Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 2362/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2362/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Z., B., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O., protiv tuženice P. ... d.d. Z., OIB: ... , koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva L. d.o.o., odvjetnici u Z., i umješača na strani tužitelja V. Z., B., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u O., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -578/2020-2 od 3. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-309/2019-21 od 13. prosinca 2019., u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbacuje se kao nedopušten prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -578/2020-2 od 3. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-309/2019-21 od 13. prosinca 2019.

 

2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

 

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da o pravnim pitanjima koja je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije ne ovisi odluka u ovome sporu.

 

5. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila tri pravna pitanja od kojih:

 

- u prvom postavljenom pitanju tuženica problematizira postojanje zakonitosti i opravdanog interesa za odlučivanje o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji više nije na snazi, a koje se tiču promjene kamatne stope, te ima li sud u takvom slučaju ovlaštenje donijeti deklaratornu odluku o utvrđenju ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi, međutim navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući je pobijana odluka u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odlukama poslovni broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i poslovni broj Rev-1803/2019-2 od 1. prosinca 2020.,

 

- drugo postavljeno pitanje, koje problematizira učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO), nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev 2245/17-2, dok je o istome na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. pravno shvaćanje zauzeo i Građanski odjel Vrhovnog suda RH, i to na sljedeći način: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (čl. 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.",

 

- treće postavljeno pitanje, a koje se odnosi na određenost i preciznost promjenjive kamatne stope, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Revt 249/2014 od 9. travnja 2015.,

 

- četvrto postavljeno pitanje, koje se odnosi na nepoštenost valutne klauzule u ugovorima u valuti CHF, također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pobijana odluka u skladu s već navedenim odlukama revizijskog suda, pa samim time nije riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

 

6. Slijedom navedenog, niti jedno od postavljenih pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu