- 1 -              Rev 2927/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2927/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović – Ivanišević članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica N. V., odvjetnica u Z., protiv tužene A. J. iz S., koju zastupa punomoćnik S. N.-P., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, pobojnosti ili raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2389/16-3 od 20. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P-1965/15 od 22. prosinca 2015., na sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2389/16-3 od 20. rujna 2016. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P-1965/15 od 22. prosinca 2015. kojom je odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen 7. kolovoza 2009., između pok. M. K., kao primatelja uzdržavanja i tuženice, kao davateljice uzdržavanja, ovjeren kod javnog bilježnika V. I., iz S., pod poslovnim brojem OU-341/2009-1 u S. 7. kolovoza 2009., te nalaganja zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama da u zk.ul. ... k.o. S. K. na nekretnini i to zkčbr. ... T. površine 627 m2 oranica T. površine 627 m2 upisan u zk.ul. ... k.o. S. K. uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje prije provedbe ugovora ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključenog 7. kolovoza 2009., između pok. M. K., kao primatelja uzdržavanja i tužene, kao davateljice uzdržavanja, ovjeren kod javnog bilježnika V. I., iz S., pod poslovnim brojem OU-341/2009-1 u S., dana 7. kolovoza 2009. (toč. I izreke).

 

Nadalje, odbijen je i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. kolovoza 2009. i nalaganja zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama da u zk.ul. ... k.o. S. K., na nekretnini pobliže opisanoj pod toč. I izreke presude uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje prije provedbe ugovora ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključenog 7. kolovoza 2009. (toč. II izreke).

 

Također je odbijen i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. kolovoza 2009. i nalaganja zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama da u zk. ul. ... k.o. S. K., na nekretnini pobliže opisanoj pod toč. I izreke presude uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje prije provedbe ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 7. kolovoza 2009. (toč. III izreke).

 

Konačno, naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 23.125,00 kn (toč. IV izreke).

 

2. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu te tužbeni zahtjev prihvatiti ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Nadalje, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi (čl. 386. st. 1. ZPP). Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

6.1. Neosnovano tužitelj u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, u smislu da drugostupanjska presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama, a da su izloženi razlozi nejasni i proturječni sami sebi i utvrđenim činjenicama, budući da presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje (niti u pogledu pretpostavki za utvrđenje ništetnosti, pobojnosti odnosno razloga za raskid predmetnog ugovora). Tužitelj zapravo navodima revizije tumači izvedene dokaze na način kako mu to odgovara te prigovora zaključku nižestupanjskih sudova o valjanosti zaključenog ugovora (nepostojanje razloga ništetnosti odnosno pobojnosti) ističući da je sud trebao voditi računa o činjenicama koje on smatra odlučnima i ocijeniti dokaze (medicinsku dokumentaciju, iskaze stranaka i svjedoka) kako tužitelj predlaže, a čime zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom na to da prema odredbi čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, navedeni revizijski prigovori nemaju utjecaja na ocjenu pravilnosti nižestupanjskih odluka.

 

6.2. Revident u reviziji ponavlja žalbeni prigovor da su sudovi neosnovano odbili prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja te provođenje dokaza farmakološkim vještačenjem, te smatra da su sudovi povrijedili odredbe ZPP kad nisu prihvatili taj prijedlog. Budući da su nižestupanjski sudovi obrazložili zašto nisu prihvatili prijedlog da se provede medicinsko vještačenje po drugom vještaku, psihijatru, jer su ocijenili da je medicinski vještak psihijatar dr. L. M. svoj nalaz i mišljenje dala na temelju dostatne medicinske dokumentacije i u skladu s pravilima struke, a iznesene prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje jasno i argumentirano otklonila, i upravo iz tih razloga su odbili prijedlog za novo vještačenje, navodi revizije u tom su dijelu također neosnovani. Drugostupanjski sud je, kako je već navedeno, ocijenio da navodima žalbe objektivno nije mišljenje vještaka ničim dovedeno u sumnju. Tijekom postupka je tužitelju omogućeno da se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, te je dopunskim vještačenjem vještak razjasnio u povodu prigovora tuženika odlučne činjenice, a nakon toga je ocijenjeno da nema potrebe za provođenjem novog vještačenja po drugim sudskim vještacima medicinske struke, odnosno provođenje predloženog farmakološkog vještačenja, to i revizijski sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 7. ZPP na koju opisno ukazuje revident.

 

6.3. Jednako tako nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo prema svom uvjerenju ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka jasno naveo koje su činjenice dokazane (a prihvaćajući takvu ocjenu, uz logično i argumentirano obrazloženje, bitnu povredu nije učinio ni sud drugog stupnja).

 

6.4. Na navode revizije još valja reći da iz odredbi čl. 7., 8. i 219. ZPP proizlazi da stranke iznose činjenice i predlažu dokaze (čl. 7. ZPP), a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) te odlučuje prema svom uvjerenju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Dakle, stranke predlažu, a sud odlučuje, pa ovisno od ocjene koje su od iznesenih činjenica važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 2. ZPP) određuje i o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvoditi.

 

7. Prema odredbi čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

8. Prilikom donošenja pobijane presude i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

9. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnim/poništenje/raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 7. kolovoza 2009., između pok. M. K., kao primatelja uzdržavanja i tuženice, kao davateljice uzdržavanja, ovjeren kod javnog bilježnika V. I., iz S., pod poslovnim brojem OU-341/2009-1 u S. 7. kolovoza 2009. (dalje: Ugovor).

 

10. U revizijskoj fazi postupka i nadalje je sporno je li navedeni Ugovor ništetan, podredno pobojan, odnosno jesu li ispunjeni uvjeti za raskid tog Ugovora.

 

Tužitelj u reviziji i nadalje ustraje u tvrdnji da je ugovor ništetan jer je protivan moralu društva, budući da smatra da je tuženica u času zaključenja Ugovora znala za teško zdravstveno stanje primatelja uzdržavanja i mogućnost skorog nastupa njegove smrti, a posebno imajući u vidu činjenicu da tuženica o sklapanju Ugovora nije obavijestila tužitelja, kao niti drugog brata, već su za njega saznali tek nakon smrti primatelja uzdržavanja.

 

Nadalje, revident smatra da je bilo mjesta poništenju zaključenog Ugovora, budući iz provedenih dokaza proizlazi zaključak da je primatelj uzdržavanja imao psihičke smetnje koje su mogle utjecati na sposobnost njegova rasuđivanja (starija životna dob, teško zdravstveno stanje, svakodnevno konzumiranje alkohola i teških medikamenata).

 

Naposljetku, a u prilog tome da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na raskid Ugovora zbog ispunjenja, ističe svoj zaključak da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženica u cijelosti ispunjavala obveze preuzete iz čl. 3. Ugovora.

 

11.1. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da zaključeni Ugovor nije ništetan iz razloga protivnosti moralu društva.

Ništetan ugovor, prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

 

Točan je navod revizije da izvjesnost skorog nastupa smrti primatelja uzdržavanja i znanje davatelja uzdržavanja za to u trenutku sklapanja ugovora mogu, u određenim okolnostima, dovesti do ništetnosti ugovora zbog nemoralnosti u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO. Međutim, suprotno tvrdnji revidenta, rezultati dokaznog postupka ne upućuju na zaključak da bi predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništetan jer da ga je tužena sklopila u namjeri da iskoristi teško zdravstveno stanje oca i da je u trenutku zaključenje ugovora znala da uzdržavanje neće biti ostvareno zbog skore očeve smrti, što bi moralo biti kumulativno ispunjeno da bi se moglo raditi o ugovoru koji je protivan moralu društva i stoga ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZPP. Imajući na umu utvrđene činjenice da je tužiteljica brinula o ocu i prije zaključenja ugovora te da je ugovor ispunjavan skoro dvije godine, a naročito kod činjenice da je upravo otac stranaka, kao primatelj uzdržavanja inicirao (zahtijevao) sklapanje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, nisu ispunjene pretpostavke ništetnosti Ugovora kako to drži revident. Okolnost pak koja se ističe u reviziji, da o sklapanju predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju tužena nije obavijestila svoju braću, također ne predstavlja razlog za ništetnost ugovora zbog suprotnosti moralu društva.

 

11.2. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je ugovor valjalo poništiti pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 330. ZOO, iz razloga postojanja smetnji za rasuđivanje primatelja uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora, valja odgovoriti da kada je u provedenom postupku, a na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka te dopunskog usmenog očitovanja vještaka na prigovore tužitelja, utvrđeno da u vrijeme potpisivanja predmetnog Ugovora nije nađeno postojanje poremećaja svijesti, orijentacije, postojanje psihotičnih simptoma, kao niti da bi bilo podataka o postojanju težeg stupnja psihoorganskog sindroma koji bi isključivao mogućnost rasuđivanja primatelja uzdržavanja u vrijeme sačinjenja Ugovora, dakle da nema elemenata koji bi upućivali da su u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju postojale psihičke smetnje koje bi mogle utjecati na sposobnost rasuđivanja pok. M. K., odnosno da je isti imao sposobnost shvaćanja i vladanja svojom voljom te bio sposoban za rasuđivanje, suprotna razlaganja revidenta u reviziji su neutemeljena.

 

11.3. Naposljetku, i prema stavu ovog suda, nisu bile ispunjene ni pretpostavke za raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz čl. 583. st. 3. ZOO.

 

Pri utvrđenim činjenicama u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a kojima je ovaj sud u revizijskom stupnju postupka vezan, i to: da između pok. oca stranaka i tužene nije bila ugovorena zajednica života; da je primatelj uzdržavanja, pok. otac stranaka, kroz cijelo vrijeme trajanja ugovora bio uzdržavan prema svojim potrebama i zahtjevima i u okviru obveza koje je tužena, kao davateljica uzdržavanja, preuzela predmetnim Ugovorom; da pok. otac stranaka, za svoga života nije tražio raskid predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog toga što tužena, kao davateljica uzdržavanja ne bi izvršavala svoje ugovorne obveze, okolnost da je tužitelj zajedno s bratom (A. K.) i susjednima povremeno pomagao ocu, bilo po zamolbi tuženice ili samog pok. oca, uz njegov dobrovoljni pristanak, ne znači da su se stekle pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja ugovornih obveza, a kako to pogrešno tvrdi tužitelj.

 

12. Zbog svega navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.