- 1 -              Kzz 31/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 31/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. Z. Đ. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 18. prosinca 2020. broj KZZ-DO-79/2019-4 podignutom protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 7. prosinca 2017. broj Kov-235/2017-11 i rješenje Županijskog suda u Karlovcu od 29. prosinca 2017. broj Kž-220/2017-4, u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 7. prosinca 2017. broj Kov-235/2017-11 i rješenje Županijskog suda u Karlovcu od 29. prosinca 2017. broj Kž-220/2017-4 u korist okr. Z. Đ. i okr. N. Ž. povrijeđen zakon u odredbi čl. 468. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) u vezi s čl. 86. st. 1. i čl. 339.a st. 9. ZKP/08.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 29. prosinca 2017., broj Kž-220/2017-4, odbijena je kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 7. prosinca 2017., broj Kov-235/2017-11 kojim su na temelju čl. 351. st. 1. ZKP/08. a u vezi s čl. 86. st. 1. ZKP/08. iz spisa izdvojen kao nezakonit dokaz izvješće Policijske postaje O. od 24. travnja 2017. (list 13 i 14 spisa).

 

2. Protiv tog pravomoćnog rješenja Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom sudskom odlukom koju čine rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 7. prosinca 2017, broj Kov-235/2017-11 i rješenje Županijskog suda u Karlovcu od 29. prosinca 2017., broj Kž-220/2017-4, u korist okr. Z. Đ. i okr. N. Ž. ostvarena povreda zakona iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. u vezi čl. 86. st. 1. i čl. 339.a st. 9. ZKP/08.

 

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

4. Citiranim pravomoćnim rješenjem iz spisa je kao nezakonit dokaz izdvojeno izvješće PP O. od 24. travnja 2017 (list 13 i 14. spisa) sukladno čl. 339.a ZKP/08. s obrazloženjem da je pribavljeno bez naloga suca istrage odnosno da nema pristanka registriranog vlasnika ili korisnika komunikacijskog sredstva iz čl. 339. a st. 7. ZKP/08.

 

5. Međutim, osnovano državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navodi da je policija citirano izvješće sastavila na zakoniti način u na temelju zakonito provedenih izvida prema odredbama čl. 68. u svezi čl. 13. st. 1. toč. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09. i 92/14. – dalje: ZPPO).

 

6. Naime, člankom 339.a stavkom 1. ZKP/08. propisano je da ako postoji sumnja da je registrirani vlasnik ili korisnik telekomunikacijskog sredstva počinio kazneno djelo iz članka 334. tog Zakona ili neko drugo kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina policija može, na temelju naloga suca istrage, a radi prikupljanja dokaza, putem Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija od operatora javnih komunikacijskih usluga zatražiti provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti komunikacije s određenim elektroničkim komunikacijskim adresama, utvrđivanje položaja komunikacijskog uređaja, kao i utvrđivanje mjesta na kojima se nalaze osobe koje uspostavljaju elektroničku komunikaciju, te identifikacijske oznake uređaja, dok je čl. 339.a st. 9. ZKP/08. propisano da ako su ti podaci pribavljeni bez naloga suca istrage tako prikupljeni podaci ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku.

 

7. Nasuprot tome člankom 68. st. 1. ZPPO propisano je da radi sprječavanja i otkrivanja kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i njihovih počinitelja, sprječavanja opasnosti i nasilja, traganja za osobama i predmetima, policija može od davatelja komunikacijskih usluga zatražiti provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti komunikacije s određenim elektroničkim komunikacijskim adresama, dok je člankom 13. stavkom 1. točkom 13. istog zakona propisano da u policijske ovlasti ulazi i provjera uspostavljanja elektroničke komunikacije.

 

8. U konkretnom slučaju policija je postupala u odnosu na kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do pet godina te se radilo o postupanju prema neregistriranim i nepoznatim korisnicima komunikacijskih sredstava tako da ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 339. a ZKP/08, već odredbe čl. 68. i čl. 13. st. 1. toč. 13. ZPPO jer policija nije imala saznanja o tome tko je registrirani vlasnik ili korisnik spornog broja, te nije niti mogla u zahtjevu za izdavanje naloga navesti podatke o vlasniku i korisniku, a koje bi, u smislu odredbe čl. 339.a st. 7. ZKP/08, bili navedeni u nalogu suca istrage uz podatke iz čl. 168. st. 2. ZKP/08.

 

9. Nadalje, osnovano državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navodi da je predmetno izvješće sastavljeno u smislu čl. 207. st. 4. ZKP/08. kao rezultat provedenih policijskih izvida.

 

10. Uostalom, navedeno izvješće kao rezultat izvida kaznenog djela ne predstavlja dokaz pa se kao nezakonit niti nije trebao izdvojiti iz spisa, ali se jednako tako na njemu ne može temeljiti presuda.

 

11. Slijedom svega navedenog osnovan je zahtjev za zaštitu zakonitosti, ali s obzirom da je zakon povrijeđen u korist okrivljenika Z. Đ. i N. Ž., bilo je moguće samo utvrditi da povreda zakona postoji, ne dirajući u pravomoćno rješenje.

 

12. Iz navedenih razloga na temelju čl. 513. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) koji se sada primjenjuje odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 5. svibnja 2021.