- 1 -              Kzz 15/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 15/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. F. A. zbog prekršaja iz čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14. i 64/15. – dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 4. ožujka 2021. broj ZPP-DO-150/2016. podignutom protiv pravomoćne presude Prekršajnog suda u Rijeci od 23. studenog 2016. broj Pp P-5883/16, u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 4. ožujka 2021. broj ZPP-DO-150/2016.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Prekršajnog suda u Rijeci od 23. studenog 2016., povodom prigovora okr. A. F. kojeg je izjavio protiv obveznog prekršajnog naloga izdanim od strane Postaje prometne policije R., Policijske uprave primorsko-goranske od 12. listopada 2016., broj 511-09-34-8/1-JM-2586/2016, proglašen je krivim okr. A. F. jer je postupio protivno odredbi čl. 229. st. 4. ZOSPC-a te je počinio prekršaj iz čl. 229. st. 7. tog Zakona pa mu je na temelju citiranih zakonskih odredbi uz primjenu čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15. - dalje: PZ) izrečena opomena te je okrivljenik na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. toč. 3. PZ-a presuđen na platež paušala u iznosu od 100,00 kn.

 

2. Protiv te pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede iz čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a, s prijedlogom da ovaj sud donese presudu kojom se prihvaća zahtjev za zaštitu zakonitosti te utvrdi da je citiranom pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Rijeci na štetu okr. A. F. povrijeđen zakon u odredbi čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a.

 

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

 

4. Glavni državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je Prekršajni sud u Rijeci pogrešno utvrdio da je okrivljenik propustio u ostavljenom roku od 15 dana dostaviti vjerodostojne podatke o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje, iako je evidentno da je okrivljenik te podatke dao u roku od 15 dana jer je okrivljenik zahtjev policije da dostavi podatke zaprimio 17. prosinca 2015., a predao ga je na poštu preporučenom pošiljkom 4. siječnja 2016., pa budući je zadnji dan roka padao na Novu godinu, zadnji dan roka se prenosio na slijedeći radni dan, 4. siječnja 2016.

 

5. Državni odvjetnik ističe da se niti iz obveznog prekršajnog naloga Postaje prometne policije R., niti navedene presude prekršajnog suda ne vidi iz kojih je razloga zaključeno da okrivljenik u roku od 15 dana nije dostavio tražene podatke, odnosno na koji je način okrivljenik počinio predmetni prekršaj te su time u presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, čime da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a.

 

6. Međutim, protivno navodima iz zahtjeva, u obrazloženju pobijane presude prekršajnog suda su navedeni razlozi zašto sud nalazi utvrđenim da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj. Sud u obrazloženju presude navodi da je na temelju uvida u povratnicu, koju je 17. prosinca 2015. potpisao okrivljenik pri primitku obavijesti policije u kojoj mu je ostavljen rok od 15 dana za dostavu vjerodostojnog podatka o tome tko je upravljao njegovim vozilom u trenutku počinjenog prekršaja, kao i na temelju potvrde pošte o predaji preporučene pošiljke od 4. siječnja 2016., koja se odnosi na podnesak u kojem je okrivljenik naveo koje su tri osobe mogle upravljati njegovim vozilom kritične zgode, utvrdio da je na taj način okrivljenik podatke dostavio nakon proteka roka od 15 dana od dana primitka obavijesti koju je primio 17. prosinca 2012. slijedom čega je utvrdio postojanje krivnje na strani okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret na način kako je to opisano u izreci(str. 2., 3. - 6. odlomak obrazloženja).

 

7. Prema tome, neosnovano se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navodi da su u obrazloženju presude izostali razlozi o odlučnim činjenicama jer je prekršajni sud o svim odlučnim činjenicama koje se odnose na prekršaj iz čl. 229. st. 4. i čl. 229. st. 7. ZOSCP-a iznio razloge, tako da nije počinio bitnu povredu prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a.

 

8. Okolnost da je sud pogrešno utvrdio da okrivljenik nije u roku od 15 dana od dana primitka obavijesti policije dostavio vjerodostojne podatke, iako se evidentno nije radilo o prekoračenju tog roka jer je podnesak okrivljenika predan na vrijeme, je u kontekstu ovako postavljenog zahtjeva za zaštitu zakonitosti neodlučna jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske pri odlučivanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, u smislu odredbe čl. 511. st. 1. ZKP/08., ograničen samo na povrede zakona na koje se poziva Glavni državni odvjetnik, bez obzira na eventualnu osnovanost zahtjeva zbog neke druge povrede zakona koja u zahtjevu nije istaknuta.

 

9. Iz navedenih razloga, kako zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan, na temelju čl. 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Vesna Vrbetić, v.r.