Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 1229/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. V. (OIB: ... ) iz S., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: ... ) kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-525/2018-2 od 12. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-822/16 od 18. travnja 2018., u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-525/2018-2 od 12. listopada 2018. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-822/16 od 18. travnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju uveća dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 45.411,91 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske odluke, kao i naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 15.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) podnijela je tuženica zbog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja-policijskog službenika Postaje pomorske policije za isplatom razlike plaće s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od ožujka do prosinca 2008.
7. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je tužitelj zaposlenik tuženice na radnom mjestu policijskog službenika,
- da je u utuženom razdoblju tuženica tužitelju izdavala višednevne radne naloge zbog kojih je tužitelj po nekoliko dana za redom provodio u službi po 24 sata,
- da od tog vremena provedenog na radu, 8 sati predstavlja redovno radno vrijeme, a preostalih 16 sati prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom,
- da je ukupni broj prekovremenih sati valjalo umanjiti za iskorištene slobodne dane odnosno sate u omjeru od 1:1,5,
- da se radi o aktivnom dežurstvu,
- da se dodaci na plaću međusobno ne isključuju (ni terenski dodatak niti naknada za prekovremeni rad),
- da je visina zahtjeva utvrđena na temelju provedenog financijskog vještačenja.
8. Sud prvog stupnja zaključuje da se ukupno vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu koje je duže od 40 sati tjedno smatra prekovremenim radom, sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 92/04, 141/04, 77/07 i 98/07) i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike od 1. siječnja 2008. („Narodne novine“ broj 93/08). Polazeći od takvog zaključka prvostupanjski sud je broj sati prekovremenog rada računao na način da su takvim radom računali ukupan broj sati provedenih na brodu iznad 40 sati tjedno. Svoje shvaćanje da tužitelju pripada pravo na isplatu s osnove prekovremenog rada za sve vrijeme provedeno na brodu (preko 40 sati tjedno) prvostupanjski sud temelji na činjenici da tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima bio na višednevnom dežurstvu, time da nije od značaja radi li se o efektivnom radu ili ne efektivnom radu tj. nazočnosti na radu pa čak i na spavanju, jer je tužitelj bio na radnom mjestu te je radio izvan redovitog radnog vremena tj. bio je na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, te se ima smatrati njegovim radnim vremenom, za koji je tuženica obvezna tužitelju isplatiti naknadu za taj rad u visini naknade za prekovremeni rad. S obzirom na činjenična utvrđenja da je tužitelj koristio slobodne dane, sud prvog stupnja je obvezu tuženice na plaćanje prekovremenih sati izračunao umanjenjem broja prekovremenih sati-uzimajući u obzir slobodne dane koje je tužitelj iskoristio u pojedinim mjesecima, te isplate po osnovi smjenskog rada i rada u turnusu i u tom umanjenom iznosu priznao pravo na uvećanu plaću za prekovremeni radi, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, prema odredbama KU.
9. Sud drugog stupnja je u cijelosti prihvatio zaključak prvostupanjskog suda te je potvrdio u cijelosti odluku suda prvog stupnja, navodeći da je sud prvog stupnja pravilno tužitelju priznao osam sati redovnog rada, osam sati prekovremenog rada, rada noću, praznikom i blagdanom, a preostalih osam sati odmorom.
10. Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.
10.1. Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10.2. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
11. Tuženica u reviziji postavlja slijedeće pitanje:
„Može li se vrijeme koje policijski službenik izvan redovnog radnog vremena provede tijekom višednevnog boravka na brodu zbog nemogućnosti napuštanja radnog mjesta smatrati prekovremenim radom te ga prilikom isplate plaće vrednovati kao prekovremeni rad?“
12. U razlozima kojima opravdava podnošenje predmetne revizije s navedenim pitanjem tuženica se poziva na rješenje ovog suda broj Revr-1119/13-2 od 21. rujna 2016. donesenog u ovom predmetu, u kojem rješenju je ovaj sud izričito naveo da je životno i logično sa službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru, ima slobodno vrijeme, te sa se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom.
13. Polazeći od postavljenog pitanja i navedenih razloga važnosti, ovaj sud ocjenjuje da je riječ o pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
14. Pobijana presuda je, sukladno članku 392. a. stavka 2. ZPP-a, ispitana samo u dijelu kojom se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je revizija podnesena.
15. Sudovi nižeg stupnja zanemaruju pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u prethodnom rješenju poslovni broj Revr-1119/13-2 od 21. rujna 2016.donesenom u odnosu na sadržajno identično postavljeno pitanje povodom revizije tuženice.
16. Prema pravnom shvaćanju ovog suda nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009, Revr-934/14 od 25. siječnja 2017.). Naime, životno je i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme u kojem se, iako doduše ne u svom domu, odmara po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom.
16.1. Stoga prema pravnom shvaćanju ovog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz KU službenik može ostvarivati samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke.
16.2. Obzirom je pravno shvaćanje izraženo u prethodnom ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1119/13-2 od 21. rujna 2016. u skladu s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ovom pravnom pitanju, to je očito da su sudovi nižeg stupnja odlučujući u ovoj pravnoj stvari, suprotno navodima iz prethodnog ukidnog rješenja (članak 394. a. ZPP-a) imali pogrešni pravni pristup u rješavanju spora predmeta zbog čega je i daljnje činjenično stanje, vezano za vrijeme za koje tužitelju pripada pravo na isplatu odrađenih prekovremenih sati, ostalo za sada nepotpuno utvrđeno.
17. Sud drugog stupnja u obrazloženju presude navodi da je sud prvog stupnja tužitelju pravilno priznao 8 sati redovnog rada, daljnjih 8 sati uz mogućnost prekovremenog rada, rada noću, praznikom i blagdanom, dok preostalih 8 sati odmorom. Međutim izreka presude suda drugog stupnja je u suprotnosti sa navedenim zaključkom. Naime, sud prvog stupnja u svojoj odluci smatra da tužitelju pripada pravo na plaćanje s osnove prekovremenog rada za sve vrijeme provedeno na brodu (preko 40 sati tjedno). Ovakav zaključak suprotan je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženog u ranijoj odluci, a obzirom da je sud drugog stupnja odbio žalbu tuženice i potvrdio presudu suda prvog stupnja i zaključak suda drugog stupnja suprotan je pravnom shvaćanju revizijskog suda. Zato je valjalo na temelju odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti obje presude suda nižeg stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
18. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinutu i odluku o troškovima postupka (u smislu odredbe članka 164. stavka 4. ZPP-a).
19. Odluku o trošku revizije temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a (točka II. izreke).
Zagreb, 5. svibnja 2021.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.