- 1 -              Poslovni broj: I Kž-eun-12/2021-4

Poslovni broj: I Kž-eun-12/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe S. H., zbog kaznenih djela iz članka 242. i drugih Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv-eun-4/2021. od 7. travnja 2021. kojim se odobrava predaja, u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tražene osobe S. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke na temelju članka 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ br. 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 76/18. i 70/19. i 141/20. – dalje: ZPSKS-EU) odobrena je predaja tražene osobe S. H., S. R. Nj. na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od strane Općinskog suda u Münchenu, broj ER II Gs-2532/17 od 10. ožujka 2017. radi vođenja kaznenog postupka, zbog kaznenog djela krađe s provalom u stan u tri realna stjecaja iz članka 242. stavak 1., članka 244. stavak 1. točka 3. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke.

2. Pod točkom II izreke predaja tražene osobe S. H., koji se nije odrekao načela specijalnosti, odobrena je pod uvjetom da se bez dopuštenja R. H., za djela počinjena prije predaje, ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i ne smije se izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

3. Pod točkom III izreke, na temelju članka 35. stavka 1. i 2. ZPSKS-EU određeno je kako će predaju tražene osobe S. H., nadležnim pravosudnim tijelima S. R. Nj. izvršiti ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

4. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba po branitelju, odvjetniku T. V. zbog „pogrešnog i nepotpunog činjeničnog utvrđenja te neadekvatne primjene materijalno pravnih normi“, s prijedlogom da se ,,pobijana odluka preinači na način da se ista ukine te se odbije europski uhidbeni nalog a podredno da se isto u skladu s iznesenim žalbenim navodima ukine te se predmet u pobijanom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.''

5. Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pogrešno tražena osoba žalbom navodi da mu je povrijeđeno pravo na uvid u spis iz članka 24. stavak 2. točka 6. ZKPSK-EU, jer da nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud zaprimio cjelokupan spis inozemnog suda niti je on preveden na hrvatski jezik. Naime, predmetni članak regulira postupanje u predmetu suda koji se odnosi na odluku o predaji po izdanom europskom uhidbenom nalogu države članice, dok europski uhidbeni nalog u prijevodu na hrvatski jezik, koji prileži spisu, predstavlja izvor činjeničnih utvrđenja potrebnih za odluku o predaji. Slijedom svega navedenog, nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud bio u obvezi zatražiti od nadležnog tijela države izdavanja predmet inozemnog spisa u prijevodu na hrvatski jezik, a koji bi opravdao predaju tražene osobe. Drugostupanjski sud, također ističe kako takva obveza nije propisana niti Okvirnom odlukom Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009. (dalje: Okvirna odluka) niti odredbama ZPSKS-EU. Stoga prvostupanjski sud svojim postupanjem nije povrijedio prava tražene osobe.

8. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod da o postojanju ovog postupka nije obaviještena konzularna služba države čije državljanstvo ima žalitelj, obzirom je izvršenim uvidom u spis utvrđeno da je na traženje tražene osobe dana 12. ožujka 2021., Operativno komunikacijski centar Policijske uprave splitsko-dalmatinske, obavijestio konzularno tijelo B. i H. (list 17 i 31 spisa), dok navodi žalitelja da je podnio domicilnoj državi zahtjev da „preuzme prava na izručenje i kazneni progon“ nisu od utjecaja na odluku o predaji, kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, sve dok ne postoji pravomoćna odluka od strane nadležnih tijela B. i H.

9. Nije u pravu žalitelj kada navodi da nacionalno zakonodavstvo ne poznaje kazneno djelo krađe provalom u stan, s obzirom na to da isto sadržajno predstavlja kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), a kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud provjeravajući „dvostruku kažnjivost“, dok žalbeni navod da od njemačkih vlasti nije zatražen podatak o zastari kaznenog progona, iako doista kao podatak nije naveden u izdanom europskom uhidbenom nalogu, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, s obzirom na to da država izvršenja postupa po izdanom europskom uhidbenom  nalogu države članice do njegovog opoziva, a zastara kaznenog postupka u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga utvrđuje se sukladno nacionalnom kaznenom zakonodavstvu, a budući da su predmetna djela počinjena 2013., ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da nema zapreke za predaju tražene osobe ni iz navedenog razloga, time što je utvrdio da ne postoje razlozi koji bi priječili predaju propisani u članku 20. i 21. ZPSK-EU.

10. Stoga je, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud u cijelosti pravilno i zakonito proveo postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga te je osnovano odlučio da se tražena osoba preda u svrhu vođenja kaznenog postupka nadležnim pravosudnim tijelima S. R. Nj., a za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao je jasne, određene i valjane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj sud.

11. Naposljetku, navodi tražene osobe kojima ukazuje na zdravstvene tegobe tražene osobe, tvrdeći da je bilo potrebno prije donošenja odluke o predaji „od njemačkih vlasti osigurati cjelovitu zaštitu tražene osobe u R. H. i mogućnosti pružanja adekvatne medicinske skrbi“, čime smatra da su povrijeđena prava tražene osobe, ističe se da tražena osoba na temelju članka 24. stavak 2. alineja 9. ZPSKS-EU ima pravo na hitnu medicinsku pomoć, a koja prava su joj i zaštićena i osigurana boravkom u istražnom zatvoru, gdje joj je i pružena adekvatna zdravstvena pomoć, dok „njemačke vlasti“ na koje se poziva žalitelj do trenutka pravomoćne odluke o odobravanju predaje i izvršenju iste, nisu nadležne za postupanje u odnosu na traženu osobu koja se nalazi izvan njezinog teritorija, niti je takva obveza propisana Okvirnom odlukom niti odredbama ZPSKS-EU.

12. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene ni povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. svibnja 2021.