1

Poslovni broj: 31 Gž-1253/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-1253/2021-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L. S. iz Z., …, OIB …, zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. & S. bank d.d., R., …, OIB …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5743/19-16 od 9. veljače 2021. godine, dana 5. svibnja 2021. godine

 

r i j e š i o   j e

 

I              Odbija se žalba tuženika E.&S. banka d.d. i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5743/19-16 od 9. veljače 2021. godine.

 

II              Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

             

              "I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II. Postupak će se nastaviti kada se dovrši postupak koji se vodi pred Sudom Europske unije u predmetu C-474/20 ili kad sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov dovršetak."

 

2. Protiv ovog rješenja žali se tuženik, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe, iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Sud prvog stupnja navodi da u ovom postupku tužiteljica tužbom od 10. lipnja 2019. potražuje isplatu iznosa koji smatra da joj pripada obzirom na nepoštenost, odnosno ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi sadržanim u ugovoru o kreditu koji je kao potrošač sklopila s tuženikom kao kreditorom, nakon što su stranke sklopile dodatak ugovoru 6. veljače 2016. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15).

 

5. Sudu Europske unije podnesen je zahtjev za prethodnu odluku pod brojem C-474/20 radi razjašnjenja pitanja treba li Direktivu 93/13 o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima tumačiti na način da se njezine odredbe primjenjuju na ugovor o kreditu koji je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, ali koji je konvertiran nakon pristupanja Uniji na temelju zakona koji je Republika Hrvatska donijela nakon stupanja u članstvo Europske unije te, s tim u vezi, ima li nadležnosti Suda Europske unije za odgovaranje na drugo pitanje, odnosno pitanje treba li članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput posebnog zakona iz glavnog postupka - ZID ZPK 2015 - Zakon o konverziji, koji s jedne strane, prisilnom odredbom obvezuje pružatelja usluga ponuditi potrošaču sklapanje dodatka ugovora o kreditu na način propisan tim zakonom, a kojim dodatkom se pojedine ugovorne odredbe, koje su u trenutku stupanja na snagu tog zakona (odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope) ili kasnije (odredba o valutnoj klauzuli u CHF) sudskom odlukom utvrđene ništetnima, zamjenjuju valjanim ugovornim odredbama na način kao da je među strankama otpočetka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom, a čime se osigurava valjanost ugovora, dok se, s druge strane, potrošaču koji je dobrovoljno prihvatio sklapanje dodatka, uplate izvršene po osnovi nepoštenih ugovornih odredbi iskorištavaju za namirenje njegovih obveza koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka, uz sporazum o raspolaganju eventualnom preplatom ili vraćanjem uplata potrošaču onda kad preplata premašuje zbroj anuiteta prema novom otplatnom planu, sve na način kako je to predviđeno tim zakonom.

 

6. Na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom online 5. studenog 2020. prihvaćen je zaključak po kojem prvostupanjski sud može primjenom članka 213. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP) odrediti prekid postupka i u predmetima u kojima je predmet spora zahtjev potrošača za isplatu, nakon što je među strankama zaključen Dodatak ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK, a nakon što je Vrhovni sud u predmetu Rev-1042/17 podnio zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije.

 

7. Sud navodi da u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbe čl. 213. st. 2. toč. 3. ZPP-a zbog navedenog zahtjeva, jer je ovaj postupak pokrenut prije 1. rujna 2019., pa se isti, prema odredbi čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19.), ima dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., dalje - ZPP/13.).

 

8. Po pravnom shvaćanju tog suda, a imajući u vidu osobitosti predmetnog slučaja koji se nadovezuje na odluku u naprijed spomenutom kolektivnom sporu, ima mjesta prekidu postupka u okviru primjene odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP/13, kojom je propisano da će sud prekinuti postupak ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju.

 

9. To zbog toga što će sud Europske unije, odgovarajući na naprijed izložena, a od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske postavljena pitanja, na posredan način odlučiti o tome jesu li i u kojoj mjeri prava potrošača koji su sklapali dodatke ugovoru na temelju ZID ZPK/15, a koja su prava posljedica ništetnosti ugovornih odredbi i zbog čijeg ostvarenja tužiteljica i vodi ovaj postupak protiv tuženika, prestala sklapanjem tih dodataka kojima su ništetne odredbe zamijenjene valjanima na način kao da je među strankama otpočetka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom.

 

10. Vezano uz pravni stav prvostupanjskog suda da u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbe čl. 213. st. 2. toč. 2. ZPP obzirom da je postupak pokrenut prije 1. rujna 2019. godine valja ukazati na pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. godine gdje je zauzeto pravno shvaćanje da prijelazna i završna odredba čl. 117. st. 1. ZID ZPP/19 ne odnosi se na novelu iz čl. 213. st. 2. toč. 2. ZPP, pa sud može odrediti prekid postupka primjenom čl. 213. st. 2. toč. 2. ZPP odmah na sve postupke u tijeku, neovisno o tome kad su pokrenuti.

 

11. Također potrebno je ukazati na pravno shvaćanje pod brojem 3.a)  gdje je

navedeno da u slučaju kad je zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije već podnesen u drugom postupku (u Rev-1042/2017-3),  a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva (tužba potrošača radi isplate zbog ništetnosti kad postoji sporazum o konverziji CHF/EUR), potrebno je prekinuti postupak već povodom podnesenog prijedloga za dopuštenost revizije, pa se je utoliko pravilno prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP. Dakle, prvostupanjski sud mogao je donijeti pobijano rješenje i pozivom na odredbu čl. 213. st. 2. toč. 2. ZPP, međutim, a kako to proizlazi iz pravnog shvaćanja pod brojem 3.a, mogao se i pozvati na odredbu čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

              12. Odgovara da je prvostupanjski sud odredio da se postupak nastaviti kada se dovrši postupak koji se vodi pred Sudom Europske unije u predmetu C-474/20 ili kad sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov dovršetak, iako bi, pravilno, bilo da će se nastaviti kada se dovrši postupak u povodu zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije koji je podnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-1042/2017-3, međutim, obzirom da se u povodu tog zahtjeva pred sudom Europske unije vodi postupak u predmetu poslovne oznake C-474/20 time materijalno pravo nije povrijeđeno na način koji bi doveo u pitanje bit same odluke.

 

              13. Stoga, a kako je pravilno prvostupanjski sud zaključio da navedena odluka predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, to je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

 

14. O trošku postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (točka II).

 

U Zagrebu, 5. svibnja 2021. godine

 

              Sudac:

Marijan Vugić