1

Poslovni broj: Gž-201/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-201/2021-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

I

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja G. L., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., protiv tuženika A. o. d.d., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate zateznih kamata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5346/18 od 23. prosinca 2020., 5. svibnja 2021., 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o  j e

 

I. Žalba tužitelja djelomično se uvažava kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5346/18 od 23. prosinca 2020.:

 

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate zatezne kamate na u točki I. izreke navedene iznose glavnice od zatraženog datuma kao dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do 11. rujna 2017. zajedno sa zatraženom procesnom kamatom,

 

- preinačuje u točki I. izreke tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku na iznos od 3.422,99 kn (slovima: tri tisuće četiristo dvadeset dvije kune i devedeset devet lipa), iznos od 8.380,59 kn (slovima: osam tisuća tristo osamdeset kuna i pedeset devet lipa), iznos od 3.686,64 kn (slovima: tri tisuće šesto osamdeset šest kuna i šezdeset četiri lipe), iznos od 10.874,92 kn (slovima: deset tisuća osamsto sedamdeset četiri kune i devedeset dvije lipe), iznos od 10.874,92 kn (slovima: deset tisuća osamsto sedamdeset četiri kune i devedeset dvije lipe), iznos od 10.874,92 kn (slovima: deset tisuća osamsto sedamdeset četiri kune i devedeset dvije lipe) i iznos od 8.769,89 kn (slovima: osam tisuća sedamsto šezdeset devet kuna i osamdeset devet lipa) od 12. rujna 2017. pa do 13. kolovoza 2018., u roku 15 dana,

 

- ukida u točki I. izreke, u dijelu u kojem je na iznos ovom odlukom dosuđene zatezne kamate zatražena procesna kamata od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u točki II. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu tužitelja.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku na iznose i u razdoblju kako slijedi:

- na iznos od 3.422,99 kn od 15 listopada 2016.g. do 13. kolovoza 2018.g.,

- na iznos od 8.380,59 kn od 15. studenog 2016.g. do 13. kolovoza 2018.g.,

- na iznos od 3.686,64 kn od 15. prosinca 2016.g. do 13. kolovoza 2018.g.,

- na iznos od 10.874,92 kn od 15. siječnja 2017.g. do 13. kolovoza 2018.g.,

- na iznos od 10.874,92 kn od 15. veljače 2017.g. do 13. kolovoza 2018.g.,

- na iznos od 10.874,92 kn od 15. ožujka 2017.g. do 13. kolovoza 2018.g. i

- na iznos od 8.769,89 kn od 15. travnja 2017.g. do 13. kolovoza 2018.g.

sve to zajedno sa daljnjim procesnim kamatama koje na tako utvrđene iznose zateznih kamata teku od dana podnošenja ove tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od kuna. "

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 3.437,50 kuna (tri tisuće četiristo trideset sedam kuna i pedeset lipa), zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 23. prosinca 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2. Protiv navedene odluke pravovremenu, dopuštenu i potpunu žalbu podnio je tužitelj 30. prosinca 2020. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženika na naknadu troškova prvostupanjskog postupka i troškova žalbe ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik 18. siječnja 2021. kojim osporava navode žalbe tužitelja u cijelosti te predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana uz naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Tužitelj u žalbi navodi da istu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka s tim što se određeno poziva na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer da mu nezakonitim postupanjem, odnosno propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Pri tome se referira na podnesak tuženika od 28. kolovoza 2020., a koji mu nije dostavljen iako je tuženiku priznat trošak za sastav toga podneska.

 

6. Bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a čini sud ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Uvidom u podnesak od 28. kolovoza 2020. utvrđeno je da je tim podneskom tuženik zatražio brže postupanje suda, odnosno navedeni podnesak je po svom sadržaju požurnica, pa stoga ukoliko taj podnesak i nije dostavljen tužitelju, istom nije zbog toga onemogućeno raspravljanje pred sudom.

 

7. Po ocjeni ovog suda, na taj način nije počinjena bitna povreda na koju se poziva tužitelj.

 

8. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, povodom žalbi stranaka drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

9. Tužitelj je tužbom zatražio isplatu zakonske zatezne kamate koju mu tuženik nije platio na isplaćene iznose izgubljene zarade u vremenskom period od 15. listopada 2016. do 15. travnja 2017., a koja izgubljena zarada predstavlja naknadu štete zbog toga što je u štetnom događaju koju je skrivio osiguranik tuženika tužitelj doživio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je bio na bolovanju u navedenom vremenskom periodu pri čemu je primao naknadu za bolovanje koja je manja od plaće koju bi primao da je radio.

 

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je nesporno između stranaka da je tužitelj kao pješak sudjelovao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. kolovoza 2016. kada je na njega na pješačkom prijelazu naletjelo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika, pri čemu je zadobio tjelesne ozljede zbog kojih je bio na bolovanju.

 

11. Nesporna je između stranaka pasivna legitimacija, isključiva odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj te činjenica da je tuženik tužitelju na ime razlike između plaće koju bi on ostvario da nije bilo štetnog događaja i naknade koju je primao za vrijeme bolovanja isplatio ukupan iznos od 56.884,87 kn dana 13. kolovoza 2018., kao što su nesporni i pojedinačni mjesečni iznosi isplaćene štete po ovom osnovu.

 

12. Tuženik je osporio svoju obvezu plaćanja zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos imovinske štete, odnosno izgubljene zarade, kako to potražuje tužitelj od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 15. dana slijedećeg mjeseca u kojem je plaća trebala biti isplaćena pa do datuma isplate izgubljene zarade 13. kolovoza 2018.

 

13. Između stranaka je, dakle, sporno dospijeće kamate za svaki pojedinačni iznos, odnosno je li dospijeće pojedine tražbine znači i vremensko preklapanje sa zakašnjenjem dužnika.

 

14. Tužitelj se pozvao na odredbu čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) kojim je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok se tuženik pozvao na odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) kojim je određeno da u slučaju neizvršavanja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka (u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva) oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

15. U odnosu na tijek zateznih kamata po ocjeni prvostupanjskog suda treba primijeniti odredbu čl. 12. ZOOP-a, pri čemu se sud pozvao i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-550/14, Rev-934/14, Rev x-1171/17, Rev-1052/13 i dr.).

 

16. Mišljenje je prvostupanjskog suda da bi tužitelj imao pravo na kamatu na isplaćeni iznos izgubljene zarade od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, ali da tužitelj tijekom postupka nije dostavio sudu dokaz o odštetnom zahtjevu upućenom tuženiku prije utuženja, niti je predlagao dokaze na navedene okolnosti zbog čega je njegov zahtjev odbijen u cijelosti.

 

17. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a, a visina parničnog troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

18. U svojoj žalbi tužitelj osporava primjenu materijalnog prava kako ju je primijenio prvostupanjski sud jer da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 1086. ZOO-a jer da je u tom pravcu donesena odluka Županijskog suda u Splitu broj Gž-1219/2016, a da je tako riješeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-42/2009.

 

19. Isto tako, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer da je među strankama nesporno da je tužitelj podnio zahtjev za naknadu štete prije podnošenja tužbe i to 12. rujna 2017. pa da u tom smislu nije bilo potrebno prilagati bilo kakve druge dokaze.

 

20. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP-a, a ne odredbu čl. 1086. ZOO-a.

 

21. Naime, Zakon o obveznom osiguranju u prometu primjenjuje se u konkretnom slučaju jer se radi o prometnoj nezgodi koja je uzrokovana vozilom i koji Zakon je između ostalog uredio pitanje obveze plaćanja zakonske zatezne kamate u slučaju nastanka štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu.

 

22. Prema odredbi čl. 12. ZOOP-a, odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete sporni. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

23. U konkretnom slučaju, dakle, tužitelj bi imao pravo na zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos izgubljene zarade, ali od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

24. Tužitelj je na pripremnom ročištu 19. studenog 2020. naveo da je odštetni zahtjev podnio 12. rujna 2017., a tuženik tu činjenicu nije osporio.

 

25. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koje kamate teku na pojedine mjesečne iznose kako su oni navedeni u točki I. izreke prvostupanjske odluke od dana njihovog dospijeća kako je to određeno u tužbenom zahtjevu, pa do 11. rujna 2017., jer je obveza plaćanja zakonske zatezne kamate za tuženika dospjela s danom podnošenja odštetnog zahtjeva s obzirom da nije postupio sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZOOP-a po primitku odštetnog zahtjeva.

 

26. Preinačena je odluka u točki I. izreke prvostupanjske presude na način da je primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a od 12. rujna 2017. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva na sve isplaćene iznose izgubljene zarade u vremenskom periodu od listopada 2016. do travnja 2017. pa do isplate.

 

27. Prema odredbi čl. 31. ZOO-a na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno, a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Procesne zatezne kamate iz čl. 31. st. 2. ZOO-a na dospjele zatezne kamate mogu se zahtijevati nakon prestanka glavnog potraživanja. Pravo na procesnu zateznu kamatu se može ostvariti jedino u sporu za isplatu iznosa dospjele zatezne ili ugovorene kamate ukoliko je vjerovnik propustio postaviti takav zahtjev pred sudom u postupku u kojem je tražio naplatu glavnice. U konkretnom slučaju tužitelj je postavio zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose naknade štete koji su mu isplaćeni te je zatražio i procesnu kamatu od dana podnošenja tužbe do isplate.

 

28. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Revr-1429/14-2 od 16. svibnja 2017. zauzeo stav da „iz zakonskog teksta odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a „na iznos neisplaćene kamate“ jasno proizlazi da iznos neisplaćene kamate mora biti određen, dakle da ta kamata mora biti obračunata i izražena u apsolutnom iznosu. I prema ocjeni ovog revizijskog suda procesna kamata ne može teći na neisplaćene, a dospjele zatezne kamate čiji iznos nije određen, već se nakon podmirenja glavnog duga, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one osamostaljuju, a ukoliko stranka želi ostvariti i procesne kamate na zatezne, one se moraju obračunati u apsolutnom iznosu. Naime, u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106.). Tužbeni zahtjev mora biti  tako postavljen da bude podoban za raspravljanje i da može predstavljati sadržaj valjane ovršne isprave. Međutim, u konkretnom slučaju, jer iznos na koji teku procesne kamate nije jasno određen u apsolutnom iznosu, tužba ne sadrži određeni zahtjev za njihovu isplatu (čl. 186. st. 1. ZPP-a), koji bi omogućio donošenje ovršive presude u kojoj bi bilo jasno naznačen opseg ispunjenja obveze. Kako neuredna tužba predstavlja procesnu zapreku za donošenje meritorne odluke, pogrešno su sudovi postupili odlučivši meritorno u ovoj pravnoj stvari, umjesto da je tužitelj pozvan prema odredbi čl. 109. st. 1. ZPP-a urediti tužbu kako bi se po njoj moglo postupiti.“

 

29. Po ocijeni ovog suda tužitelj je mogao neisplaćenu zateznu kamatu na glavnicu koja je isplaćena potraživati i na način kako je to zatražio uz navođenje stope po kojoj se kamata traži, iznosa na koji se kamata traži i vremenskog tijeka kamate. Međutim, na tako postavljen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari nije mogao tražiti procesnu kamatu, jer mu procesna kamata pripada na utuženu zateznu kamatu samo ako je zatezna kamata izražena u apsolutnom iznosu.

 

30. Zbog toga je u tom tijelu njegov zahtjev neodređen, a tužba nepodobna za raspravljanje.

 

31. Međutim, kako je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja u cijelosti i u odnosu na glavnu tražbinu, to se nije bavio pitanjem valjanosti sporedne tražbine pa je u tom dijelu činjenično stanje ostalo neutvrđeno, a time je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

 

32. Zbog toga je ovaj sud ukinuo pobijanu odluku u točki I. izreke u dijelu u kojem je na utuženu zateznu kamatu potraživanja procesna kamata od dana podnošenja tužbe do isplate, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a.

 

33. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, u dijelu u kojem je preinačena primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

34. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, to je ukinuta i odluka o naknadi parničnog troška o kojoj će odlučiti prvostupanjski sud nakon što ponovo provede postupak.

 

35. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pozvati tužitelja da uredi dio tužbe kojim traži isplatu procesne kamate na neisplaćenu, a ovom presudom dosuđenu, zateznu kamatu na iznose isplaćene izgubljene zarade na način da zateznu kamatu koja mu je dosuđena iskaže u apsolutnom iznosu za vremenski period o 12. rujna 2017. do 13. kolovoza 2018. na koji iznos tada može zatražiti procesnu kamatu od dana podnošenja tužbe do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a.

 

36. Ovisno o postupanju tužitelja po primitku poziva na uređenje tužbe od strane suda, prvostupanjski sud će donijeti ili odluku iz čl. 109. st. 4. ZPP-a ili će meritorno odlučiti o ispravljenom dijelu tužbenog zahtjeva, a u i u jednom i u drugom slučaju odlučit će i o naknadi parničnog troška cjelokupnog postupka, uključujući i trošak žalbe.

 

37. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tužitelja jer isti nije bio nužan u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Koprivnica, 5. svibnja 2021.