- 1 -              Rev 2697/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2697/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz S. D., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., protiv tuženika E. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & partneri d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžnš-95/15 od 3. rujna 2015., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžnš-95/15 od 18. veljače 2016., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-424/11 od 17. listopada 2014., u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžnš-95/15 od 3. rujna 2015., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžnš-95/15 od 18. veljače 2016., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-424/11 od 17. listopada 2014., u dijelu pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 28.052,15 kuna sa zateznim kamatama od 17. listopada 2014., odbija se kao djelomično neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžnš-95/15 od 18. veljače 2016. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 12.067,44 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, kao i u dijelu pod toč. III. izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 29.473,01 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 % poena, koja teče od 17. listopada 2014.god. do isplate, dok se za više zatražene kamate, za razdoblje od 26.lipnja 2011.godine do 16. listopada 2014.god. tužiteljica odbija u svom zahtjevu.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu, a koji glasi:

 

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 48.269,76 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 % poena, a koja

 

- na iznos od 4.022,48 kn teče počev od 5.kolovoza 2011.godine,

- na iznos od 4.022,48 kn teče počev od 5.rujna 2011.godine,

- na iznos od 4.022,48 kn teče počev od 5.listopada 2011.godine,

- na iznos od 4.022,48 kn teče počev od 5.studenoga 2011.godine,

- na iznos od 4.022,48 kn teče počev od 5.prosinca 2011.godine,

- na iznos od 4.022,48 kn teče počev od 5.siječnja 2012.godine,

- na iznos od 4.022,48 kn teče počev od 5.veljače 2012.godine,

- na iznos od 4.022,48 kn teče počev od 5.ožujka 2012.godine,

- na iznos od 4.022,48 kn teče počev od 5.travnja 2012.godine,

- na iznos od 4.022,48 kn teče počev od 5.svibnja 2012.godine,

- na iznos od 4.022,48 kn teče počev od 5.lipnja 2012.godine,

- na iznos od 4.022,48 kn teče počev od 5.srpnja 2012.godine,

a potom do isplate."

 

III. Dužna je tužiteljica, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku troškove parbenog postupka u iznosu od 1.983,97 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2014.god. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.“

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Djelomično se prihvaćaju žalbe tužitelja i tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-424/11 od 17. listopada 2014. godine i sudi:

 

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 28.052,15 kuna sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, a koja teče od 17. listopada 2014. do isplate, dok se za više traženo tužiteljica odbija.

 

II. dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 12.067,44 kune sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, a koja

 

- na iznos od 2.011,24 kune teče od 5. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 2.011,24 kune teče od 5. rujna 2011. godine,

- na iznos od 2.011,24 kune teče počev od 5. listopada 2011. godine,

- na iznos od 2.011,24 kune teče počev od 5. studenog 2011. godine,

- na iznos od 2.011,24 kune teče počev od 5. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 2.011,24 kuna teče počev od 5. siječnja 2012. godine pa do isplate, dok se za više traženo tužiteljica odbija.

 

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak odmjeren za 4811,49 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2014. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava cijeneći da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom odnosno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.1. Tuženik ujedno izjavljuje i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ističući da odluka u sporu ovisi o rješenju sljedećih pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni:

 

„1) Je li sud drugog stupnja ima potrebno stručno znanje za utvrđenje perioda popravka kamiona-tegljača sa cisternom?

 

2) Je li sud drugog stupnja ovlašten za utvrđenje materijalne istine?

 

3) Je li u slučaju nepredlaganja dokaza, sud ovlašten donijeti odluku temeljem odredbi čl. 221. a) ZPP-a? “

 

Obrazlažući važnost postavljenih pitanja revident se pozvao na odluke ovog suda poslovni broj Rev-x 424/14 od 11. studenog 2014., Rev-x 489/14-2 od 10. lipnja 2014., Rev-x 497/14-2 od 17. lipnja 2014., Rev-x 1040/12-2 od 10. listopada 2013., Rev-x 796/13-2 od 3. prosinca 2013., Rev 985/10-2 od 4. prosinca 2013., Rev-x 888/12-2 od 10. listopada 2013., Rev-x 633/12-2 od 12. veljače 2013., Rev-x 910/11-2 od 29. listopada 2013. i Rev-749/11-2 od 22. svibnja 2012.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

 

6. Drugostupanjska presuda donesena je prema odredbama čl. 373.a ZPP-a, čime reviziju tuženika (čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a) valja ispitati u okvirima odredbi čl. 392.a ZPP-a. Naime, iako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbe čl. 373. ZPP-a, presuda je preinačena na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u skladu s odredbom čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete na teretnom vozilu marke M. u iznosu od 48.883,44 kuna te izgubljene zarade u iznosu od 48.269,76 kuna odnosno ukupno 93.153,20 kuna, a koju štetu je tužiteljica pretrpjela povodom štetnog događaja – prometne nezgode od 26. lipnja 2011.

 

8. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 i 125/11), djelomično prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

- da je vozač tužiteljičinog vozila (kamion-cisterna) doprinio nastanku prometne nezgode jer se na predjelu, gdje je ograničenje brzine bilo 30 km/h, kretao brzinom (a neposredno prije poduzimanja intenzivnog kočenja) od 80,00 km/h čime je postupio protivno odredbama čl. 51. st. 1. i čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11 – dalje: ZSPC),

 

- da se vozač tužiteljičinog vozila kretao ne samo dopuštenom brzinom, već i brzinom većom od dopuštene (66,6 km/h), onda bi se, reagirajući na kočnicu, zaustavio do mjesta sraza i do sraza ne bi došlo,

 

- da je stoga vozač tužiteljičinog vozila doprinio nezgodi u omjeru od 30 %,

 

- da je osiguranik tuženika postupio protivno odredbama čl. 43. st.1. ZSPC-a jer se uključivao sa sporedne ceste s dobrom preglednošću i vidljivošću na cestu sa prednosti prolaza, čime je doprinio nastanku prometne nezgode u znatno većem omjeru od vozača tužiteljičinog vozila odnosno u omjeru od 70 %,

 

- da je u predmetnoj prometnoj nezgodi oštećen samo kamion, ali ne i cisterna koja se može posebno montirati,

 

- da je prema nalazu i mišljenju sudskog vještačka dipl. ing. V. U. šteta na teretnom vozilu tužiteljice marke M. - tegljač bez ugrađene cisterne za vodu na bazi obračuna totalne štete u visini od 42.104,30 kuna,

 

- da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete na kamionu bez cisterne, koja šteta, uz utvrđeni omjer suodgovornosti od 30 % iznosi od 29.473,01 kuna.

 

8.1. Prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete s osnova izgubljene zarade (čl. 1089. st. 3. ZOO-a) u iznosu od 48.269,76 kuna, zaključivši u bitnom da tužiteljica dostavljenim dokazima nije dokazala da u utuženom razdoblju (godina dana) nije ostvarila zaradu upravo zbog predmetne prometne nezgode i da je zbog toga bila onemogućena obavljati prijevozničku djelatnost, niti je dokazala visinu štete.

 

9. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio odluku prvostupanjskog suda o naknadi imovinske štete zaključivši u bitnom:

 

- da je vozač kamiona tužiteljice kriv za nastanak prometne nezgode u omjeru od 50 % jer se kretao cestom s prednošću prolaza brzinom od 80 km/h, iako je ograničenje brzine bilo na 30 km/h,

 

- da ne bi došlo do nezgode da se vozač kamiona tužiteljice kretao dopuštenom brzinom,

 

- da se vozač osiguranika tuženika uključivao sa sporedne ceste s dobrom preglednošću i vidljivošću na cestu sa prednosti prolaza i imao je dovoljno vremena uočiti da mu se približava kamion, dakle, prije uključivanja na glavnu cestu nije se uvjerio da to može učiniti bez da dovede u opasnost i sebe i druge sudionike u prometu, a što je bio dužan učiniti,

 

- da se vozač kamiona kretao brzinom gotovo trostruko većom od dopuštene brzine, zbog čega je kriv za nastanak prometne nesreće u omjeru od 50%, a identična je krivnja i osiguranika tuženika (50%),

 

- da je sudski vještak N. K. u svom nalazu i mišljenju prilikom izračuna totalne štete uzeo u obzir da se radi o cisterni kamionu M. i da se svaki kamion koji na sebi nosi sanduk ili cisternu može demontirati, ali takva šasija se treba prilagoditi nosivoj konstrukciji sanduka ili cisterne,

 

- da tužiteljici treba priznati totalnu štetu u iznosu koji je procijenio vještak U. odnosno iznosu od 56.104,30 kuna – kao štetu koja je nastala na kamionu-cisterni budući da je takav kamion vozio vozač tužiteljičinog vozila,

 

- da visina štete na kamionu sa cisternom uz utvrđeni omjer suodgovornosti od 50 % iznosi 28.052,50 kuna.

 

9.1. Drugostupanjski sud je nadalje djelomično prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu izgubljene zarade, uz obrazloženje:

 

- da je prije prometne nezgode tuženica kao obrtnica prikazivala prihode i ostvarila ih prije nezgode (prema mjerodavnim podacima nadležne Porezne uprave kao prosječni mjesečni dohodak u 2010. od 4.873,30 kuna, a u 2010. dakle kao godini nesreće u iznosu od 5.028,10 kuna budući da je cisternom vozila vodu posebno u Dalmatinskoj Zagori)

 

- da su saslušani svjedoci kao i izvadci iz Porezne uprave prihoda u konkretnom slučaju sasvim dostatni sudu za utvrđenje visine štete,

 

- da je bez obzira što je šteta procijenjena kao totalna tužiteljici trebao znatan novčani iznos da ili kupi isti kamion ili popravi stari,

 

- da je u tim okolnostima životno i logično da je za popravak trebalo određeno vrijeme koje je ocijenjeno sa šest mjeseci i da je kroz to razdoblje tužiteljica gubila zaradu u visini prosječnog mjesečnog dohotka koji je ostvarila u prethodne dvije godine, a to je 4.022,48 kuna mjesečno,

 

- da, uzevši u obzir doprinos vozača njenog kamiona nastanku štetnog događaja (50%), proizlazi da je tužiteljica mjesečno gubila 2.011,24 kuna odnosno u razdoblju od šest mjeseci ukupno 12.067,44 kuna.

 

10. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

11. Suprotno navodima tuženika, drugostupanjski sud u dijelu odluke o naknadi imovinske štete nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda u tom dijelu nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji kontradiktornost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i samih navoda.

 

12. Prema odredbi čl. 1072. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju štete koja je prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

 

U konkretnom slučaju je utvrđeno da su vozač tužiteljičinog kamiona, kao i osiguranik tuženika, postupili protivno odredbama ZSPC-a jer se vozač kamiona kretao brzinom većom od 30 km/h (koliko je bilo dopušteno), dok se osiguranik tuženika prije uključivanja na cestu s prednošću prolaska nije uvjerio da to može učiniti bez da dovede u opasnost i sebe i druge sudionike u prometu.

 

Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji postoji obostrana krivnja sudionika prometne nezgode za štetni događaj i nastalu štetu jer su se oba sudionika ponašala u prometu protivno prometnim propisima te je njihovo postupanje dovelo do sudara njihovih motornih vozila. U odnosu na omjer odgovornosti valja reći kako je drugostupanjski sud pravilno ocijenio omjer odgovornosti od po 50 % na strani svakog sudionika prometne nezgode, a cijeneći okolnosti konkretnog slučaja u njihovoj ukupnosti. Stoga nisu osnovani navodi tuženika kako je odgovornost na strani vozača kamiona viša.

 

13. Nadalje, s obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je šteta nastala upravo na kamionu-cisterni, to je pravilno drugostupanjski sud, uz razloge koje prihvaća i ovaj sud, tužiteljici dosudio štetu upravo za takvo vozilo (uključujući i cisternu), slijedom čega nisu osnovani niti revizijski navodi izneseni u tom pravcu.

 

14. Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća, a na temelju činjeničnih utvrđenja u postupku, da je u konkretnom slučaju tuženik u obvezi naknaditi imovinsku štetu u iznosu kako je to odlučeno presudom drugostupanjskog suda.

 

15. Slijedom navedenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika u odnosu na odluku o naknadi imovinske štete kao djelomično neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

16. Međutim, osnovano tuženik ukazuje da drugostupanjski sud nije dao valjanje razloge o vremenskom razdoblju u trajanju od 6 mjeseci za popravak kamiona. Pored navedenog, u izvidu štete tuženika (list 35 spisa) naznačeno je vrijeme popravka u trajanju 97 sati, što drugostupanjski sud nije cijenio.

 

Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ta ocjena mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju ocjenu da određene činjenice važne za odluku smatra istinitima, odnosno kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije te iz kojih razloga je tako postupio. Stoga, a budući se propuštanjem iznošenja navedenih razloga, drugostupanjska presuda u dijelu odluke o izgubljenoj zaradi ne može ispitati, čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, to je valjalo, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, u tom dijelu ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

17. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznesenim shvaćanjem i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano te ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice za naknadu izgubljene zarade i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka – odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

18. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz drugostupanjske odluke te predmet i u tome dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. svibnja 20121.