- 1 -

                                  Broj: Jž-1209/2019

 

                                      

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe T.A. INC. CO., zastupane po Podružnici T. a. Inc. Co., Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, koju brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š. & P. d.o.o. u Z., zbog prekršaja iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11, 74/13, 69/17, 46/18), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje Aerodromske policije Čilipi te okr. pravne osobe podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 3. Pp J-166/2019 od 10. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje Aerodromske policije Čilipi, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, za koji je okr. pravna osoba T. A. INC. CO., proglašena krivom, na temelju tog zakonskog propisa, a uz primjenu čl. 33. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje u tekstu: PZ), okr. pravnoj osobi T. A. INC. CO., izriče novčana kazna u iznosu od 23.000,00 (dvadesettritisuće) kuna.

 

II.              Novčanu kaznu je okr. pravna osoba T. A. INC. CO., dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana, s time da će se ista smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. pravna osoba u tom roku, računajući od dana pravomoćnosti presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

III.  Odbija se kao neosnovana žalba okr. pravne osobe T. A. INC. CO. te potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

 

                IV.                Na temelju čl. 138. st. 2. toč 3. c) PZ-a, okr. pravna osoba T. A. INC. CO. obvezna je naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba T. A. INC. CO. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okr. pravnoj osobi temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna uz primjenu čl. 37. PZ-a, u iznosu od 15.000,00 kuna, time da ukoliko okr. pravna osoba u roku od 15 dana plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.

 

2. Istom presudom je odlučeno da je okr. pravna osoba dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

 

3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali iz čijeg sadržaja proizlazi da presudu pobija zbog odluke o kazni, predlažući preinačiti presudu i okr. pravnoj osobi izreći zakonom propisanu novčanu kaznu u iznosu od 23.000,00 kn.

 

4. Protiv iste presude žalbu je pravodobno putem branitelja podnijela okr. pravna osoba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

5. Žalba tužitelja je osnovana.

 

6. Žalba okr. pravne osobe je neosnovana.

 

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno odmjerio kaznu, primijenivši odredbu o ublažavanju novčane kazne, na što opravdano ukazuje tužitelj, dok nije utvrdio povrede na koje u žalbi ukazuje okr. pravna osoba.

 

              8. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud neosnovano prilikom izricanja novčane kazne okr. pravnoj osobi primijenio odredbe o ublažavanju novčane kazne iako za to nisu ostvareni zakonski uvjeti te da je takva odluka protivna odredbi čl. 4. st. 1. (b) Direktive Vijeća Europske unije 2001/51/EZ, kojom se države članice obvezuju kako će sankcije prema prijevoznicima biti odvraćajuće i učinkovite, zatim da najniži iznos novčane kazne ne može biti manji od 3.000 eura te se ublaženom novčanom kaznom u konkretnom slučaju ne postiže svrha kažnjavanja.

 

              9. Prvenstveno, treba navesti da je čl. 225. st. 1. Zakona o strancima propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, kazniti prijevoznik koji je dovezao državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ili odobrenje boravka (čl. 41. st. 1.).

 

10. Odredbom čl. 36. st. 1. PZ-a propisana su opća pravila o izboru vrste i mjere kazne: „Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja“. St. 2. istog članka su propisane obveze suda u odnosu na okolnosti koje utječu da kazna bude po vrsti i mjeri lakša ili teža za počinitelja prekršaja te je propisano da će sud, određujući vrstu i mjeru kazne, osobito voditi računa o stupnju krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, na njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, a u slučaju izricanja novčane kazne sud će uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja prekršaja.

 

11. Čl. 37. st. 1. PZ-a propisuje da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje, a st. 2. da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.

 

12. Budući da u ovom konkretnom slučaju nije PZ-om izričito propisano da se kazna može ublažiti, to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje “naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se „svrha kažnjavanja može se postići i blažom kaznom od propisane.“ Pravilno tužitelj u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za ublažavanje kazne okr. pravnoj osobi. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okr. pravnoj osobi za počinjeni prekršaj ublažio novčanu kaznu za prevezenog državljana treće zemlje (15.000,00 kn), ispod posebnim zakonom propisane unaprijed utvrđene novčane kazne za tu vrstu prekršaja (23.000,00 kn), smatrajući da se i tako ublaženom novčanom kaznom može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okr. pravnu osobu da ubuduće ne čini ovakve prekršaje. Naime, prvostupanjski sud je primjenu odredbe o ublažavanju kazne opravdao olakotnim okolnostima na strani okr. pravnoj osobi kao što su priznanje prekršaja, prethodna nekažnjavanost, opisivanje okolnosti pod kojima je počinjen prekršaj, izostanak štetne posljedice te da je okr. pravna osoba vratila predmetnu strankinju u zemlju iz koje je doputovala.

 

13. Po ocjeni ovog suda, utvrđene olakotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno, same za sebe ne predstavljaju “naročito olakotne okolnost“ za izricanje blaže kazne od propisane te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, konkretno, svrha zaštite nezakonitih migracija, to nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne. Okolnost što je okr. pravna osoba vratila stranu putnicu u zemlju iz koje je doputovala, ne može se cijeniti kao olakotna okolnost kako se to u žalbi predlaže, budući da je to njena zakonska obveza koja jasno proizlazi iz čl. 41. st. 2. Zakona o strancima.

 

14. Iz navedenih razloga, ispravno tužitelj ističe da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne te je prihvaćanjem žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud okr. pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu propisanu zakonom u točno utvrđenom iznosu od 23.000,00 kuna za prevezenu državljanku treće zemlje, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okr. pravne osobe, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja te da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a. Sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, okr. pravnoj osobi je dana pogodnost koju ima ukoliko uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 dana, računajući od dana pravomoćnosti, odnosno, primitka ove presude, u kojem slučaju će se novčana kazna smatrat plaćenom u cjelini, kako je to navedeno u toč. II izreke ove presude.

 

15. Okr. pravna osoba u žalbi u bitnom ističe da je do propusta došlo prilikom ukrcaja putnice strane državljanke na aerodrom u Istambulu te da poslove prijavljivanja i ukrcavanja putnika (tzv. check in, odnosno, boarding) obavlja druga pravna osoba i to TGS Y. H. A.§, koja je zadužena za sve poslove iz djelokruga zemaljskog osoblja, a okr. pravna osoba samo obavlja posao prijevoza putnika, zbog čega ne može utjecati na kontrolu i ukrcaj putnika koju obavlja druga navedena pravna osoba pa ne može niti s namjerom ispuniti nametnutu zakonsku odredbu.

 

              16. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe, zakonska obveza okr. pravne osobe kao prijevoznika putnika (državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ili odobrenje boravka), jasno i nedvosmisleno proizlazi iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima koji propisuje obvezu upravo prijevoznika da prilikom prijave za let i ukrcaj putnika, njegovi djelatnici provjere valjanost vize ili odobrenje boravka za ulazak i boravak u Republiku Hrvatsku svakog nositelja putne isprave. Ne postupanjem po navedenoj odredbi, okr. pravna osoba ostvaruje zakonsko obilježje predmetnog prekršaja. Žalbeni navod da kod okr. pravne osobe nije postojala namjera počinjenja prekršaja, zbog čega nedostaje krivnja kao jedan od bitnih elemenata prekršaja, neosnovana je budući da je sukladno čl. 25. st. 1. PZ-a za počinjenje prekršaja dovoljno postupanje i iz nehaja, dok je počinitelj koji je prekršaj počinio s namjerom, kriv samo ako je propisom o prekršaju predviđena prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a što za konkretni prekršaj nije slučaj. Stoga se neosnovano u žalbi ovime sadržajno ističe povreda materijalnog prekršajnog prava u smislu čl. 196. t. 2. PZ-a.

 

17. Ističući u žalbi navod da, zbog toga što je okr. pravna osoba odmah reagirala i vratila putnicu u polazišnu državu o svom trošku, štetne posljedice nisu nastupile, isto ne može umanjiti ili osloboditi od odgovornosti žaliteljicu. Naime, vraćanje putnice u zemlju iz koje je doputovala, u konkretnom slučaju je zakonska obveza okr. pravne osobe koja jasno proizlazi iz čl. 41. st. 2. Zakona o strancima, kako je to već naprijed navedeno. Pritom se ističe i da nije od utjecaja što nisu nastupile štetne posljedice budući da posljedica prekršaja ne ulazi biće prekršaja kao zakonsko obilježje djela, već je djelo dovršeno samim prevoženjem stranca koji nije posjedovao valjanu vizu, odnosno, odobrenje za boravak potreban za ulazak u Republiku Hrvatsku, a što je nedvojbeno utvrđeno u pravilno provedenom postupku.

 

18. Dalje u žalbi okr. pravna osoba navodi da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir i odredbu čl. 24.a PZ-a koja se odnosi na beznačajni prekršaj te osloboditi okr. pravnu osobu od kazne, podredno, osloboditi od optužbe, a u slučaju kažnjavanja, izreći blažu kaznu od izrečene jer nisu nastupile štetne posljedice, što je i u skladu sa sudskom praksom (presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske br. Jž-1495/2016).

 

19. Ovdje je potrebno navesti da, u konkretnom slučaju nema mjesta primijeni odredbe o beznačajnom prekršaju. Naime, navedenom se prekršajnom pravnom normom štite nezakonite migracije, kao i cjelovitost javnog poretka Republike Hrvatske, zbog čega su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja pa se predmetni prekršaj ne može podvesti pod neznatnu ugrozu zaštićenog dobra, kako se to pokušava protumačiti u žalbi.

 

20. Slijedom iznesenog, trebalo je žalbu okr. pravne osobe odbiti kao neosnovanu te presudu u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi.

 

21. Razlozi preinačenja odluke o prekršajno pravnoj sankciji kao u t. I. izreke ove presude, izneseni su pod t. 14. ovog obrazloženja povodom žalbe tužitelja, a na koju se upućuje okr. pravna osoba u dijelu žalbene osnove zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

22. U odnosu na navod žalbe glede različite sudske prakse u vidu drugačijih odluka o prekršajno pravnim sankcijama, odnosno, ublaženim novčanim kaznama za istovrsne prekršaje, ukazuje se da zbog eventualnog izostanka žalbe ovlaštenog tužitelja u tim predmetnima, drugostupanjski sud nema ovlasti razmatrati pobijane odluke u tom dijelu.

 

23. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

24. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. i čl. 205., PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 5. svibnja 2021.

 

             

Zapisničarka:                                                                                   Predsjednica vijeća:

 

Martina Bastić, v.r.                                                                                Gordana Korotaj, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 5 (pet) otpravka: za spis (2), okr. pravnu osobu, branitelja i tužitelja.