1

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E             

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatska, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, OIB: 36162371878, protiv tuženika 1.-M. S., iz B., OIB: ... i 2.-T. S. iz B., OIB: ..., oba zastupana po punomoćnici A. G., odvjetnici u Š., radi odstupa i predaje nezakonito zaposjednutih nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 2 P-1677/2013-45 od 20. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2020.,

r i j e š i o  j e

              Uvaženjem žalbe tužiteljice ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 2 P-1677/2013-45 od 20. srpnja 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, koji glasi:

''1.Nalaže se tuženicima da odstupe s protupravno zauzete nekretnine označene kao kat. čest. ... Z.U. ... K.O. ..., i to s dijela iste označenog slovima A-A1-A2- A3-B-C-D-E-F-G-A u skici vještaka K. V., geod., od 21. travnja 2016.-dopuna po podnesku tužitelja od 20. siječnja 2020. godine, koja je sastavni dio presude, te da omoguće tužitelju nesmetano korištenje iste na način da je oslobode od osoba i stvari i da uklone nadstrešnicu i terasu ugostiteljskog obrta „T.“ B., položenu na opisanoj nekretnini, sve to o njihovom trošku ili će to učiniti tužitelj o trošku tuženika, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2.Dužni su tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

II.Nalaže se tužitelju da isplati tuženima na ime troškova spora iznos od 10.725,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe."

              Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

              Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u tome što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika  i samih tih isprava ili zapisnika. Navodi da je predmet spora nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, korištena u naravi kao prolaz uz dopuštenje Republike Hrvatske na kojoj tuženici nemaju nikakva prava. Navodi da su neki od saslušanih svjedoka iskazali da nekretnina nikada nije predstavljala javni put do mora (A. L.), dok su neki potvrdili da je to nekada bio prolaz prema moru u tom dijelu B. (I. J., D. L., N. L. i D. A.). S tim u vezi da je sud pravilno prihvatio iskaze svjedoka da je prijepor nekada bio put od glavne prometnice do mora. Vještak je predmet spora identificirao kao dio kč.br. ...,  K.O. M.-B., u naravi betonirani prolaz između dva posjeda, da dio puta  prolazi tom nekretninom od ulice do mora pa time zahvaća betonsku nadstrešnicu i dio objekata oznake č.zgr. ... i ..., K.O. M.-B.. Prema dostupnim podacima, skici mjernika B. U. od 23. siječnja 1970. u predmetu poslovnim brojem P-638/69, iskaza svjedoka u tom postupku i avio-snimka od prije 15. veljače 1968. je vidljivo da je put išao do mora. Navodi da je nakon očevida k.č.br. ... na zahtjev Općine T. 2017. cijepana na način da su nastale k.č.br. ..., koja u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu i k.č.br. ..., površine 94 m2. Stoga da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da je predmetna nekretnina bila dio nerazvrstane ceste sve dok nije izvršeno cijepanje te da je očigledno da je ista javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu lokalne samouprave. Tvrdi da k.č.br. ... nije nerazvrstana cesta. Slijedom navedenog da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da bez obzira na upis u zemljišne knjige da je predmetna nekretnina vlasništvo Općine T..

              Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba je osnovana.     

Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine označene kao k.č.br. ..., odnosno sada nakon izvršenog cijepanja 2017., vlasnica nekretnine k.č.br. ....

Nadalje u tužbi navodi da su tuženici bez znanja i odobrenja tužiteljice zauzeli dio k.č.br. ... te postavili kameno-betonski zid i druge prepreke koje odvajaju istu nekretninu od nekretnina u vlasništvu tužiteljice katastarske oznake k.č.br. ..., k.o. M. - B. i na taj način ometaju slobodan prolaz.

Tuženici su se usprotivili tužbenom zahtjevu tvrdeći da betonski zid, nadstrešnica i terasa ugostiteljskog objekta predstavljaju dio nekretnine k.č.br. ... i k.č.br. ..., k.o. M. – B., da su u vlasništvu 1.-tuženika, da se predmet spora ne koristi kao javni put najmanje od 1900.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-                da je prema stanju zemljišne knjige tužiteljica upisana kao vlasnik k.č.br. ....i k.č.br. ..., dok je 1.-tuženik upisan kao vlasnik zgr. ... i ..., sve k.o. M. – B.,

-                      da je vještak predmet spora identificirao kao dio k.č.br. ..., u naravi betonirana površina koja predstavlja prolaz između dva posjeda te da preko istog prolazili nadstrešnica restorana – konobe T.

-                                    da je vještak na skici lica mjesta od 22. travnja 2016. slovima  A-B-C-F-G-A označio položaj puta kako ga je označio vještak B. U. na skici lica mjesta očevida u nalazu i mišljenju od 23. siječnja 1970. sačinjenom za potrebe parničnog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P-638/69, te slovima A-B-C-D-E-F-G-A put kao dio k.č.br. ... površine 147m2 prema katastarskim podacima,

-                   da je na skici lica mjesta od 28. siječnja 2020. pored naprijed navedenog označio slovima A-A1-A2-A3-B-C-D-E-F-G-A dio k.č.br. ... površine 132 m2,

-                   da je vještak u nalazu i mišljenju od 21. travnja 2016. naveo da prema dostupnim podacima nema istovjetnog tumačenja položaja predmetnog puta, a razlike u tumačenju položaja puta da su posljedica loše kvalitete katastarskog plana kao osnove za potrebe parnice  poslovni broj P-638/69 gdje je vidljivo da linije koje je vještak B. U. naznačio kao granice parcele ne prate stvarne granice na terenu i izrade kasnijih skica premjeravanja, da je na avio-snimku vidljivo da još nije bio izgrađen objekt (sadašnja čest.zgr....), međutim, ako se gleda skica premjeravanja ... put je naznačen kao do betonske nadstrešnice pa do mora, pa stoga zaključuje da je vrlo teško točno odrediti stvarni položaj puta zbog promjena koje su se dogodile tijekom godina, a ono što je nesporno je to da je dio puta prolazio kat. čest. ... od ulice do mora kako je to prikazano na priležećoj skici očevida pa time da zahvaća betonsku nadstrešnicu i dio objekta,

-                   da je vještak saslušan na ročištu 26. rujna 2019. istakao da je u međuvremenu izvršeno katastarsko cijepanje k.č.br. ... na način da su nastale k.č.br. ..., u naravi nerazvrstana cesta i k.č.br. ...., ta novo formirana k.č.br. ... odgovara dijelu ranije čestice k.č.br. ... koja je na njegovoj skici od 9. kolovoza 2016. označena slovima A-A1-A2-A3-B-C-D-E-F-G-A s tim da odudaraju površine iz razloga što je očito kod formiranja k.č.br. ... uzet samo položaj ranijeg dijela k.č.br. ...,

-                   da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-638/69 od 6. ožujka 1970. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja A. S. radi utvrđenja da tuženiku A. L. ne pripada pravo prolaza preko k.č.br. ... i ..., sve k.o. B., te je odbijen alternativni tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prestanka prava služnosti prolaza preko k.č.br. ... i .... u korist tuženika,

-                   da je pregledom Provedbenog urbanističkog plana centralnog dijela naselja B. objavljenog u ''Službenom vjesniku Općina D., K. i Š. broj 3 od 22. ožujka 1988. ustanovljeno da navedenim urbanističkim planom nije predviđen put između katastarskih čestica ..., ... te katastarskih čestica ... i ....,

-                   da je presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-4055/2009 utvrđeno da je T. S. vlasnik za cijelo nekretnine označene kao k.č.br. ..., k.o. M. – B.,

-                   da iz potvrde Ureda za katastar Š., Klasa: ...., Ur.broj: ... od 13. srpnja 2018., s posjedovnim listom broj ..., proizlazi da katastarska čestica broj ... označava put, površine 2.754 m2 u posjedu Općine M.,

-                   da iz očitovanja Općine T., Klasa: ..., Ur.broj: ... od 8. studenog 2018. sa zapisnikom od 2. studenog 2018. i pripadajućim fotografijama, te skice izmjere G. d.d. O., proizlazi da k.č.br. ..., k.o. M. – B. ne predstavlja nerazvrstanu cestu, odnosno put, već da je ista u naravi sastavni i odavno ograđeni dio dvorišta tuženika, da je navedeno utvrđeno prilikom izlaska na mjesto spora, te potkrijepljeno fotografijama,

-               da iz posjedovnog lista Ureda za katastar Š. broj ... proizlazi da k.č.br. ..., k.o. M. – B. predstavlja put, površine 94 m2, u posjedu Općine M.,

-                   da iz iskaza svjedoka I. J., D. L., N. L. i D. A. proizlazi da je to nekad bio prilaz moru u tom dijelu B..

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da je k.č.br. ... koja u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu ukupne površine 2.574 m2 tijekom postupka na zahtjev Općine T. parcelirana, pa je tako nastala k.č.br. ... u površini od 94 m2. Kako je k.č.br. ... bila sastavni dio nerazvrstane ceste sve dok nije izvršeno cijepanje na zahtjev Općine T., zaključuje da je ista javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, odnosno konkretno Općine T. koja obuhvaća i naselje B. gdje se nalazi predmetna nekretnina. Stoga, bez obzira što je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, zaključuje da je ista vlasništvo Općine T., pa slijedom toga Republika Hrvatska ne može biti aktivno legitimirana za vođenje ove parnice.

Osnovano tužiteljica dovodi u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja da predmetna nekretnina predstavlja javno dobro u općoj uporabi, odnosno nerazvrstanu cestu u vlasništvu Općine T..

Naime, u dosadašnjem tijeku postupka utvrđeno je da je k.č.br. ... bila upisana kao put, da je 2017. izvršeno cijepanje na način da su nastale k.č.br. ... nerazvrstana cesta D., u vlasništvu Općine T. – javno dobro u općoj uporabi, te k.č.br. ... put površine 94 m2, upisano kao vlasništvo Republike Hrvatske.

Međutim, sud prvog stupnja je propustio utvrditi da li je dio te čestice, odnosno nakon parcelacije k.č.br. ... posjedovanjem i izgradnjom zida, betoniranjem, izgradnjom nadstrešnice izgubilo svojstvo javnog dobra u općoj uporabi.

Naime, kada su zemljišna čestica ili njezin dio prestali biti javno dobro važe zakoni koji inače uređuju pitanje upravljanja i raspolaganja drugim nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, zavisno od toga je li nekretnina koja je prestala biti javno dobro građevinsko, poljoprivredno ili šumsko zemljište.

Stoga s obzirom na do sada utvrđeno činjenično stanje ovaj sud ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je Općina T. vlasnik predmetnih nekretnina u smislu odredbe čl. 101. st. 1. i čl. 133. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) tim više što se govori o zemljištu na kojem se nalazi zid, nadstrešnica, terasa.

Naime, okolnost da je određena nekretnina upisana u zemljišne knjige kao put, odnosno da je prije parcelacije bila dio nekretnine koja je predstavljala nerazvrstanu cestu, ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine, ako se takva nekretnina faktički ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi – nerazvrstana cesta. Stoga je moguće, a slijedom korištenja nekretnine da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra, pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva.

  Iz utvrđenja pred sudom prvog stupnja proizlazilo bi da za takav zaključak postoje pretpostavke s obzirom na očitovanje Općine T. od 8. studenog 2018. sa zapisnikom od 2. studenog 2018. iz kojih proizlazi da k.č.br. ..., k.o. M. – B. ne predstavlja nerazvrstanu cestu, odnosno put već da je ista u naravi sastavni dio i odavno ograđeni dio dvorišta tuženika te iskaze svjedoka I. J., D. L., N. L., D. A. da je to nekad bio prilaz moru u tom dijelu B..  Stoga prije svega valja ocijeniti je li predmetna nekretnina, odnosno nekretnina nastala parcelacijom, u cijelosti izgubila svojstvo javnog dobra u općoj uporabi – nerazvrstana cesta ili samo djelomično o čemu će ovisiti zaključak je li tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe.

Međutim, tuženici tvrde da betonski zid, kao i nadstrešnica i terasa ugostiteljskog objekta T. čije uklanjanje tužiteljica traži, predstavlja dio nekretnine u isključivom vlasništvu 1.-tuženika, da je dioba nekretnine između prednika tuženika A. S. i njegovog susjeda M. S. izvršena na način da je dijeljena čitava širina njihovih parcela i prolaza te da je na taj način došlo do poništavanja i ukidanja prolaza, ali da to nikada nije evidentirano u u katastarskim planovima, odnosno tvrde da su vlasništvo sporne nekretnine stekli dosjelošću.

Ako bi se u nastavku postupka utvrdilo da je predmetna nekretnina izgubila status javnog dobra u općoj uporabi, dakle, da se ne radi o nerazvrstanoj cesti, tada treba raspraviti prigovor tuženika.

Pri tome će sud prvog stupnja voditi računa da je odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj  53/91, 92/94, 74/95, 57/96 - dalje ZOVO) koji je bio na snazi do donošenja Zakona o preuzimanju ZOVO kao propisa Republike Hrvatske, propisivao zabranu stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu. Citirana odredba je ukinuta Zakonom o preuzimanju ZOVO koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. od kada postoji zakonska  mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu.

U konkretnom slučaju spisu ne prileži povijesni vlasnički list za spornu nekretninu, pa nije moguće zaključiti je li i kroz koje razdoblje predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu, niti ocijeniti ispunjenost pretpostavki za eventualno stjecanje prava vlasništva na strani tuženika.

Pri tome se skreće pozornost da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje ZV) nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

U nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, isključivo vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci.

Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužiteljice presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 370. Zakona o parničnom postupku    („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 ).

U Rijeci 5. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan