- 1 -

                                  Broj: Ppž-1855/2021

 

 

                             

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.L., koju brani V.C., odvjetnica u Z., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj putem braniteljice, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 52. Pp J-3074/19 od 9. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.L. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

              II               Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. M.L. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom okr. M.L. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 20. (ispravno 22.) st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljenici, na temelju tog propisa, izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana te je primijenjena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od tri mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom te je okrivljenica oslobođena od obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

 

2. Protiv te presude okr. M.L. je pravodobno putem braniteljice podnijela žalbu uvodno iz svih žalbenih osnova, sadržajno pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te okrivljenicu osloboditi od optužbe, a podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11., PZ-a, odnosno na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama, ukazuje se žalitelju da se ne radi i o kakvim nedostacima koje bi imali karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, već naprotiv, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama.

 

6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

7. Naime, žaleći se zbog pogrešno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljica u bitnome navodi da su iskazi svjedoka policijskih službenika I.P. i A.Đ. na kojima prvostupanjski sud temelji krivnju okrivljenice, nevjerodostojni jer se isti nisu sjećali detalja događaja, a nisu niti međusobno suglasni te da je sud paušalno ocijenio iskaz svjedokinje T.P. kao subjektivan, ne dajući valjane razloge za takvu ocjenu dokaza. Dalje ističe i da je oštećenica Z.L. izbjegavala dolazak na sud radi utvrđivanja bitnih činjenica za donošenje zakonite odluke, zatim da sud nije obrazložio zašto nije proveo dokaz suočenjem između okrivljenice i policijskog službenika I.P. te navodi i da je sud trebao cijeniti činjenicu da je T.L., sin oštećenice Z.L. pozvao policiju samo zato da stekne bolju poziciju u postupcima koji se vode oko skrbništva zajedničke maloljetne djece, njegove i okrivljeničine. Zbog navedenog, žaliteljica smatra da u postupku nije sa nedvojbenom sigurnošću utvrđeno da bi ona počinila prekršaj za koji se tereti pa je sud trebao primjenom pravila „in dubio pro reo“, istu osloboditi od optužbe u nedostatku dokaza.

 

8. Međutim, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka policijskih službenika I.P. i A.Đ., koje iskaze je ocijenio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, a u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, kao niti razloga zašto bi neistinito teretili okrivljenicu, imao dovoljno osnova za zaključak da se okrivljenica predmetne zgode nasilnički ponašala u obitelji prema svekrvi, osobi starije životne dobi, čime je ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

 

9. Neosnovan je navod žalbe da je prvostupanjski sud radi potpunog i pravilnog utvrđenja bitnih činjenica trebao provesti i dokaz suočenjem između okrivljenice i svjedoka policijskog službenika I.P. Naime, na iskaz navedenog svjedoka ispitanog na glavnoj raspravi 7. veljače 2020. pred sudom, prisutna okrivljenica i braniteljica nisu imale pitanja niti primjedbi, iz čega proizlazi da isti o važnim činjenicama nije iskazivao išta sporno, a što bi trebalo otklanjati eventualnim suočenjem.

 

10. Nadalje, neosnovano žaliteljica ukazuje i na neopravdano prihvaćanje od strane prvostupanjskog suda izostanaka s glavnih rasprava oštećenice Z.L., žrtve (zbog starije životne dobi i pandemije covid-19), zbog čega je po navodu okrivljenice izostalo pravilno činjenično utvrđenje suočavanjem okrivljenice i žrtve. Naime, skreće se pozornost da je žrtva već dala svoj iskaz u postupku na glavnoj raspravi održanoj 8. siječnja 2020. na koju okrivljenica, uredno pozvana, nije pristupila (dostavila je pisanu obranu), dok je braniteljica prigovorila istinitosti iskaza žrtve, nakon čega je prvostupanjski sud očito ocijenio da nema potrebe za provođenjem dokaza suočenjem između okrivljenice i žrtve (koji dokazni prijedlog je pogrešno odbio pozivajući se na kazneno procesne odredbe u postupku istrage), s obzirom da je krivnju okrivljenice temeljio na prihvaćenim iskazima policijskih službenika I.P. i A.Đ., neposrednim očevicima.

 

11. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

12. Iako okrivljenica u žalbi ne navodi da pobija presudu zbog prekršajnopravne sankcije, sama žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj uvjetnoj kazni zatvora. Stoga, razmotrivši odluku o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u najkraćem trajanju propisanom za tu vrstu prekršaja, ali primijenivši mjeru upozorenja – uvjetnu osudu tako da se izrečena zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko žaliteljica u roku od tri mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom kaznom zatvora. Po ocjeni ovog suda izrečena kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a.

 

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu, 5. svibnja 2021.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća:

 

Martina Bastić, v.r.                                                                                       Gordana Korotaj, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu, žrtvu i tužitelja.