- 1 -              Rev 1400/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1400/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K., OIB: ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. d.d., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-934/2018-2 od 12. prosinca 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2102/17-32 od 29. lipnja 2018., u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja u dijelu pod toč. I.b presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-934/2018-2 od 12. prosinca 2018. te se ista u tom dijelu preinačuje i sudi:

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2102/17-32 od 29. lipnja 2018. u točkama I. i III. izreke.

 

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak za sastav revizije u iznosu od 6.348,40 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti na ime imovinske štete iznos od 101.901,40 kn te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 29.665,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. lipnja 2018. kao dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. U toč. II. odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 25.475,35 kn što predstavlja razliku u visini postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 127.376,75 kn i dosuđenog iznosa od 101.901,40 kn sa pripadajućom kamatom te dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 101.901,40 kn za razdoblje od 21. studenoga 2006. kao dana podnošenja tužbe do 29. lipnja 2018., kao dana presuđenja. U toč. III. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

 

2. Presudom suda drugog stupanja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, a žalba tuženika je uvažena, te je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2102/17-32 od 29. lipnja 2018., pod I.a potvrđena u toč. II. izreke, pod I.b) preinačena je u toč. I. i III. izreke tako da je odbijen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku platiti na ime imovinske štete iznos od 101.901,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. studenoga 2006. do isplate te u dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka, na način da je odbijen zahtjev za iznos od 19.140,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. prosinca 2018. do isplate.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu odnosno podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a propisano je da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji na to pitanje odnose.

 

7. Tužitelj u reviziji postavlja slijedeća pitanja:

 

"1. Može li ovlaštenje za vođenje sudskog postupka tužitelju da u svoje ime i za svoj račun nastavi vođenje parničnog postupka smatrati ugovorom o cesiji?

2. Da li ovlaštenje za vođenje sudskog postupka dano tijekom parnice predstavlja promjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva i time preinačenje tužbe?

3.Da li ovlaštenje za vođenje postupka predstavlja promjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva?

4.Da li se ovlaštenjem za vođenje sudskog postupka promijenio tužbeni zahtjev na temelju bitno drukčijeg činjeničnog stanja?

5. Da li ovlaštenje za vođenje sudskog postupka predstavlja novu činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva?

6. Da li se podignutom tužbom pred sudom vjerovnika protiv dužnika prekida zastarijevanje?

7. Može li tijekom parničnog postupka nastupiti zastara?“

8. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja revident se poziva na pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revx-827/2014 i Revr-645/2006."

 

9. Tužitelj u suštini postavlja pitanje je li ovlaštenje za vođenje parnice tužitelja dovelo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva na način da bi to dovelo do preinake tužbe u činjeničnom smislu konkretnom predmetu, a s time u vezi s istaknutim prigovorom zastare.

 

10. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na teretnom tegljaču sa poluprikolicom temeljem police kasko osiguranja.

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da se 12. siječnja 2004. u L. dogodila prometna nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika M. Š. kada je automobilom reg. oznake ... na kolniku ... kod kbr. 137 započeo obilaziti autobus zaustavljen na kolniku gdje je to punom uzdužnom linijom zabranjeno i time je ugrozio promet vozilima iz suprotnog smjera zbog čega je teretni tegljač reg. oznake ... s poluprikolicom reg. oznake ... , kojim je upravljao S. V. zbog izbjegavanja direktnog sudara skrenuo desno i sletio van kolnika uz južni rub ceste pri čemu je nastala šteta na teretnom vozilu i poluprikolici

 

- da su teretno vozilo reg. oznake ... i poluprikolica reg. oznake ... na dan štetnog događaja 12. siječnja 2004. bili osigurani kod tuženika kasko policama za ta vozila

 

- da tužitelj nije vlasnik teretnog vozila reg. oznaka ... i poluprikolica reg. oznake ... već da je vlasnik tih vozila kao objekta leasniga V. L. d.o.o. iz Z., dok je tužitelj korisnik tih vozila (objekta leasniga)

 

- da je vlasnik predmetnih vozila dao tužitelju ovlaštenje za vođenje sudskog postupka od 14. rujna 2016. i 4. studenoga 2016. da u svoje ime i za svoj račun nastavi vođenje parničnog postupka koji je započeo te za naplatu štete po predmetnoj polici kasko osiguranja te naplati štetu po kasko polici osiguranja

 

- da je visina štete utvrđena prometnim vještačenjem, te da šteta na teretnom vozilu bez PDV-a iznosi 55.181,40 kn a sa PDV-om 68.976,75 kn, na poluprikolici bez PDV-a 46.720,00 kn, a sa PDV-om 58.400,00 kn; ukupna šteta bez PDV-a je 101.901,40 kn, a sa PDV-om 127.376,75 kn

 

- tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 21. studenog 2006.

 

12. Prvostupanjski sud zaključuje da unatoč tome što je tužitelj u tužbi tvrdio da je vlasnik predmetnih vozila, tek je podneskom od 15. rujna 2016. dostavio ovlaštenje V. L. za vođenje sudskog postupka, sud smatra da to nije od utjecaja na istovjetnost postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno da time nije došlo do preinake tužbe iz čl. 191. st. 1. ZPP-a. To stoga što je tužitelj od početka potraživao naknadu štete na predmetnim vozilima iz činjenično supstanciranog odnosa kasko osiguranja, koju štetu je tuženik dužan isplatiti tužitelju temeljem ugovora o kasko osiguranju i ovlaštenja od 4. studenoga 2016. Obzirom da se ne radi o preinaci tužbe, prvostupanjski sud ne nalazi osnovanim ni istaknuti prigovor zastare, jer je tužba podnesena 21. studenog 2006., a temeljem odredbe čl. 380. Zakona o obveznim odnosima – ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/34, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) zastarni rok počinje teći od 1. siječnja 2005., i ističe 1. siječnja 2008., pa je tužba podnesena u okviru zastarnog roka.

 

13. Sud drugog stupnja nalazi da je promjenom tužiteljevog činjeničnog navoda u podnesku od 19. rujna 2016. u pogledu vlasništva oštećenih vozila protivno zaključku prvostupanjskog suda došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva, te je time u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a preinačena tužba, jer se od tada tužbeni zahtjev temelji na bitno drukčijem činjeničnom stanju od onog koji je prethodno bio tužbena osnova formalno neizmijenjenog tužbenog zahtjeva. Obzirom da je prema sudu drugog stupnja došlo do preinake tužbe, a osigurani slučaj se dogodio 12. siječnja 2004., sud drugog stupnja zaključuje da je predmetna tražbina zastarjela.

 

14. Prema shvaćanju ovog suda, iznošenjem činjenične osnove (jer je tužbeni zahtjev prekoračen kad sud svoju odluku temelji na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se poziva tužitelj) i isticanjem tužbenog zahtjeva (jer sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u tijeku postupka) tužitelj supstancira predmet spora, pa je sadržaj sudske presude uvjetovan sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti. Prema shvaćanju ovog suda, u primjeni odredbe čl. 191. ZPP-a, preinaka tužbe ne predstavlja promjenu pravnog odnosa, do koje je došlo uslijed ovlaštenja vlasnika objekta leasinga V. d.o.o. ovdje tužitelju za vođenje postupka (u svoje ime i za svoj račun), kako to pogrešno smatra drugostupanjski sud. U konkretnom slučaju ne bi se radilo o bitno drukčijem činjeničnom stanju (drukčijem kompleksu činjenica) od onog koji je prethodno bio postavljen, jer se radi o zahtjevu za isplatu imovinske štete proizašle iz štetnog događaja koji se dogodio 12. siječnja 2004. u L., a koju prometnu nezgodu je skrivio osiguranik tuženika kada je automobilom reg. oznake ... na kolniku započeo obilaziti autobus zaustavljen na kolniku, gdje je to punom uzdužnom linijom zabranjeno i time je ugrozio promet iz suprotnog smjera, zbog čega je teretni tegljač s poluprikolicom radi izbjegavanja direktnog sudara skrenuo desno i sletio je izvan kolnika pri čemu je nastala šteta na teretnom vozilu i poluprikolici, a potraživanje se temelji na polici kaska osiguranja.

 

14.1. Stoga u konkretnom slučaju nije došlo do preinake tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a.

 

14.2. Člankom 191. st. 1. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

 

15. Navedenim ovlaštenjem došlo je samo do promjene procesnopravne i materijalnopravne  legitimacije tužitelja, jer je vlasnik predmetnih vozila tj. V. L. d.o.o. dao ovlaštenje tužitelju da u svoje ime i za svoj račun nastavi vođenje parničnog postupka te mu je dao ovlaštenje naplatiti štetu po predmetnoj kasko polici osiguranja. Dakle, vlasnik predmetnih vozila svoja prava iz ugovora o kasko osiguranju, a to je pravo na naknadu štete, koje mu pripada temeljem čl. 19. st. 1. tuženikovih Pravila za kasko osiguranje motornih vozila ovlaštenjem od 4. studenoga 2016. prenio je na tužitelja.

 

15.1. Člankom 19. st. 1. tuženikovih Pravila za kasko osiguranje motornih vozila određeno je da se kod osiguranja vozila u dugoročnom zakupu prava iz Ugovora o kasko osiguranju pripadaju zakupodavatelju (vlasniku vozila) koji se u policu upisuje kao osiguranik, ako se drugačije ne ugovori. Člankom 19. st. 3. tuženikovih Pravila određeno je da će se, ako se ugovori drugačije od odredbe iz st. 1. ovog čl., klauzula o vinkulaciji upisati na polici sukladno ugovoru o leasingu.

 

16. Obzirom da nije došlo do preinake tužbe, istaknuti prigovor zastare kako ga je pravilno ocijenio prvostupanjski sud nije osnovan. Naime, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 21. studenoga 2006., zastarni rok od tri godine iz čl. 380. st. 1. ZOO počinje teći istekom kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo, što obzirom da je štetni događaj nastao 12. siječnja 2004. znači da zastarni rok počinje teći 1. siječnja 2005. i ističe 1. siječnja 2008.

 

16.1. Člankom 380. st. 1. ZOO propisano je da potraživanja ugovaratelja osiguranja odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.

 

17. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.

 

18. Obzirom je tužitelj uspio u revizijskom postupku, pripada mu pravo na trošak za sastav revizije u iznosu od 3.750,00 kn uvećano za PDV 25% (937,50 kn) i sudske pristojbe u iznosu od 3.248,00 kn, ukupno 7.935,50 kn odnosno srazmjerno uspjehu u revizijskom stupnju postupka (80 %) u iznosu od 6.348,40 kn.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.