Poslovni broj: 78 Pž-5422/2020-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-5422/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., S. 45, S., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici K. V. i D. J., odvjetnici u Z., I. K. 14, protiv tuženika S. S. d.o.o., U. K. puta 7, Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik P. H., odvjetnik u O. društvu J., V. & H. j.t.d., Z., D. 4, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1339/2019 od 3. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1339/2019 od 3. studenog 2020.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1339/2019 od 3. studenog 2020. održan je na snazi platni nalog (točka 1. izreke presude), te je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka (točka 2. izreke presude). U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku, pri čemu navodi i kako je, prema podacima Ministarstva financija, tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao sporne račune, te iskoristio odbitak pretporeza. Kako tuženik nije dokazao svoje tvrdnje, primjenom odredbe čl. 221.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) sud je utvrdio kako utužena tražbina postoji, te održao na snazi platni nalog (čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, navodeći kako istu podnosi iz svih žalbenih razloga. Smatra kako je sud nezakonito zasnovao svoju presudu na podacima Ministarstva financija, s kojima tuženik nije upoznat. Ponavlja    navode iznesene tijekom postupka, te navodi kako je istaknuo da je tužiteljevo potraživanje neosnovano, kao i da je tražio da tužitelj isto obrazloži i dokumentira. Ponavlja prigovor o preuzimanju potraživanja, istaknut tijekom postupka, te smatra kako je sud trebao provesti dokaz knjigovodstvenim vještačenjem, koje je predložio tuženik, pri čemu ponavlja kako je svoje tvrdnje dokazao ispravama. Kako sud nije proveo sve dokaze, činjenično je stanje ostalo neutvrđeno te je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova tuženiku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio navode tuženika, te predlaže odbiti žalbu uz naknadu troškova sudskih pristojbi prema odluci suda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U konkretnom predmetu, prvostupanjski je sud utvrdio osnovanost tužiteljeve tražbine primjenom odredaba čl. 221.b ZPP-a, jer je tuženik navedenu tražbinu uveo u svoje poslovne knjige, i na nju odbio pretporez.

7. Tuženik u svojoj žalbi osporava ovakav zaključak suda, pri čemu ne tvrdi da bi Ministarstvo financija pogrešno utvrdilo navedenu činjenicu, već samo to kako o tom dokazu tuženik nije upoznat. Pri tome se poziva i na čl. 7. ZPP-a, prema kojemu se odluka ne može utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

8. U odnosu na ovaj žalbeni razlog ovaj sud ukazuje kako nije sporno da je Ministarstvo financija izvršilo pregled knjigovodstvene evidencije tuženika, te utvrdilo da je tuženik u svoji poslovnim knjigama proveo knjiženja po tim računima i po njima iskoristio odbitak pretporeza (str. 93. spisa).

 

9. Štoviše, Ministarstvo financija, Porezna uprava je iz navedenog dopisa od 19. ožujka 2020. dostavilo i karticu partnera pribavljenu iz knjigovodstva tuženika (str. 94. i 95. spisa), iz koje je vidljivo da je tuženik, na dan 18. ožujka 2020., u svojim poslovnim knjigama imao upisano dugovanje prema tužitelju po utuženim računima, i u utuženom iznosu.

10. Sve navedene podatke Ministarstvo financija, Porezna uprava dobila je od samog tuženika, pa se punomoćnik tuženika ne može pozivati na to da tuženiku isti nisu bili poznati, ili da mu nije pružena prilika za očitovanje. Pitanje komunikacije između tuženika i njegovog punomoćnika ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa u slučaju da tuženik nije obavijestio svog punomoćnika o    postupanju Ministarstva financija, Porezne uprave, to se ne može tumačiti na teret protivne strane.

11. Nadalje, kako tuženik nije pristupio na ročište 2. rujna 2020., svoj izostanak nije opravdao, niti je dostavio isprave koje je na navedenom ročištu trebao dostaviti, prvostupanjski je sud pravilno zaključio glavnu raspravu i odredio ročište za objavu presude, a odluku utemeljio na provedenim dokazima.

12. Valja ukazati kako prvostupanjski sud nije dužan provesti sve dokaze koje su stranke predložile, i ima pravo odustati od provođenja bilo kojeg dokaza, ako je takva odluka obrazložena. U ovom konkretnom slučaju sud je svoju odluku utemeljio na provedenim dokazima, i svoj je stav u odnosu na pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva valjano obrazložio.

13. Pri tome se ukazuje kako pravilnost postupanja prvostupanjskog suda proizlazi upravo iz isprava koje je Ministarstvo financija, Porezna uprava dobilo od samog tuženika, i prema kojima je u knjigovodstvu tuženika na dan 18. ožujka 2020. evidentirano dugovanje prema tužitelju, u utuženom iznosu. Stoga i ovaj sud smatra kako nije bilo potrebe provoditi bilo kakvo financijsko vještačenje, posebno imajući u vidu kako tuženik niti u žalbi ne spori istinitost podataka koje je dostavilo Ministarstvu financija, Poreznoj upravi.

14. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

15. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredaba, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

16. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana a prvostupanjska presuda potvrđena.

17. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan, s obzirom na to da troškovi odgovora na žalbu nisu bili neophodni za okončanje ove parnice jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen.

Zagreb, 5. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas