- 1 -              Rev 2397/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2397/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. zv. M. P. iz T., kojeg zastupa punomoćnica L. R., odvjetnica u B. na M., protiv tuženika R. H., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 2254/14-2 od 4. ožujka 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P - 2461/11 od 14. travnja 2014., u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva čest. zem. 1283/9 k.o. T. površine 248 m2 (koja odgovara novoj izmjeri čest. zem. 2613/1), čest. zem. 1288/2 k.o. T. površine 191 m2 (koja odgovara novoj izmjeri čest. zem. 2629) i dijela čest. zem. 1283/3 k.o. T. površine 130 m2 (koja odgovara novoj izmjeri čest. zem. 2628), površine 130 m2 prema geodetskoj podlozi izrađenoj od strane S. V., ing. geod., dijela čest. zem. 1288/1 k.o. T. površine 74 m2 (koja odgovara novoj izmjeri čest. zem. 2628), površine 74 m2, prema geodetskoj podlozi izrađenoj od strane S. V., ing. geod. i dijela čest. zem. 1283/3 k.o. T. površine 31 m2 (koja odgovara novoj izmjeri čest. zem. 2627), površine 31 m2 prema geodetskoj podlozi izrađenoj od strane S. V., ing. geod., a sve označeno zelenom bojom na skici lica mjesta ovlaštenog inženjera geodezije O. M., dipl. ing. geod. od 9. siječnja 2014. što je tužena dužna priznati i dopustiti da tužitelj glasom ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime uz prethodno brisanje upisa s imena tužene. Odlukom o troškovima postupka tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku iznos od 7.500,00 kuna.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se ista preinači shodno navodima iznijetim u reviziji.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

7. Izvan okolnosti iz čl. 7. st. 2. ZPP-a (raspolaganje stranaka zahtjevima kojima ne mogu raspolagati) sud je u odnosu na činjenice vezan dispozicijom stranaka, nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, dok svoju odluku može utemeljiti samo na činjeničnoj osnovi koju su stranke iznijele tijekom postupka (čl. 7., čl. 219. st. 1., čl. 299., čl. 352. ZPP-a). Upravo iznošenjem činjenične osnove i isticanjem tužbenog zahtijeva tužitelj supstancira predmet spora, pa je sadržaj sudske presude uvjetovan sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti. Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), dok je tužbeni zahtjev prekoračen kad sud svoju odluku temelji na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se poziva tužitelj. S druge strane tužitelj u tužbi nije dužan izložiti pravnu osnovu svog zahtijeva, ukoliko je izloži, sud za nju nije vezan (sud je dužan utvrditi pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa). Suprotno revizijskim navodima tužitelja, nižestupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilnom primjenom prethodno navedenih odredbi parničnog postupka ocijenio činjeničnu osnovu na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev, te praveći razlikovanje prema pravnoj osnovi u postupku, o postavljenom zahtjevu odlučio u okvirima iznijetog činjeničnog osnova u postupku, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

8. Tužitelj u reviziji ističe da je pred drugostupanjskim sudom narušeno njegovo pravo na pristup sudu i pravično suđenje (odredbe čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda /"Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija/). Polazeći od navedene odredbe Konvencije, a prema odredbama Zakona o parničnom postupku tužitelj je imao mogućnost pristupu sudu tako što je raspravljao o svojim zahtjevima u sudskom kontradiktornom postupku, pa prema shvaćanju ovog revizijskog suda tužitelj neosnovano ukazuje na povredu odredaba Konvencije. Pravo na pristup sudu i na pravično suđenje ne isključuje mogućnost da stranka bude odbijena sa tužbenim zahtjevom ukoliko je isti neosnovan.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje stečenog prava vlasništva nad nekretninama kao osnov upisa stečenog prava u zemljišne knjige.

 

10. Drugostupanjski sud je pobijanom presudom odbio zahtjev tužitelja cijeneći da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj svoj zahtjev temelji na činjeničnom osnovu da je stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina na temelju Ugovora o kupoprodaji s B. M. od 31. prosinca 1997., Ugovora o prodaji od 19. listopada 1999. i Ugovora o prodaji od 1. rujna 2000., dok da je njegov pravni prednik pravo vlasništva nad navedenim nekretninama stekao na temelju agrara. Kako tužitelj temeljem navedenog pravnog osnova nije upisao pravo vlasništva u zemljišne knjige, to je u pobijanoj presudi pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužitelja. Naime, kada je riječ o stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla, onda valja reći da se shodno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Do provedenog zakonom predviđenog upisa vlasništva u zemljišnoj knjizi na ime stjecatelja (kao zakonom predviđenog načina stjecanja nekretnine temeljem pravnog posla) stjecatelj nije ovlaštenik stvarnog prava vlasništva, već se njegova ovlaštenja usmjerena na stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla ograničavaju na obveznopravni odnos iz sklopljenog pravnog posla s otuđivateljem. Isti način stjecanja primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a (ako je pravo vlasništva temeljem pravnog posla stečeno do 1. siječnja 1997. kada je na snagu stupio ZVDSP-a) regulirale su odredbe čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 – dalje: ZOVO). Jedino u okolnostima kada je pravo vlasništva temeljem pravnog posla stečeno do 1. rujna 1980. (dakle, do stupanja na snagu ZOVO-a) u primjeni pravnih pravila općeg građanskog prava (paragraf 431. OGZ-a) sudska praksa tumačila je tako da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršenjem pravnog posla, dakle kada je pravni posao bio izvršen.

 

11. Kako tužitelj utvrđenje stečenog prava vlasništva nad nekretninama kao osnov upisa tog prava u zemljišne knjige zahtijeva na iznijetom činjeničnom osnovu stjecanja temeljem pravnog posla, to je nižestupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio zahtjev tužitelja neovisno što je tužitelj u provedenom postupku dokazao vlasništvo svojih prednika. U tom smislu za odluku u ovom sporu nisu od značaja revizijski navodi tužitelja koji se odnose na stečeno pravo vlasništva njegovih prednika nad predmetnom nekretninom. Tek u okolnostima da je tužitelj svoj zahtjev postavio na iznijetom činjeničnom osnovu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, u smislu odredbe čl. 160. ZVDSP-a relevantni bi bili navodi tužitelja koji se odnose na vrijeme u kojem su njegovi prednici neprekidno posjedovali predmetne nekretnine kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

 

12. Prema tome, nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.