- 1 -

Broj:Jž-1924/2020

 

 

                                  

 

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š N J E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene F. H., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 72. Pp J-3462/2019 od 10. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2021.,

 

                                               r i j e š i o  j e

 

Prihvaća se kao osnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb te se ukida pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

 

Obrazloženje             

 

1. Pobijanom presudom okrivljena F. H. je na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) oslobođena od optužbe zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, dok su troškovi prekršajnog postupka pali na teret proračunskih sredstava, s obrazloženjem da je ovlašteni tužitelj okrivljenici stavio na teret radnju obiteljskog nasilja koje je propisano odredbom članka 10. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ali da se u konkretnom slučaju radi o obliku obiteljskog nasilja koje je propisano odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje je zakonski regulirano kao primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda dok u konkretnom slučaju iz objektivnog identiteta optužbe proizlazi da je kod žrtve nasilja u obitelji djeteta sina okrivljenice nastupila tjelesna povreda u vidu crvena na licu i tragova otisaka prstiju na licu te krvarenje iz usnice iz čega proizlazi da djelo po propisu nije prekršaj odnosno da je uslijed fizičke sile kod djeteta žrtve nastupila ozljeda te da se radi o kaznenom djelu.

 

2. Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, IV. Policijska postaja, pravodobno je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da nije bilo osnove da se traži dopuna otužnog prijedloga te da isti sadrži sve potrebno sukladno članku 160. Prekršajnog zakona kako bi se prema istome postupilo i na temelju kojeg je bilo potrebno sukladno zakonu provesti glavnu raspravu.

 

Žalba je osnovana.

 

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da prvostupanjska presuda nije na zakonu osnovana.

 

4. Naime, iz stanja spisa proizlazi da se okrivljenici F. H. optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje, Broj: 511-19-30/5-5-116-1/2019 od 25. listopada 2019., stavlja na teret da je dana 26. rujna 2019. u Z., X. K. p. kbr. xx, počinila nasilje u obitelji na štetu svog mlt. sina G. Š., rođ. 29.1.2018. godine na način da je bez ikakvog povoda i razloga počela sina G. udarati rukama po glavi i licu kojom prilikom je mlt. G. zadobio ozljedu u vidu crvenila u obliku otisaka prstiju, nakon čega je svekra okrivljene R. B., rođ. 03.06.1969. godine uzela mlt. G. u naručje kako bi spriječila da ga okrivljena ponovo udari, slijedom čega je na opisani način počinila nasilje u obitelji iz članka 10. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavku 1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

5. Osnovano i pravilno u podnesenoj žalbi ističe ovlašteni tužitelj da je prvostupanjska presuda preuranjena i donesena protivno zakonu jer je u konkretnom slučaju podneseni optužni prijedlog sastavljen sukladno odredbi članka 160. Prekršajnog zakona i da je bilo zakonskih uvjeta za provođenje glavne rasprave, budući iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga nedvojbeno proizlazi osnovana sumnja da je počinjeno nasilje u obitelji iz članka 10. točke 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to kao tjelesno kažnjavanje ili na drugi način ponižavajuće postupanje prema djetetu, kod kojeg posljedica protupravne radnje ne ulazi u obilježje navedenog prekršaja, a koji predstavlja strogo formalni prekršaj kod kojeg su objekt zaštite djeca, a kako je to ovlašteni tužitelj pravilno pravno kvalificirao kao vrstu nasilja u obitelji u konkretnom slučaju. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o nasilju u obitelji iz članka 10. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje je definirano kao primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, jer se u konkretnom slučaju nesporno radi o modalitetu nasilja u obitelji iz članka 10. točke 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u koje biće ne ulazi posljedica protupravne radnje i koja je odredba usklađena sa odredbom članka 2. točke 2. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 12/93) koja obvezuje državnu potpisnicu na osiguranje provedbi mjera za zaštitu djeteta od svih oblika diskriminacije ili kažnjavanja.

 

6. Također iz stanja spisa nesporno proizlazi da je prvostupanjski sud dopisom od 31. kolovoza 2020. godine, Broj; 511-19-30/05-5-116-1/2019 od ovlaštenog tužitelja zatražio dopunu optužnog prijedloga, a koji je prvostupanjskom sud dostavio u traženom roku od 8 dana podnesak koji je sadržavao dopunu, a nakon čega je prvostupanjski sud donio na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobađajuću presudu jer djelo po propisu nije prekršaj s obrazloženjem da se radi o kaznenom djelu. Međutim, potrebno je naglasiti da ako u slučaju traženja odgovarajuće dopune podnesenog optužnog prijedloga, ovlašteni tužitelj ne izvrši odgovarajuću dopunu optužnog akta, prvostupanjski sud je bio sukladno članku 161. stavku 4. Prekršajnog dužan donijeti rješenje kojim se odbacuje optužni prijedlog.

 

              7. Isto tako je potrebno posebno naglasiti da u slučaju donošenja oslobađajuće presude sukladno članku 161. stavku 6. Prekršajnog zakona od strane prvostupanjskog suda te u slučaju nastupa njezine pravomoćnosti, ovlašteni tužitelj neće biti u mogućnosti za isti činjenični supstrat podnijeti novi odgovarajući optužni akt u kaznenom postupku budući je u odredbi članka 12. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19) izričito propisano da nitko ne može biti ponovno kazneno progonjen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska presuda, te da se obnova pravomoćno okončanog kaznenog postupka može provesti samo u postupku i pod uvjetima propisanim zakonom, a kazneni postupak se ne može obnoviti protiv osobe koja je pravomoćno oslobođena od optužbe. Stoga je u slučaju i da je u spisu bila sadržana odgovarajuća medicinska dokumentacija iz koje nesporno proizlazi da su nastupile tjelesne ozljede za žrtvu nasilja u obitelji-dijete i zbog čega bi se nesporno radilo o kaznenom djelu, prvostupanjski sud je bio dužan donijeti rješenje kojim se proglašava stvarno nenadležnim kako je to propisano odredbom članka 102. stavka 1. Prekršajnog zakona i predmet proslijediti nadležnom sudu/odjelu koji je nadležan za postupanje u kaznenim predmetima.

 

8. S obzirom na naprijed navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti prekršajni postupak i odgovarajuće dokaze, te nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i nakon utvrđenja svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 5. svibnja 2021.

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenici i ovlaštenom tužitelju.