- 1 -              Rev-x 514/2017-2

Broj: Rev-x 514/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M., iz Z., ..., OIB: ..., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u ZOU I. A. i V. A. u Z., protiv tuženika S. J., iz S., ..., OIB: ..., zastupan po punomoćnici M. I., odvjetnici iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9313/15-2 od 21. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4852/13-105 od 19. lipnja 2015. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-4852/13-114 od 18. siječnja 2018., u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,

p r e s u d i o   j e :

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 223.000 DEM, sa zateznim kamatama koje se na devizne štedne uloge plaćaju po viđenju u poslovnim bankama u Z. i teku na taj iznos od 07.07.1997. do 31.12.2001., a nakon toga na iznos 114.018,08 EUR-a od 01.01.2002. do plaćanja, sve plativo u kunama po prodajnom tečaju poslovnih banaka na dan plaćanja i da mu tuženik naknadi parnični trošak.

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Tužitelj je reviziju protiv drugostupanjske presude izjavio pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u reviziji se samo iznosi zakonski opis te bitne povrede bez navođenja konkretnog nedostatka pobijane presude zbog kojeg se ona ne bi mogla ispitati, pa je riječ o neobrazloženom revizijskom razlogu kojeg ovaj sud nije dužan, a niti ovlašten ispitivati, jer revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga koji su u reviziji određeno navedeni i obrazloženi (čl. 386. i 392.a. ZPP).

7.1. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je revident podnio reviziju.

8. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime povrata duga isplati iznos pobliže opisan u izreci prvostupanjske presude.

9. Na temelju utvrđenja da je tužitelj ugovorio posredstvom tuženika s njegovim poslodavcem unovčenje čeka koji glasi na donosioca (izdan od tvtrke C. O. Gmbh na 249.751,40 DEM), da je tužitelj predmetni ček unovčio i novce predao tuženiku, a ovaj svom poslodavcu koji se obvezao vratiti primljeno nakon što je ček poništen, da je tužitelju isplaćena provizija za unovčenje čeka u iznosu 17.000,00 DEM, sudovi u postupku odbili su tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da je bio u poslovnom odnosu sa tuženikom iz kojeg bi proizlazila utužena tražbina.

10. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji, da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti da tužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava, a to je tužitelj bio dužan učiniti u smislu izričite odredbe čl. 386. st. 1. ZPP. Međutim, prema ocjeni revizijskog suda tužitelj  je u reviziji samo uopćeno naveo da je "ostvarena povreda materijalnog prava", navodeći da će u istoj "pobijati zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda".

10.1. Prema ocjeni ovoga suda takvi revizijski navodi tužitelja po svojoj naravi predstavljaju činjenične prigovore. Budući da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje  činjenične prigovore tužitelja iznesene u reviziji niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti.

10.2. Budući da tužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava to revizijski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije uzeo u obzir.

11. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 5. svibnja 2021.