Broj: Gž-607/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud Rijeci OIB: 22883124500, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u izvanparničnom predmetu predlagateljice HP - d.d. Z., OIB: …., zastupana po punomoćnici A. P. dipl.iur., protiv protustranke S.Š. iz P., OIB: …, radi zatvaranja sudskog pologa, rješavajući žalbu predlagateljice, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1-338/2015 od 31. ožujka 2017., dana 7. svibnja 2018.

r i j e š i o   j e

Uvaženjem žalbe predlagateljice u k i d a  se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1-338/2015 od 31. ožujka 2017. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđen je prestanak prava ovlaštene preuzimateljice S. Š. na preuzimanje sudskog pologa, u točki II. izreke je određeno da će se od položenog iznosa u visini od 52.327,50 kn izdvojit na ime sudske pristojbe za odluku o zatvaranju sudskog pologa iznos od 2.000,00 kn te će se isti prenijeti s računa toga suda u korist  državnog proračuna Republike Hrvatske, u točki III. izreke je odlučeno da će se iznos od 50.327,50 kn prenijeti s računa toga suda u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, a koji iznos je uplatila HP - . d.d. u korist S. Š., na ime sudskog pologa osnovanog pravomoćnim rješenjem toga suda poslovni broj R1-29/95 od 25. travnja 1995. dok je točkom IV. izreke odlučeno da će predmetno rješenje nakon pravomoćnosti provesti Odsjek financijsko - materijalnog poslovanja toga suda.

Protiv tog rješenja žali se predlagateljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje  ZPP) koji se primjenjuje u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa § 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. (dalje - ZSVP), koji se primjenjuje na temelju članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ 73/91.).

Predlaže pobijao rješenje ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje podredno preinačiti ga u skladu sa žalbenim navodima te potražuje trošak sastava žalbe.

Žalba predlagateljice je osnovana.

Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj R1-29/1995 od 25. travnja 1995. osnovan sudski polog po prijedlogu pravnog prednika predlagateljice HPT C., P. Z., u korist protustranke S. Š. iz Z., na način da predlagateljica treba uplaćivati mjesečni iznos od 137,00 kn  u korist točno označenog žiro-računa suda prvog stupnja. Istim rješenjem protustranka S. Š., tada odsutna i nepoznata boravišta, zastupana po privremenom zastupniku u osobi odvjetnika, obavještena je da u svako doba navedena novčana sredstva može podignuti iz sudskog pologa na temelju tog rješenja.

Postupajući po prijedlogu iz podneska predlagateljice od 4. svibnja 2015., nastavno obrazloženog na ročištu 24. rujna 2015., sud prvog stupnja je pribavljanjem podataka iz računovodstva suda utvrdio da je u predmetni sudski polog od njegova osnivanja uplaćen iznos od 52.327,50 kn.

U nastavku postupka sud prvog stupnja primjenjuje odredbu članka 138. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13., 33/15., 82/15. i 82/16. - dalje ZS) koji se u ovom slučaju primjenjuje bez obzira na vrijeme osnivanja sudskog pologa prema odredbi članka 144. ZS-a, a koja propisuje da kad ovlašteni preuzimatelj sudskog pologa ne preuzme sudski polog u roku od pet godina od pravomoćnosti rješenja o osnivanju sudskog pologa, sud će ga pisanim putem pozvati na preuzimanje pologa u roku od 30 dana (stavak 1.), zatim ako je ovlašteni preuzimatelj pologa nepoznatog boravišta, nakon isteka roka iz stavka 1. toga članka sud će ga pozvati na preuzimanje pologa u roku od 30 dana putem oglasne ploče suda (stavak 2.), pa ako nakon isteka roka iz stavaka 1. i 2. toga članka ovlašteni preuzimatelj ne preuzme sudski polog, sud će rješenjem utvrditi prestanak prava ovlaštenog preuzimatelja na preuzimanje pologa i polog prenijeti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske (stavak 3.), a ovlašteni preuzimatelj pologa iz stavka 2. toga članka od Republike Hrvatske može zahtijevati povrat pologa u roku od pet godina od sudskog poziva na preuzimanje pologa (stavak 4.).

Kako je putem e-oglasne ploče suda, sukladno članku 138. stavak 2. ZS-a, rješenjem od 16. listopada 2015. protustranka pozvana da u roku od 30 dana preuzme sudski polog uz upozorenja o posljedicama propuštanja te kako ista nije postupila sukladno pozivu suda, to sud prvog stupnja pobijanim rješenjem utvrđuje prestanak prava protustranke na preuzimanje sudskog pologa i isti prenosi u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, umanjujući ga za iznos sudske pristojbe za rješenje kojim sud odobrava osnivanje pologa prema Tbr. 40. Tarife Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.).

U donošenju pobijanog rješenja ostvarena je bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u vezi paragrafa § 21. ZSVP-a koja se ogleda u tome što pobijana odluka uopće nema razloga zašto sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog predlagateljice za uzimanje položenog iznosa iz sudskog pologa.

U tom pravcu osnovano se žalbom ukazuje da je podneskom od 4. svibnja 2015., osim zatvaranja sudskog pologa, predlagateljica predložila da se dio iznosa koji je do tada kao vjerovnik uplatila u osnovani sudski polog u korist protustranke u visini od 43.594,95 kn, vrati predlagateljici isplatom na točno određeni žiro račun uz obrazloženje zašto smatra da više nema svrhe vršiti uplate u sudski polog.

              Sud prvog stupnja pravilno citira sadržaj odredbe članka 138. ZS-a koja donosi procesno pravne odredbe o postupanju suda u izvanparničnom postupku prilikom zatvaranja sudskog pologa po kojima sud postupa po službenoj dužnosti u situaciji ispunjenosti pretpostavki iz citirane odredbe ZS-a u slučaju neaktivnosti ovlaštenog preuzimatelja sudskog pologa u zakonom određenom roku.

Međutim, prvostupanjski je izgubio iz vida materijalno pravne odredbe o polaganja dugovane stvari koje prate izvanparnični postupak osnivanja pologa kod suda, predviđene odredbama članka 186. - 191. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. i 125/11. - dalje ZOO/05). Jednake odredbe u člancima 327. - 335. sadrži i raniji propis Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. dalje ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme osnivanja sudskog pologa i na koji propis se poziva rješenje o osnivanju sudskog pologa poslovni broj R1-29/95 od 25. travnja 1995. (članak 327. ZOO/91).

Odredbom članka 189. ZOO/05 odnosno članak 330. ZOO/91 propisano je da dužnik - u ovom slučaju predlagateljica, može uzeti natrag položenu stvar (stavak 1.), da je o uzimanju stvari dužnik dužan obavijestiti vjerovnika - u ovom slučaju protustranku (stavak 2.) te da pravo dužnika da uzme položenu stvar prestaje kad dužnik u pisanom obliku izjavi sudu, odnosno zakonom ovlaštenoj osobi da se odriče toga prava, kad vjerovnik izjavi da prima položenu stvar a i kad bude utvrđeno pravomoćnom odlukom da polaganje udovoljava uvjetima urednog ispunjenja.

Odredbom članka 190. stavak 5. ZOO/05 kao i članka 331. stavak 5. ZOO/91 propisano je da ako dužnik uzme natrag položenu stvar, smatrati će se da nije bio polaganja a njegovi sudužnici i jamci ostaju u obvezi.

Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je predlagateljica kao dužnik ovlaštena uzeti natrag položenu stvar, u slučaju ispunjenja uvjeta iz članka 189. stavak 2. ZOO/05 odnosno članka 330. stavak 2. ZOO/91, ukoliko joj to pravo nije prestalo iz nekog od razloga predviđenog stavkom 3. istih odredbi.

U slučaju udovoljavanja zahtjevu dužnika za povrat položene stvari nastupiti će posljedice zakonske pretpostavke kao da polaganja nije bilo a time niti učinaka koji se zasnivaju polaganjem stvari iz članka 190. stavak 1. - 4. ZOO/05 odnosno članka 330. stavak 1. - 4. ZOO/91.

Iako se predlagateljica u svojem prijedlogu izričito nije pozvala na zakonsku odredbu o uzimanju položene stvari natrag, učinila je to sadržajem prijedloga tražeći povrat dijela položenog iznos na točno određeni žiro račun predlagateljice obzirom da se radi o pravnoj osobi.

Stoga, u situaciji kada sud prvog stupnja unatoč višestrukom proteku petogodišnjeg roku od pravomoćnosti rješenja o osnivanju sudskog pologa (rješenje poslovni broj R1-29/95 poslalo je pravomoćno 5. lipnja 1995.), prije nego što je proveo postupak njegova zatvaranja prema članku 138. ZS-a te prije nego što je odlučio o prijenosu položenog novčanog iznosa u korist državnog proračuna, trebao je prije svega odlučiti o prijedlogu predlagateljice za uzimanje natrag položene stvari.

Iako bi se dalo zaključiti da donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud ne prihvaća prijedlog predlagateljice za povrat položene stvari, o tom prijedlogu sud nije odlučio u izreci niti je u obrazloženju odluke iznio razloge, pa je rješenje nemoguće ispitati.

Stoga će u nastavku postupka sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba postupka na koju mu je ukazao ovaj sud te će donijeti novu zakonitu odluku o osnovanosti prijedloga predlagateljice za uzimanje natrag položene stvari.  

Slijedom iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 7. svibnja 2018.