- 1 -              Rev 892/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 892/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz V., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M., B. i V. d.o.o. u S., protiv tuženice O. D. iz V., koju zastupa punomoćnik D. V.-T., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2254/2014-2 od 16. siječnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-795/12 od 12. studenoga 2014., u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2254/2014-2 od 16. siječnja 2017. i presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-795/12 od 12. studenoga 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima nastalim u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 426.330,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od 70.064,00 kuna od 31. prosinca 2004. do isplate, na iznos od 138.521,00 kuna od 31. prosinca 2005. do isplate, na iznos od 154.971,00 kuna od 31. prosinca 2006. do isplate te na iznos od 62.774,00 kuna od 6. lipnja 2007. do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, u roku od 15 dana, dok je točkom II. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 59.226,00 kuna.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložila da se revizija prihvati, preinači pobijana presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška sastava revizije.

 

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6.1. Prema shvaćanju revizijskog suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom zbog čega nije osnovana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja prema tuženici radi isplate novčanog iznosa od 426.330,00 kuna, za koji tužitelj tvrdi da je tuženica kao zaposlenica tužitelja na radnom mjestu voditelja računovodstva u razdoblju od 2004. do 2007. pronevjerila.

 

8. Polazeći od utvrđenja da je tuženica pravomoćnom presudom u kaznenom postupku osuđena za počinjeno kazneno djelo pronevjere u stjecaju na štetu tužitelja za iznos od 426.330,00 kuna i to u 2004. za iznos od 70.064,00 kuna, u 2005. za iznos od 138.521,00 kuna, u 2006. za iznos od 154.971,00 kuna te u 2007. za iznos od 62.744,00 kuna koji je iznos utvrđen vještačenjem u kaznenom postupku i dio je činjeničnog opisa pravomoćne kaznene presude, da je tijekom vođenja kaznenog postupka tuženica s G. V., kao osnivačem tužitelja sklopila izvansudsku nagodbu radi namirenja počinjene štete u visini od 424.000,00 kuna ustupajući u vlasništvo G. V. svoj suvlasnički dio nekretnine u 1/3 dijela, oznake ... zgr. upisana u zk. ul. ... k.o. V. u naravi kuća površine 436 m2, a na kojem se suvlasničkom dijelu uknjižio G. V. u zemljišnim knjigama, nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev ocjenjujući da sklapanjem nagodbe s G. V., tužitelju kojem je pričinjena šteta kaznenim djelom pronevjere, nije namirena nastala šteta u utuženom iznosu. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tužitelja kao pravnu osobu koja je sukladno odredbama Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) samostalna u obavljanju svoje djelatnosti i u pravnom prometu može stjecati prava i preuzimati obveze ne obvezuje činjenica da je osnivač tužitelja, G. V., tijekom vođenja kaznenog postupka protiv tuženice s istom sklopio izvansudsku nagodbu radi namirenja štete, jer tijekom postupka nije dokazano da je ovlaštena osoba tužitelja bila suglasna sa sklapanjem izvansudske nagodbe kojom bi šteta bila namirena tužitelju, a ne osnivaču tužitelja, odnosno nije dokazano da je nagodba sklopljena sukladno normativnim aktima tužitelja zbog čega sklapanjem takve nagodbe tužitelju nije nadoknađena šteta počinjena od strane tuženice.

 

9. Nižestupanjski sudovi svoje shvaćanje o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva prvenstveno temelje na činjenici da je tuženica štetu nastalu tužitelju namirila ne tužitelju, već njegovom osnivaču G. V. s kojim je sklopila izvansudsku nagodbu zbog čega da tuženica svoju obvezu nastalu pronevjerom novčanih sredstava u utuženom iznosu nije namirila tužitelju koji je kao ustanova samostalna u obavljanju djelatnosti i može stjecati prava i preuzimati obveze u pravnom prometu te takvo ispunjenje obveze nije pravovaljano.

 

10. Međutim, tuženica je tijekom postupka isticala, a to je ponovila u žalbi, a navodi i u reviziji, da je sklapanju izvansudske nagodbe prethodio razgovor njezinog odvjetnika s tadašnjim ravnateljem tužitelja J. Š. vezano za povrat otuđenog novca te da je tadašnji ravnatelj tužitelja uputio punomoćnika tuženice na pregovore s G. V., navodeći da je G. V. za sve nadležan i da se treba obratiti gradonačelnici. Te navode potvrdio je i tadašnji ravnatelj tužitelja J. Š., saslušan u svojstvu svjedoka, navodeći da ga je tuženica kontaktirala radi pregovora o namirenju štete te da se on „nije osjećao kompetentnim nagađati se s drugom stranom iz razloga što i sad smatra da je vrtić vlasništvo G. V., a tako i novčana sredstva.“ Pri tome je tuženica predlagala da se na okolnost pregovora s ravnateljem tužitelja sasluša njezin punomoćnik koji je dokazni prijedlog je sud odbio kao suvišan, a takvu odluku potvrdio je drugostupanjski sud navodeći da tužiteljica nije predlagala saslušanje punomoćnika kao svjedoka.

 

10.1. Stoga se u navedenoj situaciji prema ocjeni ovog suda za sada ne može prihvatiti pravilnim shvaćanje nižestupanjskih sudova da tuženica sklapanjem izvansudske nagodbe s G. V. nije namirila pričinjenu štetu tužitelju. To pogotovo u situaciji kada je tadašnji ravnatelj tužitelja uputio tuženicu radi namirenja štete na pregovore s G. V. s kojim je i sklopljena izvansudska nagodba.

 

10.2. Iz navedenih razloga, valjalo je zbog pogrešnog pravnog pristupa na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu naprijed izneseno ponovno odlučiti o zahtjevu i donijeti novu odluku.

 

11. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.