- 1 -              Rev 1368/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1368/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u R., protiv tuženika Z. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik E. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-312/15-2 od 10. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-16637/10-28 od 15. svibnja 2014., u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I/              Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-312/15-2 od 10. listopada 2018. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II/              O troškovima nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. M. R. poslovni broj Ovrv-1214/09 od 10. srpnja 2009. te je odbijen tužbeni zahtjev (stavak I. izreke), a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 8.566,42 kn (stavak II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet varati na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te obvezati tužitelja da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP).

 

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja da mu tuženik kao vlasnik neosiguranog vozila naknadi iznos koji je tužitelj za štetu prouzročenu tim vozilom isplatio trećoj osobi (oštećeniku).

 

8. Polazeći od toga da je za prometnu nezgodu od 25. listopada 2005. prouzročenu neosiguranim vozilom u vlasništvu tuženika odgovoran M. K. koji je, prema zapisniku o očevidu, upravljao predmetnim vozilom, drugostupanjski sud zauzima shvaćanje da je upravo on osoba odgovorna za štetu, pa da bi tužitelj, sukladno odredbi članka 91. stavak 4. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 90/94, 20/97, 46/97, 116/99 i 11/02), imao pravo na naknadu isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova od M. K. (osobe odgovorne za štetu), a ne od tuženika (vlasnika vozila).

 

9. Tužitelj u reviziji u bitnome postavlja pitanje odgovornosti (i) vlasnika (imaoca) opasne stvari (neosiguranog vozila) prema osiguratelju koji je tu štetu isplatio trećoj osobi, ako je šteta prouzročena tom stvari, a vozilom je upravljala treća osoba.

 

10. Obrazlažući razloge važnosti navedenog pitanja revident se poziva na shvaćanje koje je ovaj sud izrazio u odluci broj Rev-444/03-2 od 28. travnja 2005. – da u situaciji kada je šteta prouzročena upotrebom motornog vozila koje vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, a osiguratelj je štetu isplatio oštećenoj osobi, postoji odgovornost i vlasnika tog vozila za štetu, neovisno o odgovornosti treće osobe (koja je u vrijeme nezgode upravljala tim vozilom).

 

11. Prema ocjeni ovog suda materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena važno je za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

12. Prema odredbi članka 75. točka 2. Zakona o osiguranju obvezno se osiguravaju vlasnici odnosno korisnici motornih vozila od odgovornosti za štetu počinjenu trećim osobama.

 

13. Nadalje, odredbom članka 91. stavak 1. Zakona o osiguranju propisano je da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, a prema stavku 4. istog članka Hrvatski zavod za osiguranje ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškove.

 

14. Dakle, u slučaju kada je šteta prouzročena upotrebom motornog vozila koje tuženik kao vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, a osiguratelj je štetu isplatio oštećenoj osobi, dolazi do prijelaza osiguranikovih prava na osiguratelja te osiguratelj ima pravo regresa prema osobi koja je odgovorna za štetu.

 

15. U slučaju kada je neosiguranim vozilom upravljala treća (što u konkretnom slučaju nije sporno), odgovornost za štetu treba prosuđivati prema odredbama članka 174., 175. i 176. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO). Drugim riječima, sama činjenica da se treća osoba služila vozilom i njime prouzrokovala štetu nije dovoljna za zaključak da vlasnik (neizravni posjednik) opasne stvari ne bi bio odgovoran za štetu.

 

16. Dakle, za zaključak da tuženik, kao vlasnik stvari, za štetu ne bi bio odgovoran samim time što je vozilom upravljala treća osoba, izostalo je utvrđenje na koji način je ta treća osoba (korisnik) upravljala predmetnim vozilom; je li vlasniku (imaocu) vozilo oduzeto na protupravan način i je li on za to oduzimanje odgovoran, je li vlasnik (imaoc) vozilo povjerio trećoj osobi i je li ta treća osoba bila osposobljena i ovlaštena njime rukovati. Ovisno o tome, tuženik bi, kao vlasnik stvari, mogao i dalje biti isključivo odgovorna osoba za štetu ili bi makar mogla postojati njegova suodgovornost za štetu s korisnikom vozila.

 

17. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 91. stavak 4. Zakona o osiguranju kada odgovornost za konkretnu štetu nije cijenio imajući na umu i odredbe članka 174., 175. i 176. ZOO, kojima je propisana kauzalna odgovornost imaoca stvari odnosno odgovornost osobe koja se tom stvari koristi, uz ili bez ovlaštenja njezinog imaoca.

 

18. Kako je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustio cijeniti sve odlučne okolnosti u primjeni mjerodavnih zakonskih odredbi, ali i ostale odlučne žalbene navode, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, slijedom čega je, na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, odlučeno kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

19. U ponovnom postupku drugostupanjski će sud, prihvaćajući prethodno izneseno pravno shvaćanje, donijeti novu odluku o žalbi tužitelja.

 

20. Odluka sadržana pod stavkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.