- 1 -              Revd 3838/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3838/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4845/2018-3 od 19. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1238/2017 od 23. svibnja 2018., u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4845/2018-3 od 19. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1238/2017 od 23. svibnja 2018.

 

2. Tuženica na taj prijedlog nije odgovorila.

 

3. Prijedlog nije dopušten.

 

4. Pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ni za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredaba čl. 385. st. 1. i 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

 

5. Tužitelj postavlja materijalnopravna pitanja vezana za primjenu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) problematizirajući pitanje prava na isplatu po osnovi vraćanja stečenoga bez osnove, u kontekstu, kao nespornih, utvrđenih  činjenica:

 

- da je tužitelj banka koja vodi poslovni račun određene pravne osobe,

 

- da je tužitelj sam, zbog greške u svom računalnom sustavu, na račun te pravne osobe uplatio određena novčana sredstva,

 

- da je prethodno rješenjem o ovrsi određena ovrha na novčanoj tražbini po tom računu za korist tuženice kao ovrhovoditeljice te su sredstva koja je tužitelj uplatio prenesena na račun tuženice.

 

6. Primjenjujuću na te činjenice materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO drugostupanjski je sud zaključio da tuženica svotu prenesenu joj na račun nije stekla bez pravne osnove, jer ju je stekla na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi, dok je neosnovano obogaćen ovršenik u tom ovršnom postupku, pravna osoba na čiji je račun tužitelj pogreškom uplatio novčana sredstva.

 

7. Tužitelj neosnovano postavljenim pitanjima traži da se odredba čl. 1111. ZOO sagleda u kontekstu propisa kojima je uređen ovršni postupak, neosnovano ukazujući na to da bi u ovršnom postupku mogao ostvarivati prava kao treća osoba koja bi stavila izlučni prigovor (pozivajući se na to da se ovrha provodi na njegovom, a ne ovršenikovom novcu) odnosno da bi u ovršnom postupku mogao tražiti protuovrhu, te se, konačno, neosnovano, kao na razlog važnosti postavljenih pitanja poziva na pravno shvaćanje iz odluka revizijskoga suda prema kojem „postojanje mogućnosti protuizvršenja ne isključuje pravo na podnošenje tužbe zbog stjecanja bez osnove“.

 

8. Naime, niti je u ovršnom postupku u kojem je tuženica naplatila svoju tražbinu predmet ovrhe bio određeni novac, već se ovrha provela na novčanoj tražbini po računu (čl. 204. Ovršnog zakona, Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), niti bi tužitelj, koji u ovršnom postupku nije bio ovršenik, imao pravo na protuovrhu, jer to pravo ima samo ovršenik (čl. 62. OZ).

 

9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.