Poslovni broj: 2 Gž-83/2021-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. K., OIB….., D., kojeg zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik u D., protiv tuženika O. banka d.d., OIB….., S., koju kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. i partneri d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P-815/2019 od 11. prosinca 2020., 5. svibnja 2021.

 

r i j e š i o j e

 

              Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj P-815/2019 od 11. prosinca 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem određen je prekid postupka do donošenja odluke Suda europske unije po zahtjevu za prethodnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaprimljenog 30. rujna 2020. pod brojem C-474/20, a postupak će se nastaviti kada se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad se ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njihov završetak.

 

2. To rješenje pravovremenom žalbom pobija tuženik. Ukazujući da se odredba članka 213. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) nije mogla primijeniti u ovom postupku s obzirom da je ta odredba kao novina uvedena u ZPP 2019. godine, pa se nije mogla primijeniti u ovom postupku koji je pokrenut 10. lipnja 2019. Pored toga ističe da nije bilo ni materijalnopravnih pretpostavki za određivanje prekida postupka jer odluka povodom zahtjeva Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu, te u tom smislu ukazuje na aktualnu sudsku praksu, a između ostalih na presude Županijskog suda u Puli broj Gž-925/2017 od 20. ožujka 2020., Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-73/2019 od 28. travnja 2020., Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-802/2018 od 29. travnja 2020. i Županijskog suda u Splitu broj Gž-4260/2017 od 4. ožujka 2020.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja, kao potrošača, za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu, nakon što je u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. među strankama zaključen dodatak ugovora o kreditu.

 

5. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odluka u ovom predmetu ovisi o rješenju spornog pitanja je li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu prestalo pravo tužitelja tražiti utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe, te povrat preplaćenih iznosa, a kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu pod brojem Rev-1042/2017 u kojem je predmet spora također zahtjev potrošača za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nakon što je, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju među strankama zaključen ugovor o kreditu, podnio zahtjev za prethodnu odluku kojom je zatraženo tumačenje prava Europske unije potrebno za ocjenu usklađenosti pravnih učinaka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015., s odredbom članka 6. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, što je odlučno za zauzimanje pravnog shvaćanja o pravnim posljedicama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. na restituciju potrošača na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, to je odredio prekid postupka.

 

6. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji se podudara s predmetom u kojem je podnesen zahtjev za prethodnu odluku, pa stoga odluka suda o tužbenom zahtjevu ovisi o odluci suda Europske unije u predmetu C474/2020.

 

7. U odnosu na navod žalitelja koji se odnosi na ovo primijenjeno pravno shvaćanje valja navesti da sudska praksa na koju se poziva žalitelj n

ije relevantna u konkretnom slučaju jer se radi o odlukama koje su donesene prije nego je Vrhovni sud podnio zahtjev za prethodnu odluku, a osim toga u sudskoj praksi je prevladalo stajalište da se u ovakvim činjeničnim i procesnopravnim situacijama ima odrediti prekid postupka (tako i VSRH Revd-30/2021 od 16. ožujka 2021., Revd-2681/2020 od 9. ožujka 2021. i Revd-107/2021 od 16. ožujka 2021.).

 

8. S obzirom da je zahtjev za prethodnu odluku podnio drugi sud, a ne prvostupanjski sud, prekid postupka se mogao zakonito odrediti pozivom na odredbu članka 213. stavak 2. točka 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud se pozvao na zaključak sa zajedničkom sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2021. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

 

"U slučaju kada je zahtjev za prethodnu odluku sudu Europske unije već podnesen u drugom postupku (u Rev-1042/2017-3), a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva (tužbe potrošača radi isplate zbog ništetnosti kad postoji sporazum o konverziji CHF/EUR), potrebno je prekinuti postupak već povodom podnesenog prijedloga za dopuštenje revizije.

Prijelazna i završna odredba članka 117. stavak 1. ZID ZPP/19 ne odnosi se na novelu iz članka 213. stavak 2. točka 2. ZPP-a, pa sud može odrediti prekid postupka primjenom članka 213. stavak 2. točka 2. ZPP-a odmah na sve postupke u tijeku, neovisno o tome kad su pokrenuti" .

 

9. Budući se prijelazna i završna odredba članka 117. stavak 1. ZID ZPP/19 ne odnosi na novelu iz članka 213. stavak 2. točka 2. ZPP-a, iz čega slijedi da je nastala pravna praznina u prijelaznoj i završnoj odredbi iz članka 117. ZID ZPP/19 to je potrebno tumačiti domašaj takve nedorečene pravne norme, a prema shvaćanju ovog suda svrha i cilj sporne novele iz članka 41. ZID ZPP/19 bila je odmah riješiti sve dvojbe u odnosu na pitanje prekida postupka ako je zahtjev sudu Europske unije o tumačenju ugovora Europske unije, te valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije već podnesen u drugom postupku, a odluka ovisi o rješenju zahtjeva, a analogno zakonskom rješenju za prethodni postupak. Nastalu prazninu valja tumačiti na način da se novelirani članak 213. ZPP-a primjenjuje odmah na sve postupke u tijeku, neovisno kada su ti postupci pokrenuti, jer bi u protivnom sama izmjena bila nesvrsishodna i dijelom bi izgubila smisao.

 

10. Dakle, primjenjujući navedeno pravno shvaćanje u konkretnom predmetu valjalo je potvrditi rješenje o prekidu postupka jer su se ispunile pretpostavke propisane odredbom članka 213. stavak 2. točka 2. ZPP-a.

 

11. Žalba tuženika nema svog opravdanja pa je stoga temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Dubrovnik, 5. svibnja 2021.

 

Sudac:

 

Emir Čustović