- 1 -              III Kr 33/2021-3

Broj: III Kr 33/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. L. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenog M. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2019. broj K-756/18-22 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 25. listopada 2019. broj Kž-268/2019-4, u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2019. broj K-756/18-22 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 25. listopada 2019. broj Kž-268/2019-4, temeljem članka 508. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152708., 76/09., 80/11 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.-17.) ostavljena je u cijelosti na snazi presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1313/2013-48 od 16. prosinca 2016., kojom je M. L. osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz članka 224. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega mu je, na temelju članka 54. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) u tako izrečenu kaznu uračunata izdržana kazna i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. ožujka 2018. do 25. travnja 2018.

2. Protiv te presude osuđenik je po branitelju, odvjetniku J. S. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev s mišljenjem da je zahtjev podnesen od neovlaštene osobe, s obzirom da u trenutku podnošenja zahtjeva osuđenik nije priložio valjanu punomoć, a koju je tek naknadno, na zahtjev suda, dostavio.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, ističući povredu odredaba kaznenog postupka, navodi kako se „presuda nije mogla ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama te da postoji proturječnost između onoga što je utvrđeno u odnosu na dokaze koji su provedeni tijekom postupka odnosno onih koji nisu provedeni“, pri čemu očigledno ukazuje na postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17., zbog kojih razloga se, sukladno članku 517. stavku 1. ZKP/08.-17., ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

6.1. Nadalje je, argumentirajući povredu odredaba kaznenog postupka, naveo čitav niz okolnosti koje, u suštini, predstavljaju osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi. Tako ističe kako je sud pogrešno procijenio činjenice u pogledu mjesta i vremena počinjenja kaznenog djela, načina počinjenja kaznenog djela i namjere osuđenika. Također tvrdi kako sud presudu nije utemeljio niti na jednom egzaktnom dokazu koji bi upućivao na njegovu odgovornost, da nije razjasnio odnos između okrivljenika i oštećenika, s obzirom da isti nisu nikada direktno kontaktirali, te da se u konkretnom slučaju radi o čistom građansko-pravnom odnosu između trgovačkog društva osuđenika i oštećenika, zbog čega sud, po ocjeni podnositelja zahtjeva, o spornim činjenicama izvodi zaključke bez dokaza, na štetu osuđenika. Stoga, a kada se imaju u vidu ovakvi navodi podnositelja zahtjeva, evidentno je da je u ovom dijelu zahtjev podnesen isključivo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što, sukladno članku 517. stavku 1. ZKP/08.-17., nije razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. 

6.2. U zahtjevu se nadalje ističe da je u ovom kaznenom predmetu došlo i do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-17., odnosno do teške povrede prava na pravično suđenje jer je "postupak završen faktično na jednoj raspravi i ekspresno". Međutim, osporavanje postupanja prvostupanjskog suda koji je raspravu u ovom kaznenom predmetu proveo brzo i efikasno te ju je okončao na jednom ročištu, uz nazočnost samog osuđenika i njegovog branitelja, ne predstavlja povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi, a kako to neosnovano ističe osuđenik. Isto tako osporavanje ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, u odnosu na činjenicu jesu li pravilno primijenjene odredbe o odmjeravanju vrste i visine kazne, pri čemu se podnositelj zahtjeva poziva na sudsku praksu i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te isticanje okolnosti da prvostupanjski sud, tijekom dokaznog postupka, nije proveo uvid u putnu ispravu okrivljenika, da nije vještačio potpis u radnoj knjižici osuđenika te da nije neposredno ispitao oštećenika, također ne predstavljaju razloge iz članka 517. stavka 1. točaka 1), 2) i 3) ZKP/08.-17., a zbog kojih se u ovom konkretnom slučaju može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek.

6.3. Ističući povredu odredaba kaznenog postupka, kao razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, osuđenik navodi kako su u konkretnom slučaju postojale okolnosti koje isključuju kazneni progon, pri čemu ne precizira i ne obrazlaže koje su to i o kakvim okolnostima se radi, a koje bi, kao takve, mogle dovesti do isključenja kaznenog progona. Također navodi da su postojale olakotne okolnosti na strani osuđenika koje sud nije uzeo u obzir, a koje bi bitno utjecale na izbor kaznene sankcije. Međutim, i u ovom dijelu zahtjeva očigledno je da se radi o stvarima činjenične naravi, a vezano za utvrđivanje okolnosti koje se odnose na odluku o kazni, zbog čega nije moguće podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek, jer bi u protivnom to bila žalba na treći stupanj mimo postojećih zakonskih uvjeta. Činjenična pitanja su i daljnje tvrdnje iz zahtjeva da prvostupanjski sud nije utvrdio odnosno da je pogrešno utvrdio odlučne činjenice i temeljem takvih utvrđenja donio krive zaključke te da kod osuđenika nije dokazana i utvrđena namjera, kao bitno obilježje ovog kaznenog djela te da je u konkretnom slučaju bilo elemenata za primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. i 49. KZ/11., a iz kojih razloga se, kako je to već prethodno navedeno, sukladno odredbi članka 517. stavka 1. ZKP/08.-17., ne može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

7. Stoga nije ostvarena niti jedna od povreda na koju ukazuje osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

8. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08.-19., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. svibnja 2021.