- 1 -              Revd 3937/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3937/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. j.t.d. Z., 2. tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica Z. c., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. G. i B. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i G. j.t.d., Z. i 3. tuženika Grada Zagreba, Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici J. M. i H. L., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima 1. i 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3425/19-3 od 4. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-609/16-138 od 17. travnja 2019., na sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prijedlog za dopuštenje revizije prvotuženika odbacuje se.

 

II.              Prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika odbacuje se.

 

III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedloge za dopuštenje revizije kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3425/19-3 od 4. veljače 2020., s kojim nije uspio u žalbenom postupku, a kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-609/16-138 od 17. travnja 2019., radi slijedećih pitanja:

 

- Da li kod utvrđivanja odgovornosti u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu do koje je došlo uslijed uključivanja vozila sa sporedne ceste na glavnu cestu postoji uzročna veza između prekoračenja dopuštene brzine vožnje vozila koje se kreće glavnom cestom i štetnog događaja, kada bi do štetnog događaja došlo i pri vožnji dopuštenom brzinom – čl. 1072. ZOO-a, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-x-1137/2016-2 od 14.11.2018., Rev-814/02-2 od 20.11.2002., Rev-3082/1998-2 od 29.5.2002., Rev-1506/99 od 30.10.2002., Rev-26/96 od 15.2.1996., Rev-1678/09-2 od 5.2.2014., kao i ŽS u Puli Gž-3421/13-2 od 25.3.2015., ŽS u Zagrebu Gžn-45/12-2 od 20.3.2012., VTS RH Pž-8365/2015-4 od 6.2.2018.?

 

- Može li se postupanje, unatoč tome što je protupravno, stavljati u odgovornost za nastanak nezgode, iako nije uzročno povezano sa nastankom nezgode?

 

- Da li je pravno relevantan uzrok nastanka prometne nezgode od značaja za primjenu odredbe čl. 1072. ZOO kod donošenja odluke o odgovornosti za nastanak nezgode i štete, potrebno prosuđivati u trenutku nastanka opasnosti koja je dovela do štete pa od više uzroka za nastanaka štete treba uzeti onaj posljednji uzrok izostankom kojega do štete ne bi došlo, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1678/09-2 od 5.2.2014., Revr-649/04-2 od 20.4.2005., Rev-471/2012-4 od 18.12.2019., Revx-45/09-2 od 7.7.2009.?

 

- Da li oštećenik, odnosno tužitelj, ima pravo na traženje zakonske zatezne kamate po osnovi traženja imovinske štete s osnova troškova liječenja za period prije nego je postavio takav zahtjev za naknadu štete odgovornom osiguratelju po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti ili pak u smislu čl. 12. ZOOP-a oštećenik, odnosno tužitelj, ima pravo tražiti zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu samo od dana postavljanja zahtjeva za naknadom štete ili tužbe, bez obzira što se radi o imovinskoj šteti koja je nastala prije podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, odnosno, da li je drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenio odredbu čl. 12. ZOOP kada je obvezao tuženika da isplati tužitelju zakonske zatezne kamate na suđene troškove liječenja za period prije nego je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje imovinske štete s osnova troškova liječenja, a sve ovo imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1052/13-2 od 5.9.2017., Rev-3060/14-2 od 10-7.2018., Rev-1734/19-2 od 21.5.2019.?

 

1.2. U odnosu na postavljena pitanja prvotuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog, pored odluka navedenih u samim pitanjima i u nizu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (broj U-III-635/2010 od 25. travnja 2013. i dr.)

 

2.1. Drugotuženik je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3425/19-3 od 4. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-609/16-138 od 17. travnja 2019., a s kojim dijelom nije uspio u žalbenom postupku, radi slijedećeg pitanja:

 

- da li kod utvrđivanja odgovornosti u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu do koje je došlo uslijed uključivanja vozila sa sporedne ceste na glavnu cestu postoji uzročna veza između neznatnog prekoračenja dopuštene brzine vožnje vozila koje se kreće glavnom cestom i štetnog događaja kada bi do štetnog događaja došlo i pri vožnji dopuštenom brzinom?

 

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje oba tuženika tužitelj iste prijedloge smatra neosnovanima. Traži naknadu troškova za sastav odgovora na oba prijedloga za dopuštenje revizije.

 

4. Prijedlozi prvo i drugotuženika za dopuštenje revizije su nedopušteni.

 

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje prvotuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6.1. Naime, prva tri postavljena pitanja prvotuženika nisu važna pitanja za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer ono na što tuženik u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (je li u konkretnom slučaju uzročna veza dokazana ili nije te koji je pravno relevantan uzrok nastanka prometne nezgode u konkretnom slučaju) je činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti svakog pojedinog slučaja. Ujedno, od odgovora na treće postavljeno pitanje kojim se preispituju zakonske pretpostavke za primjenu tzv. adekvacijske teorije u konkretnom slučaju (pri čemu prvotuženik suštinski polazi od toga da brzina kretanja vozila njegove osiguranice nije mogla biti adekvatan uzrok predmetne štete, jer bi do štete došlo i pri kretanju vozila dopuštenom brzinom), ne ovisi ishod spora, jer su nižestupanjski sudovi ocijenili da je, ne samo zbog brzine kretanja vozila osiguranice prvotuženika, već i zbog nepropisno upravljanja vozilom u situaciji približavanja nepreglednom raskrižju (s povećanom pažnjom i s dodatnim smanjivanjem brzine), njeno ponašanje u uzročno posljedičnoj vezi sa štetom koja je nastala tužitelju.

 

6.2. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje, prvotuženiku valja odgovoriti da je u odluci ovoga revizijskog suda broj Rev 168/2017-2 od 26. siječnja 2021. zauzeto shvaćanje prema kojemu zatezne kamate na naknadu nenovčane imovinske štete dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja (čl. 1089. st. 2. ZOO) teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade određena, osim ako je oštećenik sam otklonio štetu prije donošenja sudske odluke u kojem slučaju zatezne kamate teku od dana kad je šteta otklonjena, odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete. Kako je u ovom konkretnom slučaju drugostupanjski sud prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu zateznih kamata na svotu nastale novčane imovinske štete po osnovi troškova liječenja od dana kada su isti troškovi stvarno nastali (tad su učinjeni troškovi radi otklanjanja predmetne štete), proizlazi da je pobijana odluka donesena u skladu s ustaljenim shvaćanjem ovoga revizijskog suda pa tako postavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije prvotuženika nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.

 

8. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika, revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, unatoč postavljenom pravnom pitanju, nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije drugotuženika nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, riješeno kao u toč. II. izreke.

 

10. Tužitelju nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedloge za dopuštenje revizije jer ta radnja nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.