Poslovni broj: 2 Gž-594/2020-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz J., OIB……, kojeg kao punomoćnik zastupa M. D., odvjetnik u O., protiv tuženice R. A. d.d. sa sjedištem u Z., OIB…., koju kao punomoćnik zastupa B. I. odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku broj P-2492/2019-5 od 28. travnja 2020., 5. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o j e

 

              Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P-2492/2019-5 od 28. travnja 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku.

 

2. To rješenje pravovremenom žalbom pobija tuženik s prijedlogom da ga drugostupanjski sud preinači na način da prihvati prigovor nenadležnosti, a podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalba je izjavljena zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe sadržane u članku 2. Ugovora o kreditu broj….., sklopljenog 28. listopada 2005., kao i zahtjev za naplatu novčanog potraživanja.

 

5. Tužba je podnesena kod Općinskog sudu u Osijeku, a tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ukazujući da su stranke ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora,  a to je u konkretnom slučaju nadležni sud u Zagrebu.

 

6. Iz spisa proizlazi da je ugovor o kreditu sklopljen sa tuženikom u Osijeku, te da se odnosi na poslovanje podružnice tuženika u Osijeku.

 

7. Prvostupanjski sud je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti jer je utvrdio da je prorogacijska klauzula u članku 12. Ugovora o kreditu ništetna budući ugovor o kreditu, koji je pisan na unaprijed formuliranom obrascu kojeg je pripremio tuženik, u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP) predstavlja potrošački ugovor, a svaka odredba ugovora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača. Osim na navedenoj odredbi zaključak prvostupanjskog suda o nepoštenosti prorogacijske klauzule, dakle i njene ništetnosti, dijelom se temelji na presudi suda Europske unije od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 u kojima je sud zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojim je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te ako suprotno od načela savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

8. Polazeći od toga da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a suprotno se tijekom postupka nije ni tvrdilo, prvostupanjski sud dalje zaključuje da ta odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja jer tužitelj ima prebivalište u Josipovcu, kod Osijeka, a sjedište tuženika se nalazi u Zagrebu, pa bi s obzirom na udaljenost od mjesta stanovanja do Zagreba tužitelj bio izložen dodatnim troškovima i tegobama kod ostvarenja zaštite. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 81. ZZP-a i članaka 59. i 70. ZPP-a.

 

9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je kod tumačenja i primjene odredbe članka 3. Direktive trebao imati u vidu stav suda Europske unije izražen u spojenim predmetima C-240/98 – C-244/98 u kojima je taj sud zaključio da su ugovorne odredbe  o prorogaciji nadležnosti o potrošačkom ugovoru kojim je ugovorena isključiva nadležnost suda glavnog mjesta poslovanja prodavatelja i dobavljača treba smatrati nepoštenim u smislu članka 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje u tim odlukama sud Europske unije presudio je da zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva, ocijeni odredbu ugovora kojeg smatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost da tumačenju koje omogućuje da se sud, čija se nadležnost prorogira nepoštenom ugovornom odredbom, i po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.

 

10. Prema tome, budući tužitelj ima prebivalište u Josipovcu, a s obzirom da se o odredbi članka 12. Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo pa tužitelj nije mogao utjecati na njeno postojanje u ugovoru i na njen sadržaj, a ta odredba u konkretnom slučaju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao potrošača, jer bi on bio izvrgnut dodatnim troškovima putovanja u Zagreb, i potrebi ulaganja dodatnog vremena, to je pravilno otklonjena njena primjena.

 

11. Zaključak o nadležnosti Općinskog suda u Osijeku je pravilan i temelji se na odredbi članka 59. ZPP-a s obzirom da  je ugovor sklopljen iz odnosa poslovanja podružnice u Osijeku.

 

12. U odnosu na žalbene navode tuženika valja navesti da za ocjenu nadležnosti i ocjenu osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti nije relevantno je li tužitelj bio upoznat sa ugovornom odredbom kojom je previđena nadležnost Općinskog suda u Zagrebu, već je relevantno je li se  o toj odredbi pojedinačno pregovaralo i uzrokuje li ona znatnu neravnotežu među strankama na štetu tužitelja.

 

13. Ne može se prihvatiti stajalište žalitelja po kojemu u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 59. ZPP-a budući se ugovorom o kreditu izrijekom ugovara nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a navedena odredba članka ZPP-a ne predstavlja primjer isključive nadležnosti koja je jedina zapreka ugovaranju nadležnosti od strane ugovornih strana.

Odredbom članka 59. nije propisana isključiva mjesna nadležnost, već se radi o izberivoj mjesnoj nadležnosti koja daje mogućnost tužitelju da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti tužbu podnese i sudu na čijem se području nalazi ta jedinica. Budući je odredba kojom je ugovorena nadležnost suda Općinskog suda u Zagrebu bila ništetna to je tužitelj mogao iskoristiti mogućnost da izabere sud pred kojim će pokrenuti postupak, a u konkretnom slučaju on se odlučio za sud gdje se nalazi sjedište podružnice tuženika.

 

14.  U odnosu na navode da je tužitelj mogao angažirati odvjetnika u Zagrebu, te na taj način ne bi imao nikakav dodatni trošak ili bi bio minimalan, valja navesti da stranka ima pravo prisustvovati ročištima na kojima se raspravlja o njenom zahtjevu. Pravo stranke na neposredan pristup sudu proizlazi iz odredbe članka 89. ZPP-a prema kojoj stranka može poduzimati radnje osobno i preko punomoćnika, ali sud može pozvati i stranku koja ima punomoćnika da se izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici, s tim da stranka koju zastupa punomoćnik ima pravo doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika.

 

15. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da žalba nema svog opravdanja, pa je stoga temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Dubrovnik, 5. svibnja 2021.

 

Sudac:

 

Emir Čustović