Poslovni broj: 78 Pž-5173/2020-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-5173/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB …, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Rovinjska ul. 2, protiv tuženika G. P., OIB …, O. maršala T. 5/1, P., kojega zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u P., P. B. 1, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-316/2019-43 od 30. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-316/2019-43 od 30. listopada 2020.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-316/2019-43 od 30. listopada 2020. utvrđeno je vlasništvo tužiteljice na nekretninama, dok je tuženiku naloženo trpjeti brisanje prava vlasništva uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka (točka II. izreke). U bitnome prvostupanjski sud navodi kako je nakon provedenog postupka utvrdio da su predmetne nekretnine na dan 16. listopada 1990. bile u Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, dok je vještačenjem utvrđeno da su sporna zemljišna, na taj dan, bila u naravi šume i šumska obrasla zemljišta. Stoga je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud primijenio čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90; dalje: ZID ZŠ), kojim je izmijenjen je čl. 18. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 54/83, 32/87 i 47/89, dalje: Zakon o šumama) te utvrdio vlasništvo tužiteljice na spornim nekretninama.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako je između stranaka nesporno da su nekretnine bile upisane kao društveno vlasništvo, te da je sada upisano vlasništvo tuženika. No, tuženik osporava da bi iste bile valjano    uključene u šumskogospodarsku osnovu. Naime, prema mišljenju tuženika, za pravnu valjanost uključenja spornih nekretnina u šumskogospodarsku osnovu, bila je potrebna i suglasnost Skupštine općine Poreč, koju ista nije dala. Stoga smatra kako, bez takve suglasnosti, izrađena osnova gospodarenja gospodarskom jedinicom Borik ne proizvodi pravne učinke. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Nadalje, pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Činjenicu da su se sporne nekretnine na dan 16. listopada 1990. nalazile u šumskogospodarskoj osnovi, odnosno bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske za gospodarsku jedinicu „B.“ koji je važio u razdoblju od 1982. do 1991. sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka, te potvrde H. šuma d.o.o.

8. Tuženik u žalbi ponavlja prigovore iznesene tijekom postupka, odnosno tvrdnju kako je Program gospodarenje šuma i šumskog zemljišta za gospodarsku jedinicu B. 1982.-1991., pravno nevaljan. U odnosu na taj prigovor prvostupanjski je sud naveo kako nije nadležan utvrđivati valjanost navedenog akta. Pri tome prvostupanjski sud ukazuje i kako je tuženik već podnio tužbu radi utvrđenja nevaljanosti Programa gospodarenja šuma i šumskim zemljištem za gospodarsku jedinicu B. 1982.-1991., te da je navedena tužba pravomoćno odbačena zbog nenadležnosti (odluke Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-354/2017-3 od 6. travnja 2018. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3719/2018-3 od 6. prosinca 2019.).

9. Ovakvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u cijelosti je pravilno, i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, kojima tuženik u naravi ponavlja ono što je rečeno tijekom postupka.

 

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu čl. 6. ZID ZŠ-a, utvrdio vlasništvo tužiteljice te naložio tuženiku trpjeti brisanje svog vlasništva i upis vlasništva tužiteljice u zemljišne knjige.

11. Ovaj sud dodatno ukazuje kako pitanje da li je neko zemljišne obuhvaćeno Programom gospodarenja šuma i šumskim zemljištem samo po sebi nije odlučno za    postojanje vlasništva Republike Hrvatske prema gore navedenoj zakonskoj odredbi, već samo predstavlja jedan od načina njegovog dokazivanja. Prema čl. 6. ZID ZŠ-a državno vlasništvo Republike Hrvatske predstavljaju sve šume i šumska zemljišna, osim onih u privatnom vlasništvu, pri čemu zakonodavac ne ograničava državno vlasništvo samo na nekretnine koje bi bile obuhvaćene Programom gospodarenja. Definicija šume i šumskog zemljišta zakonski je određena čl. 5. ZŠ-a, a tijekom postupka nije bilo sporno kako su predmetne nekretnine na dan 16. listopada 1990. bile u naravi šume i šumska obrasla zemljišta, što je potvrđeno i vještačenjem. Stoga, primjenom gore navedene zakonske odredbe iste nekretnine predstavljaju državno vlasništvo Republike Hrvatske.

12. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a, kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14).

13. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

14. Slijedom navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 5. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas