- 1 -              Rev-x 495/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 495/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz M., ,..., zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku iz K., protiv tuženika V. Š. iz R., ..., zastupanog o punomoćnici J. M., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda A. A. B. i J. M. iz K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-624/13-2 od 3. veljače 2016., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-681/09-6 od 2. travnja 2012., u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.318,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa od 224.140,00 kn odbijen. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 41.63,55 kn.

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku daljnji parnični trošak u iznosu 305,66 kn.

 

3. Tužitelj je reviziju protiv drugostupanjske presude izjavio pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

7.1. Suprotno navodima revidenta, a kojim ponavlja ranije žalbene navode, nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP. To stoga jer je u predmetu Općinskog suda u Krku poslovni broj P-320/04 predmet spora utvrđenje da je otkazan Ugovor o zakupu sklopljen između istih parničnih stranaka te je u istom predmetu odluka da je predmetni Ugovor prestao postala pravomoćna, dok je predmet spora u ovom konkretnom predmetu naknada štete.

 

7.2. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je revident podnio reviziju.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete i to s osnove naknade izgubljene zarade te otuđenog sitnog i krupnog inventara iz poslovnog prostora kojeg je tužitelj imao u zakupu.

 

9. Sudovi u postupku djelomično su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu 2.318,46 kn i to za sitni inventar, sve prema računima koje je tužitelj priložio u spis. U preostalom dijelu sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na potraživanje naknade štete za uništeni sitni inventar jer tužitelj nije dokazao da se isti nalazio u poslovnom prostoru primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a.

 

9.1. U odnosu na dio zahtjeva za naknadu štete za krupni inventar sudovi u postupku odbili su tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti jer tužitelj nije dostavio sudu dokaz o vlasništvu istog, odnosno niti jedan račun o kupnji krupnog inventara, primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a.

 

9.2. Na temelju utvrđenja da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između tužitelja i prijašnjeg vlasnika Đ. L. prestao 13. svibnja 2003., sudovi u postupku također su odbili i tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na naknadu štete zbog izgubljene zarade za 2003., 2004. i 2005. godinu. Pri tom sudovi obrazlažu da je za 2003. godinu tužitelj eventualno mogao tražiti naknadu štete za razdoblje od Uskrsa 20. travnja 2003. godine kada je otvarao predmetni ugostiteljski objekt do 13. svibnja 2003. godine kada je prestao Ugovor o zakupu poslovnog prostora i od koga dana u svakom slučaju nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade, dok su za razdoblje od Uskrsa 2003. godine do 13. svibnja 2003. godine, a na temelju utvrđenja da je u navedenom razdoblju tužitelj poslovao u novom lokalu te da nije dokazao da je zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti u poslovnom prostoru tuženika gubio na zaradi, sudovi također odbili tužbeni zahtjev u tom dijelu primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a.

 

10. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji, tj. navoda da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti da tužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava, a to je tužitelj bio dužan učiniti u smislu izričite odredbe čl. 386. st. 1. ZPP.

 

10.1. Revident u reviziji iznesenim navodima zapravo osporava kako pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tako i zaključak sudova u postupku o djelomičnoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Prema ocjeni ovoga suda takvi revizijski navodi tužitelja po svojoj naravi predstavljaju činjenične prigovore. Budući da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje činjenične prigovore tužitelja iznesene u reviziji niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti.

 

10.2. Budući da tužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava to revizijski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije uzeo u obzir.

 

11. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.