1

                            Poslovni broj: 24 Gž-1140/2019-5

 

              Poslovni broj: 24 Gž-1140/2019-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E 

 

 

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. D., OIB:…  iz Z., tužitelja T. D., OIB:… iz Z.,  tužitelja Z. D., OIB:… iz Z., tužitelja D. D., OIB:… iz Z.,   i tužiteljice L. mldb. D., OIB:… iz Z., zastupane po ocu i z.z. T. D., svi tužitelji zastupani po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. a. d.o.o., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćnicima Ž. S. i K. M., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama svih parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 62 Pn-3830/2014-51 od 22. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 62 Pn-3830/2014-51 od 22. siječnja 2019.

 

              - potvrđuje u toč. I., III., V. i VII. izreke u cijelosti te u dijelu toč. IX. izreke kojim je mljt. tužiteljica L. D. odbijena sa zahtjevom za isplatu u iznosu od 20.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

              - preinačuje u toč. II. izreke na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici R. D. na ime naknade neimovinske štete isplati i daljnji iznos od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

              - djelomično preinačuje u toč. IX. izreke na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici mljt. L. D. na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 100.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

- preinačuje u odluci o troškovima u toč. X. izreke na način da se nalaže tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 183.900,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 22. siječnja 2019. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 8.133,43 kn u roku 15 dana.

 

III.  U dijelu toč. II. izreke kojom je tužiteljica R. D. odbijena sa zahtjevom za isplatu novčanog iznosa od 150,00  kn sa pripadajućim zateznim kamatama,  u toč. IV. izreke kojom je tužitelj T. D. odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 10.000,00 kn i 150,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, u toč. VI. izreke kojom je tužitelj Z. D. odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 10.000,00 kn i 150,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, u toč. VIII. izreke kojom je tužitelj D. D. odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 10.000,00 kn i 150,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "I Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o. isplatiti I-tužiteljici R. D. 237.065,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 220.000,00 kuna od 12.2.2014. do isplate, na iznos od 10.350,00 kuna od presuđenja tj. 22. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 3.975,96 kuna od 3.12.2013. do isplate, na 1.838,00 kuna od 3.12.2013. do isplate, a na iznos od 901,79 kuna od 11.1.2014. do isplate s time da je kamatna stopa određena po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

 

II Odbija se I-tužiteljica sa zahtjevom za isplatom iznosa od 20.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 12.2.2014. do isplate i 150,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

III Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o. isplatiti II-tužitelju T. D. iznos od 153.350,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na 150.000,00 kuna od 12.2.2014. do isplate, a na iznos od 3.350,00 kuna od presuđenja tj. 22. siječnja 2019. do isplate s time da je kamatna stopa određena po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

 

IV Odbija se II-tužitelj sa zahtjevom za isplatom iznosa od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 12.2.2014. do isplate i iznosom od 150,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

V Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o. isplatiti III-tužitelju Z. D. iznos od 223.350,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na 220.000,00 kuna od 12.2.2014. do isplate, a na iznos od 3.350,00 kuna od presuđenja tj. 22. siječnja 2019. do isplate s time da je kamatna stopa određena po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

 

VI Odbija se III-tužitelj sa zahtjevom za isplatom iznosa od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 12.2.2014. do isplate i 150,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. 

 

VII Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o. isplatiti IV-tužitelju D. D. iznos od 223.350,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na 220.000,00 kuna od 12.2.2014. do isplate, a na iznos od 3.350,00 kuna od presuđenja tj. 22. siječnja 2019. do isplate s time da je kamatna stopa određena po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

 

VIII Odbija se IV-tužitelj sa zahtjevom za isplatom iznosa od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 12.2.2014. do isplate i 150,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

IX Odbija se V-tužitelj mljt. L. D. sa zahtjevom za isplatom 120.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 12.2.2014. do isplate.

 

X Nalaže se tuženiku da naknadi I., II., III. i IV-tužiteljima parnični trošak u ukupnom iznosu od 161.914,40 kuna te I-tužiteljici i daljnji trošak od 2.686,40 kuna te II-tužitelju  i daljnji trošak od 1.861,20 kuna, III-tužitelju i daljnji trošak od 2.572,80 kuna te IV-tužitelju i daljnji trošak od 2.572,80 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja tj. 22. siječnja 2019. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i sve u roku 15 dana."

 

2. Navedenu presudu u dosuđujućim dijelovima te u odluci o troškovima postupka pravodobno uloženom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH– dalje: ZPP) predlažući da se presuda u tim dijelovima preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev svih tužitelja i tužiteljima naloži plaćanje troškova postupka uvećano za trošak sastava žalbe, a podredno presuda u pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica R. D. pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je pod toč. II. izreke odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 20.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete. Mljt. tužiteljica L. D. žalbom pobija toč. IX. izreke kojom je odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 120.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Svi tužitelji pobijaju odluku o troškovima u toč. X. izreke predlažući da im se dosudi ukupni zatraženi trošak uvećan za trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete iz štetnog događaja od 30. prosinca 2013., prometne nesreće koja se desila na autocesti A-1 kod tunela Krpani u kojoj nesreći je smrtno stradao Z. D., suprug tužiteljice R. D., otac tužitelja T., Z. i D. D. i djed mljt. tužiteljice L. D., a odluku o djelomičnoj osnovanosti zahtjeva tužitelja R., T., Z. i D. D. te o neosnovanosti tužbenog zahtjeva mljt. tužiteljice L. D. prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

 

- da je 30. studenog 2013. oko 6,15 sati na kolniku autoceste A-1 u pravcu Zagreba na vijaduktu iza tunela Krpani došlo do lančanog sudara u kojoj su pored prednika tužitelja Z. D. smrtno stradale još  tri osobe dok je više osoba zadobilo tjelesne povrede i nastala velika materijalna šteta,

- da je pregledom i obdukcijom mrtvog tijela Z. D. utvrđeno da je isti zadobio mnogobrojne vanjske i unutarnje povrede ( prijelomi, nagnječenja, krv u u oba prsišta i dr.) koje predstavljaju cjelinu koja je svojim skupnim djelovanjem dovela do smrtnog ishoda,

-da je provedenim vještačenjem po vještaku Z. I. utvrđeno da obzirom je do nesreće došlo na potpuno zaleđenom kolniku na kolniku nisu pronađeni tragovi kočenja ili zanošenja pojedinih vozila učesnika u prometnoj nesreći na temelju kojih bi se računski mogla utvrditi brzina kretanja vozila u trenutku nailaska na zaleđeni dio kolnika no da se analizom  tahografskih listića teretnih vozila i prema intenzitetu oštećenja osobnih vozila koja su sudjelovala u lančanom sudaru može zaključiti da su se vozila na izlazu iz tunela prije nailaska na zaleđeni dio kolnika kretala brzinama u rasponu od  80 -100 km/h,

-da intenzitet oštećenja na vozilu prednika tužitelja, nastalih pri udaru u stijenu, ukazuje na naletnu brzinu od oko 25 km/h pri čemu je vozilo prednika tužitelja okrznulo prednjim lijevim dijelom stražnji desni vrh vozila Hyndai koje se kretalo ispred njega,

-da na kolniku nije pronađen niti jedan trag koji bi ukazivao na moguće mjesto naleta jednog od vozila na prednika tužitelja čije je tijelo pronađeno na oko 110 m unatrag od mjesta zaustavljanja njegovog vozila izvan kolnika s desne strane što ukazuje da je do naleta nekog od vozila na njega moglo doći u zoni desne strane kolnika gledajući u smjeru Zagreba  na oko 120 -130 m prije mjesta zaustavljanja njegova vozila,

-da su prema nalazu i mišljenju prometno tehničkog vještaka u noćnim uvjetima vozači pri izlasku iz tunela imali mogućnost uočavanja leda na kolniku tek kada su izgubili mogućnost upravljanja ili zaustavljanja vozila te da u uvjetima potpuno zaleđenog kolnika može doći do nekontroliranog kretanja vozila prilikom promjene brzine ili pravca kretanja praktički pri svakoj brzini,

-da je brzina kretanja fiksnim prometnim znakom na mjestu nesreće bila ograničena na 100 km/h,

-da je svjetleći portal kojim se određuje ograničenje brzine ovisno o stanju kolnika i prometno-vremenskoj situaciji bio neispravan od 22. studenog 2013.,

- da je i meteorološka stanica pri izlasku iz tunela također bila neispravna, a u slučaju ispravnosti ista bi nadzornom centru HAC slala podatke o temperaturi zraka, brzini vjetra, temperaturi na kolniku i ispod površine kolnike te opasnost od poledice što bi ukazivalo na potrebu posipavanja kolnika ili čak zatvaranje dijela dionice autoceste,

-da je Državni hidrometeorološki zavod tuženiku 29. studenog 2013. dostavio vremensku prognozu za taj i idući dan ( 30. studeni 2013.) prema kojoj tijekom noći postoji mogućnost porasta naoblake uz mjestimično malo kiše i snijega sa mogućom poledicom, osobito na mostovima, nadvožnjacima i vijaduktima,

- da tuženik nije poduzeo preventivne mjere za sprečavanje poledice u vidu posipavanja kolnika na dionici Sveti Rok- tunel Sveti Rok

 

7. Na iznesenim činjeničnim utvrđenjima prvostupanjski sud zaključuje da je zaleđeni i klizav kolnik isključivi uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja te da tuženik kao pravna osoba zadužena za upravljanje i održavanje autocesta u smislu odredbe čl.  81.Zakona o cestama (84/2011)  nije poduzeo radnje potrebne za sigurno odvijanje prometa na autocesti u smislu odredbe čl. 6.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama -  prema kojoj pravna ili fizička osoba nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa - jer nije izvršio preventivno posipavanje kolnika odnosno nije poduzeo nikakve radnje za sprečavanje poledice niti je prije štetnog događaja uklonio kvar  na meteorološkoj stanici pri izlasku iz tunela koja obveza je propisana čl. 51. i čl. 48. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne novine br. 25/1998, 162/1998, 180/2004, 84/2011, 90/2014), a kako se radi o kraju mjeseca studenog u kojem su na predmetnom dijelu dionice autoceste očekivani zimski uvjeti neosnovano je pozivanje tuženika da je poledica događaj koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći niti otkloniti. Pritom je ocijenjeno kako ne postoji doprinos prednika tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja zbog napuštanja vozila nakon naleta na rub kolnika obzirom da je isti to učinio kako bi ostale sudionike upozorio na poledicu i smanjio broj žrtava, dakle postupao na način kako bi to postupao svaki sudionik teške prometne nesreće u kojoj je više osoba ozlijeđeno ili smrtno stradalo.

 

8. Stoga je na temelju odredbe 1101.st.1. i čl. 1093. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15  i 29/18 dalje - ZOO) tužiteljici R. D. na ime naknade neimovinske štete zbog smrti supruga dosudio iznos od 220.000,00 kn te imovinsku štetu i to: za troškove žalobne odjeće i karmina iznos od 10.350,00 kn te za troškove pogreba iznose od 3.975,96 kn,1.838,00 kn i 901,79 kn, tužitelju T. D. na ime naknade neimovinske štete zbog smrti oca iznos od 150.000,00 kn te za imovinsku štetu 3.350,00 kn ( žalobna odjeća i vijenac), tužitelju Z. D. na ime naknade neimovinske štete zbog smrti oca iznos od 220.000,00 kn te za imovinsku štetu iznos od 3.350,00 kn ( žalobna odjeća i vijenac) i tužitelju D. D. na ime naknade neimovinske štete zbog smrti oca iznos od 220.000,00 kn i imovinsku štetu u iznosu od 3.350,00 kn ( žalobna odjeća i vijenac) sve sa pripadajućom zateznom kamatom. Maloljetna tužiteljica L. D. u cijelosti je odbijena sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 120.000,00 kn zbog smrti djeda.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud suprotno žalbenim navodima tuženika utvrdio je da njome nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP budući je zauzeto stajalište o odgovornost tuženika za nastalu štetu zbog nepoduzimanja preventivnih mjera za zaštitu od poledice prvostupanjski sud obrazložio jasnim i neproturječnim razlozima pa pobijana presuda nema nedostataka i podobna je za ispitivanje, a nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365.st.2. ZPP.

 

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Tuženik je naime predlagao novo prometno tehničko vještačenje sa prethodnom rekonstrukcijom prometne nesreće koji dokaz je sud osnovano odbio i to iz razloga što  je vještak odgovorio na sve primjedbe tuženika vezano uz stanje kolnika i dinamiku nastanka prometne nesreće u kojoj zbog mnogobrojnih sudionika nije bilo moguće utvrditi redoslijed naleta pojedinog vozila na drugo niti točno odrediti brzinu kretanja pojedinog vozila pa tako i vozila prednika tužitelja zbog zaleđenog kolnika na kojem nisu ostali tragovi kočenja i jer rekonstrukcijom ne bi bilo moguće stvoriti uvjete u kojima se predmetna nesreća desila. Vještak je, a identično mišljenje iznijeli su i vještaci u kaznenom postupku koji se protiv tuženika i određenih odgovornih osoba vodi u svezi predmetnog događaja, da je uzrok nesreće klizav kolnik na izlasku iz tunela u smjeru Zagreba na koji vozači zbog propusta tuženika nisu bili upozoreni već su ulaskom u tunel i izlaskom iz njega kretali se brzinama u rasponu od 80-100 km/h sukladno fiksnom prometnom znaku kojim je na mjestu nesreće brzina bila ograničena na 100 km/h. Prvostupanjski je sud također osnovano odbio prijedlog tuženika za meteorološko vještačenje obzirom je provedenim  dokazima utvrđeno da je tuženiku od strane Državnog hidrometeorološkog zavoda dostavljena vremenska prognoza za dane 29. i 30. studeni 2013. sa mogućim padalinama u obliku snijega i nastanka poledice što je tuženiku nalagalo preventivno posipavanje kolnika, odnosno poduzimanja mjera za sprječavanje poledice koja očigledno nije spriječena i zbog koje je došlo do lančanog sudara više osobnih i teretnih vozila. Stoga odbijanjem navedenog dokaznih prijedloga činjenično stanje nije ostalo nepotpuno ili pogrešno utvrđeno.

 

11. Neosnovane su i žalbene tvrdnje tuženika o isključivoj odgovornosti prednika tuženika koji je poginuo uslijed naleta nekog od vozila. O kojem se vozilu radilo nije bilo moguće utvrditi. Utvrđeno je međutim da je njegova cipela ( patika) zatečena uz desni rub kolnika gledajući u smjeru Zagreba što govori u prilog njegovog kretanja po zaustavnoj traci, a ne po sredini kolnika kako to tvrdi tuženik, a upravo je na tuženiku  bio teret dokaza o navodno nepropisnom kretanju prednika tuženika po kolniku što on nije niti pokušao dokazati dok činjenica da je prednik tužitelja izašao iz vozila u namjeri upozorenja na poledicu nema značaj njegovog doprinosa štetnom događaju.

 

12. Iz izloženog proizlazi pravilnom ocjena prvostupanjskog suda da je uzrok nesreće  zaleđeni kolnik autoceste kao posljedica od strane tuženika nepoduzimanja preventivnih mjera za zaštitu od poledice i upozorenje vozača na stanje kolnika pa je tuženik kao pravna osoba zadužena za sigurnost prometa u obvezi tužiteljima naknaditi neimovinsku štetu zbog smrti supruga i oca u smislu odredbe čl. 1101.st.1.ZOO kao i imovinsku štetu (za kupnju žalobne odjeće, troškove ukopa, karmina, cvijeća i slično) u smislu odredbe čl. 1093.st.1.ZOO.što se glede dosuđene visine žalbom tuženika ne osporava radi čega je ovaj sud odbijanjem kao neosnovane žalbe tuženika temeljem čl. 368.st.1. ZPP potvrdio pobijanu presudu u njezinim dosuđujućim  dijelovima.

 

13. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice R. D. da joj na ime naknade neimovinska štete zbog smrti supruga pored dosuđenog iznos od 220.000,00 kn pripada i daljnji zatraženi iznos od 20.000,00 kn što prema ocjeni ovog suda predstavlja primjerenu novčanu naknadu koja je ujedno i u skladu sa novim Orijentacijskim kriterijima donijetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 15. lipnja 2020., gdje je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. mijenjaju na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% i tako povećani iznosi primjenjuju u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020).Stoga je povodom njezine žalbe pravilnom primjenom materijalnoga prava prvostupanjska presuda temeljem čl. 373.toč.3. ZPP preinačena u toč. II. izreke.

 

14. Osnovani su i žalbeni navodi mlljt. tuženice L. D. da je odbijanjem njezinog tužbenog zahtjeva sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1101. st.2. ZOO prema kojoj se naknada štete u slučaju smrti može dosuditi djedovima i bakama i unučadi ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. Naime, provedenim dokazima, saslušanjem tužiteljice R. D. i oca mlljt. L. T. D. na čije iskaze tužitelj nije imao primjedbe niti dokazivao suprotno, utvrđeno je da je mldb. L. ( rođena 2009.) u to vrijeme jedina unuka pok. Z., bila vrlo emocionalno privržena djedu koji ju je obzirom da je bio u mirovinu kada bi bila bolesna ili su se roditelji nalazili na službenom putu odlazio čuvati u Zagreb gdje bi je spremao i vodio u jaslice, kasnije u vrtić, na šetnju po parkovima, spremao hranu i financijski pomagao u kupnji hrane i poklona. Tijekom ljeta od lipnja do rujna ista bi čitavo vrijeme provodila sa djedom i bakom u Zadru koji su joj kroz to vrijeme zamjenjivali roditelje brinući o svim njezinim potrebama. Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da je izuzetno teško podnijela djedovu smrt , raspitivala se kod bake na koji je način djed umro i plakala doznavši što se dogodilo. Sve te okolnosti prema ocjeni ovoga suda ukazuju da je između mlljt. tužiteljice L. D. i pok. Z. bez obzira na različito mjesto prebivališta postojala trajnija zajednica života u smislu odredbe čl. 1101.st.2. ZOO koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade. Prema ocjeni ovoga suda pravična novčana naknada obzirom na dob tužiteljice iznosi manje od naknade koja se za taj oblik neimovinske štete dosuđuje roditeljima i djeci i iznosi 100,000,00 kn, no ne i više od toga. Stoga je djelomičnim usvajanjem kao osnovane žalbe tužiteljice mlljt. L. D., pravilnom primjenom čl. 1101.st.2. ZOO, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP  i čl. 368.st.1. ZPP u odnosu na nju djelomično preinačena, a djelomično potvrđena prvostupanjska presuda na način kako je  to odlučeno u izreci.

 

15. Obzirom na djelomično preinačenje pobijane presude o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi sa čl. 154. st. 3. i čl. 155. st.1. ZPP. Kako su tužitelji u cijelosti uspjeli sa osnovom tužbenog zahtjeva dok je njihov uspjeh glede visine zahtjeva cca 95% što se ima smatrati razmjerno neznatnim neuspjehom u pravu su tužitelji da im je tuženik dužan naknaditi njihove troškove bez prebijanja sa troškovima tuženika, ali samo one koji su prema ocjeni ovoga suda bili nužni i određeno postavljeni. Opravdani troškovi tužitelja imajući u vidu predmet VPS 1.007.715,75 kn su: za sastav odštetnog zahtjeva iznos od 10.080,00 kn po Tbr. 7/1  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa), za sastav tužbe iznos od 10.080,00 kn po Tbr. 7/1 Tarife, za zastupanja na ročištima 18. ožujka 2015., 28. svibnja 2015., 21. listopada 2015., 3. veljače 2017., 21. rujna 2018. i 9. studenog 2018. za svako od tih ročišta (šest ročišta) po 10.080,00 kn, za sastav podneska od 30. ožujka 2015. kojim se očituju na navode iz odgovora na tužbu iznos od 10.080,00 kn po Tbr. 8/1 Tarife, za sastav podneska od 12. listopada 2017. iznos od 10.080,00 kn po Tbr. 8/1 Tarife, povišenje od 40% za zastupanje više osoba iznos od 40.320,00 kn po Tbr. 36. Tarife,  trošak PDV od 35.280,00 kn po Tbr. 42. Tarife, trošak sudske pristojbe u iznosu od 5.000,00 kn i trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno ukupno 183.900,00 kn. Prema ocjeni ovog suda tužitelji nemaju pravu na zahtijevani trošak sastava  podnesaka od 27. svibnja 2015., 14. rujna 2016., 18. srpnja 2016. i 15. veljače 2017. jer se radi o podnescima u kojima ponavljaju navode iz tužbe i očitovanja na odgovor na tužbu. Tužiteljima se ne može priznati niti zahtijevani trošak sudske pristojbe na presudu "prema odluci suda" jer zahtjev ne predstavlja određeni zahtjev za naknadu troškova u smislu odredbe čl. 164.  st. 2. ZPP. Iz navedenih razloga odluka o troškovima preinačena je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP na način da je tuženik obvezan tužiteljima naknaditi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 183.900,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Ujedno je tuženik obvezan tužiteljima naknaditi i trošak sastava žalbe u omjeru u kojem su tužitelji uspjeli sa žalbom (85%) u iznosu od 8.133,43 kn po Tbr. 10/2, 36/1 i 42 Tarife.

 

16. U dijelu toč. II. izreke kojom je tužiteljica R. D. odbijena sa zahtjevom za isplatu novčanog iznosa od 150,00  kn sa pripadajućim zateznim kamatama, u toč. IV. izreke kojom je tužitelj T. D. odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 10.000,00 kn i 150,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, u toč. VI. izreke kojom je tužitelj Z. D. odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 10.000,00 kn i 150,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, u toč. VIII. izreke kojom je tužitelj D. D. odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 10.000,00 kn i 150,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Varaždinu, 5. svibnja 2021.