Broj: Gž-1353/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću satavljenom od sudaca Vesne Rist, kao predsjednika vijeća, Larise Crnković, kao suca izvjestitelja i Ksenije Dimec, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice S. B. iz R., OIB: 3.., zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. M. i L. P. iz R., protiv tuženih-protutužitelja 1. A. životno osiguranje d.d. Z., OIB: ....., zastupanog po Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z. i 2. S.g.S. – banka d.d. S.,  (prije HVB S.b.d.d.), radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i prvotuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1564/2012-47 od 22. ožujka 2016., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1.Uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1564/2012-47 od 22. ožujka 2016. u točkama 1 i 3 izreke presude te sudi:

 

Nalaže se tuženiku A. životno osiguranje  d.d. Z. da tužiteljici S. B. isplati iznos od 88.702,35 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje do 30. lipnja 2011. teku po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi od 8,13 % godišnje odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na iznose kako slijedi:

 

-          na iznos od 1.044,50 kn od 01.06.2011. g. pa do isplate,

-          na iznos od 1.044,50 kn od 01.07.2011. g. pa do isplate,

-          na iznos od 1.044,50 kn od 01.08.2011. g. pa do isplate,

-          na iznos od 1.044,50 kn od 01.09.2011. g.  pa do isplate,

-          na iznos od 1.044,50 kn od 01.10.2011. g. pa do isplate,

-          na iznos od 1.044,50 kn od 01.11.2011. g. pa do isplate,

-          na iznos od 1.044,50 kn od 01.12.2011. g. pa do isplate,

-          na iznos od 1.044,50 kn od 01.01.2012. g. pa do isplate,

-          na iznos od 1.044,50 kn od 01.02.2012. g. pa do isplate,

-          na iznos od 1.044,50 kn od 01.03.2012. g. pa do isplate,

-          na iznos od 1.071,34 kn od 01.04.2012.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.053,44 kn od 01.05.2012.g. pa do isplate;                                          

-          na iznos od 1.053,44 kn od 01.06.2012.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.053,44 kn od 01.07.2012.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.053,44 kn od 01.08.2012.g. pa do isplate:

-          na iznos od 1.078,86 kn od 01.09.2012.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.066,15 kn od 01.10.2012.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.066,15 kn od 01.11.2012.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.066,15 kn od 01.12.2012.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.066,15 kn od 01.01.2013.g. pa do isplate:

-          na iznos od 1.066,15 kn od 01.02.2013.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.066,15 kn od 01.03.2013.g. pa do isplate:

-          na iznos od 1.105,87 kn od 01.04.2013.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.079,39 kn od 01.05.2013.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.079,39 kn od 01.06.2013.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.079,39 kn od 01.07.2013.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.079,39 kn od 01.08.2013.g. pa do isplate:

-          na iznos od 1.100,86 kn od 01.09.2013.g. pa do isplate;             

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.10.2013.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.11.2013.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.12.2013.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.01.2014.g. pa do isplate:

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.02.2014.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.03.2014.g. pa do isplate:

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.04.2014.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.05.2014.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.06.2014.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.07.2014.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.08.2014.g. pa do isplate:

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.09.2014.g. pa do isplate;             

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.10.2014.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.11.2014.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.12.2014.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.01.2015.g. pa do isplate:

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.02.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.03.2015.g. pa do isplate:

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.04.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.05.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.06.2015.g. pa do isplate:

-          na iznos od 1.090,13 kn od 01.07.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.096,57 kn od 01.08.2015.g. pa do isplate:

-          na iznos od 1.093,35 kn od 01.09.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.093,35 kn od 01.10.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 1.093,35 kn od 01.11.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 875,25 kn od 09.10.2014.g. pa do isplate;

-          na iznos od 875,25 kn od 10.11.2014.g. pa do isplate:

-          na iznos od 880,12 kn od 01.12.2014.g. pa do isplate;

-          na iznos od 888,67 kn od 05.01.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 893,92 kn od 06.02.2015.g. pa do isplate:

-          na iznos od 883,42 kn od 09.03.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 882,84 kn od 08.04.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 877,51 kn od 08.05.2015.g. pa do isplate:

-          na iznos od 874,01 kn od 11.06.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 876,34 kn od 10.07.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 891,24 kn od 13.08.2015.g. pa do isplate:

-          na iznos od 893,63 kn od 10.09.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 902,04 kn od 12.10.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 898,39 kn od 12.11.2015.g. pa do isplate;

-          na iznos od 903,16 kn od 10.12.2015.g. pa do isplate:

-          na iznos od 17.316,93 kn od 24.02.2014.g. pa do isplate, kao i naknaditi joj

parnični trošak u iznosu od 30.468,75 kn, sve u roku 15 dana.

 

              2.Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1564/2012-47 od 22. ožujka 2016.u točki 2. izreke.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 88.702,35 kn s pripadajućim kamatama (točka 1. izreke), kao i protutužbeni zahtjev društva A. za utvrđenje ništetnosti ugovora – police osiguranja života br. 4021317 sklopljene 8. ožujka 2006. između ugovaratelja osiguranja Z.B.i osiguratelja E.životnog osiguranja d.d. - sada A. životno osiguranje d.d. Z. (točka 2. izreke) te je točkom 3. izreke presude odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

 

Rješenjem sadržanim u citiranoj presudi utvrđeno je povlačenje tužbe u odnosu na drugotuženika, povlačenje prijedloga za izdavanje privremene mjere te tužbe u odnosu na prvotuženika za isplatu iznosa od 20.000.- EUR-a drugotuženiku, kao i povlačenje eventualno kumuliranog zahtjeva za isplatu tužiteljici iznosa od 20.000.- EUR-a od strane prvo i drugotuženih.

 

Protiv točaka 1. i 3. izreke prvostupanjske presude žalbu podnosi tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP), predlažući da se istu u pobijanom dijelu preinači uz naknadu troškova tužiteljici, odnosno podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Prvotuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) pobija prvostupanjsku presudu u točkama 2 i 3 izreke, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući da se istu u pobijanom dijelu preinači uz naknadu troškova tuženiku.

 

Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

Predmet spora zahtjev je tužiteljice za naknadu štete koju trpi iz razloga što je tuženik na zahtjev banke odbio isplatiti osiguranu svotu prema predmetnoj polici osiguranja života, a koja je polica bila vinkulirana u korist banke, u svrhu osiguranja kredita te se stoga banka namiruje iz imovine (mirovine) tužiteljice, kao sudužnice po kreditu.

 

Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o osiguranju života.

 

Prvostupanjski sud utvrđuje da je između sada pok. Z. B.i prednika drugotuženika HVB S. banke d.d. sklopljen ugovor o kreditu 7. ožujka 2006. u svezi kojeg je, radi osiguranja kredita, sklopljen ugovor/polica o osiguranju života Z. B. kao osiguranika te prednika tuženika, kao osiguravatelja na iznos od 20.000.- EUR-a, vinkulirana u korist banke, koje je osiguranje počelo teći od 1. ožujka 2006.

 

Nadalje utvrđuje da je Z. B. umro 4. lipnja 2007. od infarkta srčanog mišića te da je tužiteljica koja je njegova supruga rješenjem o nasljeđivanju proglašena kao jedna od nasljednica, ujedno da je ugovorom o kreditu bila obvezana kao sudužnica. Tuženik da je na zahtjev banke odbio izvršiti isplatu osigurane svote banci, uz obrazloženje da je Z. B.bio rizičan za zaključenje predmetne police, budući da je utvrđeno da je u trenutku sklapanja ugovora imao povišen krvni tlak, anginu pectoris te psihičke tegobe pa da banka da svoje potraživanje iz ugovora o kreditu temeljem izjave o suglasnosti zapljene od 7. ožujka 2006. namiruje iz imovine/mirovine tužiteljice.

 

              Iz provedenih dokaza utvrđuje da su u odnosu na tužbeni zahtjev osnovani prigovori nedostatka aktivne legitimacije te prigovor promašene pasivne legitimacije, uz obrazloženje da je ugovorom/policom osiguranja života za slučaj smrti kao korisnik osiguranja navedena HVB S. banka d.d. S. te sukladno odredbi čl. 7. st. 2. Posebnih uvjeta osiguranja za slučaj smrti korisnika kredita, pravo na isplatu osigurane svote da ima jedino korisnik osiguranja -kreditor (banka) koji je naveden u istoj, u konkretnom slučaju HVB S.banka d.d. te odredbom čl. 984. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, dalje ZOO)  da je propisno da osigurani iznos koji treba biti isplaćen korisniku ne ulazi u ostavinu ugovaratelja osiguranja pa ni kad su korisnicima određeni njegovi nasljednici. Pravo na osigurani iznos da ima samo korisnik, i to od samog sklapanja ugovora o osiguranju, i bez obzira na to kako je i kad određen za korisnika, i bez obzira je li izjavio svoj prihvat prije ili poslije smrti osiguranika (st. 2.) te ocjenjuje da pravo na osiguranu svotu ima samo imenovani korisnik. Činjenica da je tužiteljica zakonska nasljednica ugovaratelja osiguranja istoj da ne daje pravo na isplatu osigurane svote, a tuženik da ne može temeljem navedene police biti u obvezi isplati mjesečne iznose koje tužiteljica potražuje, već samo ugovorenu osiguranu svotu i to isključivo korisniku osiguranja i pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke za isplatu osigurnine te odbija tužbeni zahtjev.

 

              Prvostupanjski sud dodaje da tužiteljica zahtjev temelji na naknadi štete nastale zbog povrede ugovorne obveze iz predmetnog ugovora/police a da je odredbom  čl. 342. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik da je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Stoga zaključuje da pravo na naknadu štete zbog neispunjenja ugovora imaju samo sudionici obveznog odnosa, u konkretnom slučaju B. Z., kao osiguranik i ugovaratelj osiguranja, odnosno obzirom da je isti preminuo, jedine ugovorne strane iz predmetnog ugovora da su osiguratelj i korisnik osiguranja – banka. Tužiteljica da je u ugovornom odnosu s bankom budući da se ugovorom o kreditu obvezala kao sudužnik te stoga da kreditor osnovano plijeni dio mirovine tužiteljice radi naplate dospjelih tražbina  iz ugovora o kreditu.

 

              Iz iskaza svjedoka dr. L. B.obiteljskog liječnika Z. B., utvrđuje da je isti bio zdrava osoba, krajem 2001. kod istoga da se javio anksiozni poremećaj i simptomi dijafragmalne hernije, da je došlo do prolaznog povišenja tlaka te učinjenom kardiološka obradom - ergometrijom da je utvrđeno da nema srčane bolesti te zbog malo povišenog tlaka da mu je ordiniran lijek (altenol). U travnju 2002. da mu je ponovno učinjena ergometrija zbog sumnje na anginu pectoris, međutim, stanje da je bilo isto te da je preporučen nastavak terapije lijekovima protiv gastritisa. 1. studenog 2004. da je zaprimljen na hitni trakt KBC Rijeka zbog istih tegoba, terapija je ostala ista uz preporuku lijeka za smirenje (Normabel).

 

Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. D. C. utvrđuje da je 4. lipnja 2007. oko 00,05 sati Z. .B.rupturom na stražnjoj strani lijeve klijetke, gdje da je utvrđena nekroza miokarda, krvarenje u srčanoj vreći te aktualni kardiogeni edem pluća. Prema mišljenju vještaka smrt u konkretnom slučaju da je nastala uslijed pogoršanja postojeće bolesti srca, odnosno organskog oštećenja zdravlja, no da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je ista bolest postojala u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora 7. ožujka 2006. Neposredni uzrok smrti Z.B. da je bio svježi infarkt srčanog mišića koji da se mogao razvijati unatrag tjedan dana prije samog nastupa, a komplikacija u vidu razvoja nekrozom oštećenog srčanog mišića u pravilu da se razvija nakon tri dana od početka razvoja infarkta.

 

Iz nalaza i mišljenja vještaka spec. internista kardiologa dr. R. M.utvrđuje da u vrijeme zaključenja police životnog osiguranja Z. B. nije bolovao od angine pectoris, odnosno da mu nije postavljena dijagnoza aterosklerotske bolesti koronarnih arterija (nije bilo ni sumnje odnosno ni preporučeni potrebiti dijagnostički postupci) te posljedično da nije uzimao potrebite odgovarajuće lijekove, osim lijekova za sniženje povišenog krvnog tlaka (arterijske hipertenzije) koji da je bio dobro reguliran te tada da se nije dokazalo da je osigurani slučaj bio u nastajanju i da nije bilo izvjesno da će nastupiti akutni infarkt miokarda.

 

Prihvaćajući iskaz svjedoka dr. B. te nalaze i mišljenja vještaka ocjenjuje da se ni na koji način ne može zaključiti da je Z.B. prilikom zaključenja police životnog osiguranja svjesno i namjerno zatajio i prešutio podatke o svom zdravstvenom stanju te stoga da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 922. st. 3. ZOO-a kojom je propisano da je ugovor o osiguranju ništetan ako je u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj ili je taj bio u nastupanju ili je bilo izvjesno da će nastupiti ili je već tada bila prestala mogućnost da on nastane te odbija protutužbeni zahtjev.

 

Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pa niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući da su u presudi izneseni razlozi za njeno donošenje te ju je moguće ispitati.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud, cijeneći nalaze i mišljenja vještaka dr. C. i dr. M.,  ocijenio da Z. B.u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora/police nije znao niti mogao znati za postojanje bolesti koja je u konačnici dovela do osiguranog slučaja. Naime kako iz nalaza vještaka, ali i iz iskaza obiteljskog liječnika Z. B.te iz njegovog zdravstvenog kartona, ne proizlazi da je isti bolovao od srčanih oboljenja, koja su i provedenim liječničkim pretragama isključene, osnovano je prvostupanjski sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 922. ZOO-a te odbio protutužbeni zahtjev. Lijekovi koje je Z.B. koristio nisu ni u kakvoj uzročnoj vezi sa srčanim oboljenjem koje je dovelo do infarkta srčanog mišića, na što jasno ukazuju i mišljenja vještaka.

 

Međutim, prvostupanjski je sud, iako je u potpunosti utvrdio sve relevantne činjenice, u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Tužiteljica svoj zahtjev temelji pozivom na institut stjecanja bez osnove, ali i na institut naknade štete. Pravilno prvostupanjski sud otklanja ugovornu odgovornost za štetu te obrazloženje prvostupanjskog suda u tom dijelu u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

No, u konkretnom se slučaju radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu iz čl. 1045. ZOO-a.

 

              Tuženik je, a kako je utvrđeno u ovom postupku, neosnovano otklonio zahtjev banke na koju je polica vinkulirana te time odbio isplatiti banci osiguranu svotu iz ugovora/police osiguranja života temeljem koje je bio obvezan isplatiti iznos osigurane svote za slučaj smrti ugovaratelja osiguranja u iznosu od 20.000.- EUR-a, kojim bi iznosom, ugovorenim kao sredstvo osiguranja kredita Z. B., kredit do tog iznosa bio ispunjen te ne bi tužiteljica, kao sudužnik, bila u obvezi plaćati preuzete obveze.

 

Šteta je u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) te je iz ove definicije štete razvidno da je tužiteljici zbog neosnovanog i neopravdanog postupka tuženika, koji je neosnovano odbio isplatiti banci osiguranu svotu, nastala šteta koja se ogleda u umanjenju imovine u iznosu koji je do zaključenja glavne rasprave isplatila banci, kao sudužnik po kreditu.

 

Tužiteljica je u odnosu na visinu potraživanja, koji iznos do zaključenja glavne rasprave nije dosegnuo iznos osigurane svote, dostavila u spis svu relevantnu dokumentaciju iz koje je utvrđen iznos do kojeg se banka naplatila, kao i datumi kad su vršene isplate te je iz iste moguće utvrditi datum dospijeća, odnosno odrediti tijek kamate, a tužiteljica je u skladu s navedenim postavila tužbeni zahtjev te je valjalo preinačiti pobijanu presudu i tužiteljici dosuditi u zatraženi iznos, s kamatama propisanim čl. 29. ZOO-a.

 

Budući da je djelomično preinačena pobijana presuda, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. ZPP-a).

 

Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu kako u odnosu na tužbeni tako i protutužbeni zahtjev te joj temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova koji se sastoje od troškova zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/05, dalje Tarifa) i to troška sastava tužbe (2.500,00 kn - Tbr 7.t.1.), zastupanja na ročištima 26.06.2012., 16.07.2012., 17.09.2012., 16.09.2013. (1.250,00 kn po ročištu - Tbr. 9.t.2.), 16.10.2013. (2.500,00 kn - Tbr. 9.t.1.), 11.12.2013., 29.06.2015., 14.07.2015., 18.12.2015., 19.01.2016., 8.02.2016. (1.000,00 kn po ročištu - Tbr. 9.t.1.), 18,05,2015. (500,00 kn - Tbr.9.t.2.), sastava podnesaka od 17.09.2012. (2.500,00 kn - Tbr. 8.t.1.), 16.09.2013. (625,00 kn - Tbr. 8.t.3.), 24.09.2013., 18.05.2015., 17.12.2015. (1.000,00 kn po podnesku - Tbr. 8.t.1.), 5.11.2013. i 18.01.2016. (250,00 kn po podnesku - Tbr. 8.t.3.) te troška sastava žalbe (1.250,00 kn - Tbr. 10.t.1.), sve uvećano za pripadajući PDV 25% (6.093,75 kn), odnosno ukupno 30.468,75 kn.

 

Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Rješenje sadržano u pobijanoj presudi, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.

 

U Rijeci 4. travnja 2018.