagreb, te na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,30 %,
- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je
iznosio 349,10 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan
sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita.

- da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu dana 7.12.2015
da se redovna kamatna stopa mijenjala i to od 31.08.2007. 5,30%, od

29.02.2008. 6,05%, od 31.07.2008. 6,00% , od 31.01.2009. 6,05% , od 31.07.2010.
6,00%, od 31.11.2010. 5,65%, od 31.05.2011. 5,40%, od 31.08.2011. 5,15%, od

31.01.2014. 3,23%,

6.Sporno je:

- da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i
obvezujućim pravom Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li
ništetne.

- da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na
isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno
ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog
promjena tečaja CHF u odnosu na HRK, posebice zbog nesporne činjenice da je
tužitelj izvršio konverziju predmetnog ugovora

- da li je nastupila zastara utuženog potraživanja

7.Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem
kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida
zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih
restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske
odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovom
predmetu podnesena 6. lipnja 2019. to od 13. lipnja 2014. do tada nije istekao zastarni
rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda
Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Isto
prema stajalištu suda vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno
potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna
tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova,
troškova i ugovorne kazne.

Osim navedenog, treba uvažiti i pravno stajalište sa sjednice Građanskog odjela
Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.siječnja 2020. godine prema kojem:
„Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne
vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od

9

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena
ništetnost ugovora.“

9.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi
redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih
interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio
presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.
lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača,
korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i
nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore
o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva
u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije
zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih
usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne
parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni
stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa,
a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10.
rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa
nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne
novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97.
Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj
Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja

2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu
povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu
koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa
potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu
kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav
potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr.
protiv Banca Romaneasca SA.

Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem
razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne
interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je
sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na
način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze
promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u
razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te
koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna
klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i
korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom

10

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o
promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima
i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud
vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj.
vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne
kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13
EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i
drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se
sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na
pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se
razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza
suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne
stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem
Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na
prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije
( presuda Europskog suda C194/14 Sanchez Morchillo i Abril Garcia od 17.7.2014.)
prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima
se nije pojedinačno pregovaralo.

Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP-a, određeno je da kada trgovac tvrdi da se o
pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru
pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije osporio navode tužitelja da se o
spornim dijelovima ugovornih odredbi iz čl. 4.,7., 10. 12. ( 12.8, 12.9., 12.10.) Ugovora
o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed
sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije
mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda
sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog
toga ova odredbe ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

Slijedom navedenog sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje
ništetnosti odredbe članka 4.,7., 10. 12. ( 12.8, 12.9., 12.10.) predmetnog ugovora o
kreditu, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u RH zauzimali
svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Revt-249/15 od 9. 4.

2015. i Ustavnog suda RH U-III-2605/15 od 13. 12. 2016. u pogledu promjenjive
kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. 6. 2017.
potvrđene odlukom Vrhovnog suda RH Rev 2221/18 od 13. 9. 2019. odluku Vrhovnog
suda RH Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. prema kojoj sporazum o konverziji sukladno
ZID ZKP ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes radi utvrđivanja
ništetnosti osnovnog ugovora o kredita pa tako i utvrđivanja ništetnim pojedinih
odredbi tog ugovora, kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku br.
Rev 2868/18 od 12. 2. 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim
presudama suda Europske unije.

10.U odnosu na navod tuženika da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita te da je tužitelj na isto pristao, za navesti je da je provedenim

11

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u
pravima i obvezama ugovornih stranaka . Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj
zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u
ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu , to tužitelj i u slučaju provođenja
konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako
i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u
pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista
tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu
Zsuzsanna Dunai protiv Erste Bank Hungary Zrt) koja daje odgovor na pitanja o
kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o
ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1.
Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena
nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može
imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične
situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su
određene ugovorne odredbe bila proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene
novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak
smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako je odlukom Vrhovnog suda Rev
18/18 od 26. 5. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe
osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos
preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za
utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa
po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu
ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u
izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen.
U odnosu na navedeno također valja istaknuti da je u rješenju Vrhovnog suda
RH broj Rev-2868/2018 od 12.02.2019. zauzeto stajalište da bez obzira na sklapanje
dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost
pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna
prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim zahtjevima.

Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu
pravednog ugovornog odnosa koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužitelj i u slučaju
provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena
konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je
predmetnom ugovornom odnosu slučaj. Budući provedena konverzija nije ispravila
posljedicu nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, to
istaknuti prigovor tuženika u odnosu na provođenje konverzije i njezin utjecaj na
mogućnost kondemnatorne zaštite tužitelja kao potrošača, nije osnovana.

11.Ocjenjujući osnovanost deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva glede
ništetnosti odredbe Ugovora iz čl.7. kojom je ugovorena valuta obveze vraćanja kredita
u CHF, te odredbi čl. 12.8, čl.12.9, čl.12.10, kao sastavnim djelom ugovora
sastavljenom od strane tuženika i o kojim odredbama nije bilo pregovora niti je tužitelj
mogao utjecati na sadržaj istih, proistječe zaključak da su tužitelju nametnute obveze
koje nije mogao objektivno sagledati, zbog čega su iste u smislu čl. 81. st. 1. i 2. ZZP
i sukladno čl. 87. st. 1. istog Zakona, ništetne.

Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nikakvim dokazima nije osporio
navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije
pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom

12

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati
na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna
odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne,
u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

12. Odredbom čl. 1024. st. 2. ZOO-a, propisano je da korisnik kredita može
vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti
banku, dok je st. 3. istoga članka, propisano da je u slučaju vraćanja kredita i prije
roka određenog za vraćanje korisnik kredita dužan davatelju kredita naknadi štetu, ako
ju je davatelj kredita pretrpio, a st. 4. toga članka propisano je da u slučaju vraćanja
kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana
vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

Iz navedene zakonske odredbe proistječe kako banka kod prijevremene
otplate kredita nema pravo uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do
dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti već samo naknadu stvarno pretrpljene štete.
Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, a polazeći od naprijed
navedenih odredbi, proistječe da su odredbe o tome da korisnik kredita može izvršiti
prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i iz uvjete koje odredi kreditor
sadržane u dijelu pod odredbom čl. 12. Ugovora o kreditu ništetne.

Naime, ne radi se o odgovornosti za štetu prouzročenu povredom neke obveze
iz Ugovora zbog prijevremene otplate kredita, tj o ugovornoj odgovornosti i postojanju
uzročno- posljedične veze između prijevremene otplate kredita od strane korisnika
kredita i nastala štete davatelju kredita, već u svojoj suštini da naplaćena naknade
predstavlja nadoknađivanje dijela iznosa kamata koju je prema ugovoru banka trebala
dobiti do kraja njegovoga trajanja, a na što banka nema pravo prema citiranoj odredbi
čl. 1024. ZOO-a, jer se radi o kongentnoj zakonskoj odredbi i svaka suprotna
ugovorna odredba je ništetna.

13. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno-
financijsko vještačenje po vještaku D. H, dipl. oec., vl. r d.o.o.,
Osijek.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe, da je tužitelj S.L., kao
korisnik kredita zaključio 25.08.2006. sa PBZ d.d., Ugovor o
kredit broj 9011824688 u iznosu od 34.000,00 CHF, da je Ugovorom je određeno: da
Banka odobrava namjenski kredit za adaptaciju stambenog objekta, u iznosu od

34.000,00 CHF, odnosno u kunama koji odgovara protuvrijednosti kuna po srednjem
tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Član 4.Ugovora
-na kredit u otplati, korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj
kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja
na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,30% godišnje, Visinu kamatne stope Banka
može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika
kredita, i to na dan 01.01, a primjenjuje se za razdoblje od 01.01 do 30.06. tekuće
godine, i na dan 01.07., a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće
godine, s time da kamatna stopa ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane
odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja sukladno
broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene.
Nadalje iz Ugovora proistječe da se kamate obračunavaju u CHF, (mjesečno,
dekurzivno proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu

13

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

zajedno s njima. Članak 7.Ugovora -rok otplate kredita je 10 godina ili 120 mjeseca,
-kredit u iznosu od 34.000,00 CHF i kamata otplaćuju se u 120 jednakim mjesečnim
anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste
Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog
Ugovora, da prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa
kredita u otplatu, kod Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno svakog zadnjeg dana
u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta.

Nadalje navodi da je dana 07.12.2015. tužitelj sklopio je Dodatak Ugovoru o
kredit broj 9011824688 sa Privrednom bankom Zagreb d.d., kojim strane suglasno
konstatiraju da se Dodatak sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita
denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama
s valutnom klauzulom u EUR.

Vještak u tablici br.1. nalaza prikazuje otplatu kredita temeljem početne
kamatne stope po Ugovoru u iznosu od 4,30% i mjesečnog anuiteta u iznosu od 349,10
CHF kao početni otplatni plan sukladno Ugovoru. U razdoblju od 30.09.2006. do

30.09.2015. godine za povrat kredita u iznosu od 34.000,00 CHF-a, po početnim
uvjetima ugovora, uplata banci sa 109. ratom iznosi 38.051,90 CHF-a anuiteta,
kamata u iznosu od 7.810,98 CHF-a, a glavnice u iznosu od 30.240,92 CHF. Ostatak
duga po predmetnom kreditu na dan 30.09.2015. godine iznosi 3.759,08 CHF-a
Nadalje navodi da je obračun kredita i kamata po kamatnoj stopi koja se mijenjala
sukladno odluci Banke Banka je svojim odlukama mijenjala kamatne stope tijekom
otplate ovog kredita 9 puta u odnosu na početnu kamatnu stopu iz ugovora koja je
iznosila 4,30%, te su od 31.08.2007. godine kamatna stopa je iznosila 5,30%, od

29.02.2008. godine kamatna stopa je iznosila 6,05%, od 31.07.2008. godine kamatna
stopa je iznosila 6,00% od 31.01.2009. godine kamatna stopa je iznosila 6,05% od

31.07.2010. godine kamatna stopa je iznosila 6,00%, od 31.11.2010. godine kamatna
stopa je iznosila 5,65%, od 31.05.2011. godine kamatna stopa je iznosila 5,40%, od

31.08.2011. godine kamatna stopa je iznosila 5,15%, od 31.01.2014. godine kamatna
stopa je iznosila 3,23%. Zbog promjene kamatnih stopa, u razdoblju otplate od

30.09.2006. do 30.09.2015. godine za povrat predmetnog kredita, korisnik kredita je
banci sa 109. ratom vratio anuiteta u iznosu od 39.854,59 CHF-a, od toga kamata u
iznosu od 9.71919 CHF-a, a otplatio je glavnice kredita u iznosu od 30.135,40 CHF-a.
Stanje kredita, ostatak duga na dan 30.09.2015. godine iznosi 3.864,60 CHF-a.
Nadalje iz nalaza vještaka proistječe da je tužitelj platio svoju obvezu po kreditu više
po osnovi povećanja kamatne stope na temelju izračunate razlike između početne
ugovorene kamatne stope i svake naknadno povećane kamatne stope u svakom od
anuiteta od sklapanja ugovora pa do konverzije kredita sa 30.09.2015. godine u iznosu
od 2.031,84 CHF-a, a preračunato po srednjem tečaju Privredne Banke Zagreb d.d.
na dan dospijeća iznosi 10.544,75 kuna. Razlika između iznosa kojeg bi tužitelj plaćao
po tečaju na dan isplate kredita koji je na dan 31.08.2006. godine iznosio 4,640842
kuna za 1 CHF, naspram iznosa kojeg je stvarno plaćao i to po osnovi srednjeg tečaja
Privredne banke na dan dospijeća, umanjeno za više plaćeno zbog promjene kamatne
stope, više je plaćeno zbog tečajne razlike za razdoblje od 30.09.2006. do 30.09. 2015.
godine 35.880,03 kune. Razlika anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom
zadanog razdoblja iznosi 35.880,03 kune.

U zaključku nalaza i mišljenja vještak utvrđuje razlike između iznosa kojeg bi
tužitelj plaćao po kamatnoj stopi na dan sklapanja ugovora, naspram iznosa kojeg je
stvarno plaćao, po osnovi preplaćene kamate za svaki mjesec, ukupno u CHF-u i
kunama za razdoblje od 30.09.2006. do 30.09.2015. godine. Navodi da je tužitelj

14

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

platio svoju obvezu po kreditu više po osnovi povećanja kamatne stope na temelju
izračunate razlika između početne ugovorene kamatne stope i svake naknadno
povećane kamatne stope u svakom od anuiteta od sklapanja ugovora pa do

30.09.2015. godine u iznosu od 2.031,84 CHF-a, a preračunato po srednjem tečaju
Privredne Banke Zagreb d.d. na dan dospijeća anuiteta iznosi 10.544,75 kuna. Koliko
je tužitelj pretplatio obvezu po kreditu zbog povećanja tečaja na način da se izračuna
razliku između tečaja važećeg na dan isplate kredita i svakog naknadnog povećanja
tečaja od sklapanja ugovora pa do 30.09.2015 kredita, sve izraženo u kunama. Vještak
u tablici broj 4. nalaza navodi da je izračunata razlika između iznosa kojeg bi tužitelj
plaćao po tečaju na dan isplate kredita koji je na dan 31.08.2006. godine iznosio
4,640842 kuna za 1 CHF, naspram iznosa kojeg je stvarno plaćao i to po osnovi
srednjeg tečaja Privredne banke na dan dospijeća anuiteta, umanjeno za više plaćeno
zbog promjene kamatne stope. Više je plaćeno zbog tečajne razlike za razdoblje od

30.09.2006. do 30.09.2015. godine iznos od 35.880,03 kune. Razlika anuiteta uslijed
povećanja tečaja tijekom zadanog razdoblja iznosi 35.880,03 kune.

Iz nalaza nadalje proistječe da je iz izračunatih razlika razvidno je da je tužitelj
Slaven Labazan po predmetnom kreditu broj 9011824688, uplatilo banci više za

46.424,78 kuna do dana 30.09.2015. godine, da je više plaćeno zbog povećanja
kamatne stope10.544,75 kuna, a zbog tečajne razlike 35.880,03 kuna, odnosno da
ukupna pretplata do 30.09.2015. godine 46.424,78 kuna.

14.Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan,
argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke.

Tužitelj je podneskom od 27. 1. 2021. tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti
precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjanje pravne
osnove naplatio od tužitelja na ime osnovi promjenjive kamatne stope i tečajne razlike
na dan 30.09.2015. iznosi ukupno 46.4247,78 kuna, odnosno u odnosu na povećanje
kamatne stope iznos od 10.544,75 kuna, te u odnosu na povećanje tečajne razlike
iznos od 35.880,03 kuna

Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim.

15.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka
ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog
ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju,
ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja
sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323.
st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je
svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao
ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom
slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu
plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je
ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog
ugovora o kreditu.

U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o
namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju
jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim
je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan

15

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi.
Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao
dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena
promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna
stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga
koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 4,30% godišnje,
slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima
preko iznosa kamatne stope od 4,30% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od
onog na dan isplate kredita.

Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove,
moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana
stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju
iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa
zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate.
Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope
zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 4.,7.,

10. 12. ( 12.8, 12.9., 12.10.) Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način
na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju
nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a ,
jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323.
st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju
ništetnih ugovornih odredbi.

Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelost osnovanim te je donio odluku kao u izreci.

16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155.
ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim
tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve
troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno
postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a,
propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom
tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora
konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 46.4247,78 kuna, te Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14,
118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje
postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku
i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) 1.000,00 kuna, za sastav četiri podneska (
Tbt. 8. t.1. Tarife) i to 9. 1. 2020., 6.2.2020, 26.10.2020. i 27.1.2021, po 1.000,00
kuna, za zastupanje na pripremnim ročištima od 21.2.2020. i 17. 11. 2020. po 500,00
kuna, za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 31. 3. 2021. 1.000,00 kuna,
ukupno 7.000,00 kuna, što uvećano za PDV iznosi 8.750,00 kuna.

16

Poslovni broj: 4 P-609/19-30

Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja
u iznosu od 2.000,00 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 803,00 kuna
i sudsku pristojbu na presudu iznos od 814,00 kuna.

Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 12.367,00 kuna.

U Vinkovcima, 5. svibnja 2021.

Sudac: Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje
Županijski sud.

OBAVIJEST:

1. punomoćnik tužitelja

2. –punomoćnik tuženika