- 1 -              Revd 3164/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3164/2020-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Đ. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice: 1. A. C. iz S. B. T.,  I., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. P. S., odvjetnica u Z. po preuzimatelju ureda I. C., odvjetniku iz Z. i 2. D. B. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnica Z. G., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima dopuštenje revizije koje su podnijele tuženice pod 1. i 2. protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-162/19-2 od 27. svibnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2241/16-25 od 17. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Tuženici pod 2. se dopušta podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-162/19-2 od 27. svibnja 2020., kojim je u odnosu na nju djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2241/16-25 od 17. prosinca 2018. i prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i nadoknadu troškova postupka, u odnosu na pitanje koje glasi:

 

„Da li je odvjetnik kao punomoćnik stranke u postupku osobno odgovoran za sadržaj dokumenta koji je predan u sudski spis, a koji dokument joj je predala stranka?“

 

II. Prijedlog za dopuštenje revizije koji je podnijela tuženica pod 1. se odbacuje.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tuženica pod 1. i 2. su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-162/19-2 od 27. svibnja 2020. kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2241/16-25 od 17. prosinca 2018. i prihvaćen zahtjev tužitelja za solidarnu isplatu iznosa od 5.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i solidarnu naknadu troškova postupka.

 

2. U odgovoru na prijedloge za dopuštenje revizije koje su podnijele tuženice pod 1. i 2. tužitelj osporava istaknute navode tuženica, s prijedlogom da se prijedlozi za dopuštenje revizija odbace kao nedopušteni, podredno odbiju kao neosnovani.

 

3.              Tuženica pod 2. u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Da li je odvjetnik kao punomoćnik stranke u postupku osobno odgovoran za sadržaj dokumenta koji je predan u sudski spis, a koji dokument joj je predala stranka?“

 

2. Da li sudski tumač za strani jezik u Republici Hrvatskoj (u konkretnom slučaju talijanski jezik), koji nije obavljao prijevod dokumenta, već je punomoćnik stranke mora poznavati izgled stranog dokumenta (u konkretnom slučaju dokumenta Republike Italije)?

 

3. Da li odvjetnik u Republici Hrvatskoj mora poznavati oblik strane presude?

 

4. Da li je odvjetnik dužan kontrolirati prijevod sudskog tumača?“

 

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ocjenjuje da je prvo postavljeno pitanje tuženice pod 2. važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni jer je riječ o pitanju u odnosu na koje drugostupanjska presuda nije podudarna sa shvaćanjem iznesenim u odluci Europskog suda za ljudska prava Radobuljac protiv Hrvatske od 28. lipnja 2016. (zahtjev br. 51000/11) prema kojem sud ne može potpuno ignorirati činjenicu da Hrvatska odvjetnička komora nije smatrala potrebnim pokrenuti stegovni postupak. Ujedno valja napomenuti kako o postavljenom pitanju nema niti prakse revizijskog suda.

 

5. Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na prvo postavljeno pitanje dopustiti reviziju tuženice pod 2. i sukladno odredbi čl. 387. st. 6. ZPP-a riješiti kao pod toč. I. izreke.

 

6. Tuženica pod 1. je u prijedlogu za dopuštenje postavila sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Da li se čast i ugled mogu povrijediti dostavljanjem nepotpunog dokumenta, a temeljem kojeg odluka suda u predmetu u kojem je dostavljen nije donesena?

 

2. Da li su čast i ugled povrijeđeni ukoliko su s navedenim dokumentom bili upoznati samo sudac i stranke u postupku?“

 

7. Opet postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385. a i 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

8. Stoga, kako u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije koji je podnijela tuženica pod 1. nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao pod toč. II. izreke.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.