Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 2967/2017-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz V. B., OIB … , zastupanog po punomoćnici B. M. odvjetnici u D., protiv tužene Z. b. d.d. Z., OIB … , zastupane po punomoćnici S. P., odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P., Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tužene, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8026/16-2 od 11. travnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-1918/15-33 od 21. rujna 2016., u sjednici održanoj 4. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se prihvaća u pogledu pravnih pitanja pod rednim brojevima 1. i 2., pa se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8026/16-2 od 11. travnja 2017. u točkama I. i III. izreke i sudi:
Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Daruvaru poslovnog broja P-1918/15-33 od 21. rujna 2016. i povrh dijela potvrđenog točkom II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8026/16-2 od 11. travnja 2017., te se potvrđuje i u dijelu odluke o trošku postupka.
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se revizija tužitelja u pogledu pravnih pitanja pod rednim brojevima 3. do 5., kao nedopuštena.
II. Odbacuje se revizija tužene, kao nedopuštena.
III. Nalaže se tuženoj nakaditi tužitelju trošak revizije u iznosu 2.875,00 kuna u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
V. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2 Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženice dana 14.06.2005 g., broj: 3204977889, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženice.
II. Nalaže se tuženici Z. B. d.d. Z., OIB: … , da tužitelju S. D. iz V. B., … , OIB: … isplati ukupan novčani iznos od 3.879,56 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja je propisana Zakonom o obaveznim odnosima, tekućom
na iznos od 31,05 CHF od 16.11.2007.godine pa do isplate
na iznos od 30,82 CHF od 16.12.2007.godine pa do isplate
na iznos od 30,60 CHF od 16.01.2008.godine pa do isplate
na iznos od 30,37 CHF od 16.02.2008.godine pa do isplate
na iznos od 56,44 CHF od 16.03.2008. godine do isplate,
na iznos od 56,02 CHF od 16.04.2008. godine do isplate,
na iznos od 55,59 CHF od 16.05.2008. godine do isplate,
na iznos od 55,17 CHF od 16.06.2008. godine do isplate,
na iznos od 54,74 CHF od 16.07.2008. godine do isplate,
na iznos od 54,30 CHF od 16.08.2008. godine do isplate,
na iznos od 53,85 CHF od 16.09.2008. godine do isplate,
na iznos od 53,42 CHF od 16.10.2008. godine do isplate,
na iznos od 52,97 CHF od 16.11.2008. godine do isplate,
na iznos od 52,52 CHF od 16.12.2008. godine do isplate,
na iznos od 52,06 CHF od 16.01.2009. godine do isplate,
na iznos od 51,60 CHF od 16.02.2009. godine do isplate,
na iznos od 51,14 CHF od 16.03.2009. godine do isplate,
na iznos od 50,66 CHF od 16.04.2009. godine do isplate,
na iznos od 50,19 CHF od 16.05.2009. godine do isplate,
na iznos od 49,71 CHF od 16.06.2009. godine do isplate,
na iznos od 49,23 CHF od 16.07.2009. godine do isplate,
na iznos od 65,75 CHF od 16.08.2009. godine do isplate,
na iznos od 65,09 CHF od 16.09.2009. godine do isplate,
na iznos od 64,43 CHF od 16.10.2009. godine do isplate,
na iznos od 63,77 CHF od 16.11.2009. godine do isplate,
na iznos od 63,11 CHF od 16.12.2009. godine do isplate,
na iznos od 62,43 CHF od 16.01.2010. godine do isplate,
na iznos od 61,75 CHF od 16.02.2010. godine do isplate,
na iznos od 61,06 CHF od 16.03.2010. godine do isplate,
na iznos od 60,36 CHF od 16.04.2010. godine do isplate,
na iznos od 59,66 CHF od 16.05.2010. godine do isplate,
na iznos od 58,95 CHF od 16.06.2010. godine do isplate,
na iznos od 58,24 CHF od 16.07.2010. godine do isplate,
na iznos od 57,51CHF od 16.08.2010. godine do isplate,
na iznos od 56,78 CHF od 16.09.2010. godine do isplate,
na iznos od 56,05 CHF od 16.10.2010. godine do isplate,
na iznos od 55,31 CHF od 16.11.2010. godine do isplate,
na iznos od 54,56 CHF od 16.12.2010. godine do isplate,
na iznos od 53,80 CHF od 16.01.2011. godine do isplate,
na iznos od 53,03 CHF od 16.02.2011. godine do isplate,
na iznos od 52,26 CHF od 16.03.2011. godine do isplate,
na iznos od 51,49 CHF od 16.04.2011. godine do isplate,
na iznos od 50,70 CHF od 16.05.2011. godine do isplate,
na iznos od 49,91 CHF od 16.06.2011. godine do isplate,
na iznos od 49,11 CHF od 16.07.2011. godine do isplate,
na iznos od 42,29 CHF od 16.08.2011. godine do isplate,
na iznos od 41,57 CHF od 16.09.2011. godine do isplate,
na iznos od 40,85 CHF od 16.10.2011. godine do isplate,
na iznos od 40,12 CHF od 16.11.2011. godine do isplate,
na iznos od 39,38 CHF od 16.12.2011. godine do isplate,
na iznos od 38,64 CHF od 16.01.2012. godine do isplate,
na iznos od 37,89 CHF od 16.02.2012. godine do isplate,
na iznos od 37,14 CHF od 16.03.2012. godine do isplate,
na iznos od 36,38 CHF od 16.04.2012. godine do isplate,
na iznos od 35,61 CHF od 16.05.2012. godine do isplate,
na iznos od 34,83 CHF od 16.06.2012. godine do isplate,
na iznos od 34,06 CHF od 16.07.2012. godine do isplate,
na iznos od 33,27 CHF od 16.08.2012. godine do isplate,
na iznos od 32,47 CHF od 16.09.2012. godine do isplate,
na iznos od 31,67 CHF od 16.10.2012. godine do isplate,
na iznos od 30,85 CHF od 16.11.2012. godine do isplate,
na iznos od 30,05 CHF od 16.12.2012. godine do isplate,
na iznos od 29,22 CHF od 16.01.2013. godine do isplate,
na iznos od 28,39 CHF od 16.02.2013. godine do isplate,
na iznos od 27,55 CHF od 16.03.2013. godine do isplate,
na iznos od 26,71 CHF od 16.04.2013. godine do isplate,
na iznos od 25,86 CHF od 16.05.2013. godine do isplate,
na iznos od 25,00 CHF od 16.06.2013. godine do isplate,
na iznos od 24,14 CHF od 16.07.2013. godine do isplate,
na iznos od 23,26 CHF od 16.08.2013. godine do isplate,
na iznos od 22,38 CHF od 16.09.2013. godine do isplate,
na iznos od 21,50 CHF od 16.10.2013. godine do isplate,
na iznos od 20,59 CHF od 16.11.2013. godine do isplate,
na iznos od 19,69 CHF od 16.12.2013. godine do isplate,
na iznos od 18,79 CHF od 16.01.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.02.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.03.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.04.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.05.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.06.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.07.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.08.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.09.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.10.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.11.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.12.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.01.2015. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.02.2015. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.03.2015. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.04.2015. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.05.2015. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.06.2015. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 11.07.2015. godine do isplate,
po stopi od 15 % do 31.12.2007 g., od 01.01.2008 g. po do 31.07. 2015 g. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015 g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženici Z. B. d.d. Z., … OIB: …, da tužitelju S. D. iz V. B., … , OIB: … , naknadi parnični trošak u iznosu od 13.996,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-1918/15-33 od 21. rujna 2016. u dijelu pod toč. II izreke i odbija tužbeni zahtjev za iznos od 1.992,57 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zateznom kamatom tekućom
na iznos od 31,05 CHF od 16.11.2007.godine pa do isplate
na iznos od 30,82 CHF od 16.12.2007.godine pa do isplate
na iznos od 30,60 CHF od 16.01.2008.godine pa do isplate
na iznos od 30,37 CHF od 16.02.2008.godine pa do isplate
na iznos od 56,44 CHF od 16.03.2008. godine do isplate,
na iznos od 56,02 CHF od 16.04.2008. godine do isplate,
na iznos od 55,59 CHF od 16.05.2008. godine do isplate,
na iznos od 55,17 CHF od 16.06.2008. godine do isplate,
na iznos od 54,74 CHF od 16.07.2008. godine do isplate,
na iznos od 54,30 CHF od 16.08.2008. godine do isplate,
na iznos od 53,85 CHF od 16.09.2008. godine do isplate,
na iznos od 53,42 CHF od 16.10.2008. godine do isplate,
na iznos od 52,97 CHF od 16.11.2008. godine do isplate,
na iznos od 52,52 CHF od 16.12.2008. godine do isplate,
na iznos od 52,06 CHF od 16.01.2009. godine do isplate,
na iznos od 51,60 CHF od 16.02.2009. godine do isplate,
na iznos od 51,14 CHF od 16.03.2009. godine do isplate,
na iznos od 50,66 CHF od 16.04.2009. godine do isplate,
na iznos od 50,19 CHF od 16.05.2009. godine do isplate,
na iznos od 49,71 CHF od 16.06.2009. godine do isplate,
na iznos od 49,23 CHF od 16.07.2009. godine do isplate,
na iznos od 65,75 CHF od 16.08.2009. godine do isplate,
na iznos od 65,09 CHF od 16.09.2009. godine do isplate,
na iznos od 64,43 CHF od 16.10.2009. godine do isplate,
na iznos od 63,77 CHF od 16.11.2009. godine do isplate,
na iznos od 63,11 CHF od 16.12.2009. godine do isplate,
na iznos od 62,43 CHF od 16.01.2010. godine do isplate,
na iznos od 61,75 CHF od 16.02.2010. godine do isplate,
na iznos od 61,06 CHF od 16.03.2010. godine do isplate,
na iznos od 60,36 CHF od 16.04.2010. godine do isplate,
na iznos od 59,66 CHF od 16.05.2010. godine do isplate,
na iznos od 58,95 CHF od 16.06.2010. godine do isplate,
na iznos od 58,24 CHF od 16.07.2010. godine do isplate,
na iznos od 57,51CHF od 16.08.2010. godine do isplate,
na iznos od 56,78 CHF od 16.09.2010. godine do isplate,
na iznos od 56,05 CHF od 16.10.2010. godine do isplate,
na iznos od 55,31 CHF od 16.11.2010. godine do isplate.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-1918/15 od 21. rujna 2016. dijelu pod to. I i u preostalom dijelu pod toč. II izreke za iznos od 1.886,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zateznom kamatom tekućom
na iznos od 54,56 CHF od 16.12.2010. godine do isplate,
na iznos od 53,80 CHF od 16.01.2011. godine do isplate,
na iznos od 53,03 CHF od 16.02.2011. godine do isplate,
na iznos od 52,26 CHF od 16.03.2011. godine do isplate,
na iznos od 51,49 CHF od 16.04.2011. godine do isplate,
na iznos od 50,70 CHF od 16.05.2011. godine do isplate,
na iznos od 49,91 CHF od 16.06.2011. godine do isplate,
na iznos od 49,11 CHF od 16.07.2011. godine do isplate,
na iznos od 42,29 CHF od 16.08.2011. godine do isplate,
na iznos od 41,57 CHF od 16.09.2011. godine do isplate,
na iznos od 40,85 CHF od 16.10.2011. godine do isplate,
na iznos od 40,12 CHF od 16.11.2011. godine do isplate,
na iznos od 39,38 CHF od 16.12.2011. godine do isplate,
na iznos od 38,64 CHF od 16.01.2012. godine do isplate,
na iznos od 37,89 CHF od 16.02.2012. godine do isplate,
na iznos od 37,14 CHF od 16.03.2012. godine do isplate,
na iznos od 36,38 CHF od 16.04.2012. godine do isplate,
na iznos od 35,61 CHF od 16.05.2012. godine do isplate,
na iznos od 34,83 CHF od 16.06.2012. godine do isplate,
na iznos od 34,06 CHF od 16.07.2012. godine do isplate,
na iznos od 33,27 CHF od 16.08.2012. godine do isplate,
na iznos od 32,47 CHF od 16.09.2012. godine do isplate,
na iznos od 31,67 CHF od 16.10.2012. godine do isplate,
na iznos od 30,85 CHF od 16.11.2012. godine do isplate,
na iznos od 30,05 CHF od 16.12.2012. godine do isplate,
na iznos od 29,22 CHF od 16.01.2013. godine do isplate,
na iznos od 28,39 CHF od 16.02.2013. godine do isplate,
na iznos od 27,55 CHF od 16.03.2013. godine do isplate,
na iznos od 26,71 CHF od 16.04.2013. godine do isplate,
na iznos od 25,86 CHF od 16.05.2013. godine do isplate,
na iznos od 25,00 CHF od 16.06.2013. godine do isplate,
na iznos od 24,14 CHF od 16.07.2013. godine do isplate,
na iznos od 23,26 CHF od 16.08.2013. godine do isplate,
na iznos od 22,38 CHF od 16.09.2013. godine do isplate,
na iznos od 21,50 CHF od 16.10.2013. godine do isplate,
na iznos od 20,59 CHF od 16.11.2013. godine do isplate,
na iznos od 19,69 CHF od 16.12.2013. godine do isplate,
na iznos od 18,79 CHF od 16.01.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.02.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.03.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.04.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.05.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.06.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.07.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.08.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.09.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.10.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.11.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.12.2014. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.01.2015. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.02.2015. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.03.2015. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.04.2015. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.05.2015. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 16.06.2015. godine do isplate,
na iznos od 30,11 CHF od 11.07.2015. godine do isplate.
III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“.
3. Protiv drugostupanjske presude, svaki u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu, reviziju su podnijeli tužitelj i tužena, sve u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14– dalje: ZPP), a koja se odredba pri ovome odlučivanju primjenjuju temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), te su postavili pravna pitanja koja smatraju važim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Obje su stranke podnijele odgovor na reviziju protivne strane u kojem je odgovoru tužitelj predložio odbaciti, a tužena odbiti reviziju protivne stranke, te su zahtijevali trošak odgovora na reviziju.
5. Revizija tužitelja je dopuštena i osnovana u pogledu pravnih pitanja pod rednim brojevima 1. i 2., a nedopuštena u pogledu pravnih pitanja pod rednim brojevima 3., 4. i 5.
6. Revizija tužene nije dopuštena.
7. Tužbeni zahtjev se odnosi na utvrđenje ništetnom odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka ovoga postupka, te su utvrđenja sudova:
- da je tužitelj 14. lipnja 2005., kao korisnik kredita s tuženom, kao davateljem kredita, sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3204977889 (dalje: Ugovor o kreditu) na iznos kredita od 62.000,00 CHF, isplativ u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB, s rokom otplate od 120 mjeseci koji se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 639,87 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećim za CHF na dan plaćanja,
- da je temeljem čl. 2. Ugovora o kreditu tužitelj tuženoj dužan u anuitetima platiti redovnu kamatnu stopu na kredit, koja stopa je promjenjiva jednostrano od strane tužene u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tužene,
- da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu redovna kamatna stopa iznosila 4,50% godišnje,
- da je uvidom u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu povodom zaštite kolektivnih interesa potrošača broj P-1401/12 od 4. 07. 2013. g., povodom tužbe tužitelja P. – Hrvatski savez udruga za z. p., a protiv više tuženika (banaka), između ostalih i tužene Z. b., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. - utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, tj. u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama tužene, o kojoj odredbi ugovora se nije pojedinačno pregovaralo i koja odredba je ništetna,
- da je takvo postupanje tužene suprotno temeljnim načelima obveznog prava, načelu ravnopravnosti, suradnje, zabrane i zlouporabe prava, načelu savjesnosti i poštenja,
- čime da je sporna ugovorna odredba u smislu čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03), te čl. 96., 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) nepoštena i ništetna,
pa je stoga prvostupanjski sud, uzimajući u obzir (prema njegovom pravnom shvaćanju) obvezujuće prethodne spomenute odluke u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, te uz primjenu odredbi tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača odlučio kao u točki I. izreke prvostupanjske presude.
8. Drugostupanjski sud je djelomično potvrdio prvostupanjsku odluku i prihvatio pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u pogledu pravne osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva, utvrđujući:
- da je „valjano utvrđeno kako je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07, 79/07) propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, te je ista materija jednako bila regulirana i odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine br. 9/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41-723/2014) u čl. 96. i 102., pa da je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, a potom u skladu sa čl. 323. ZOO i obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.“,
- da je – (a vezano uz žalbene navode tužene o utjecaju odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 112/2012 – dalje: ZID ZPK/12) i slijedom toga donesenih izmijenih Općih uvjeta promjene kamatne stope Z. b. d.d. u kreditnom poslovanju sa domaćim i stranim fizičkim osobama od 11. prosinca 2012., koji su stupili na snagu 1. siječnja 2013. (dalje: OUP/13)) – „od značaja činjenica da je tuženik stvarno i u razdoblju nakon izmjene svojih općih uvjeta na koje se poziva u žalbi naplatio tužitelju spornu razliku kamate, kako je to i utvrđeno vještačenjem u ovom predmetu, pa je sada navod tuženika neosnovan.“.
8.1. Međutim, prigovor zastare djela potraživanja je drugostupanjski sud ocijenio djelomično osnovanim, pa je, djelomično preinačujući prvostupanjsku presudu odbio dio tužbenog zahtjeva za 3.879,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose počam od 16. studenog 2007. do 16. studenog 2010. uz obrazloženje:
- da je tužba podnesena 15. prosinca 2015. pa je prema odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05) za dio tražbine istekao opći zastarni rok od pet godina, te da je u tom smislu valjalo odbiti zahtjev za isplatu dijela tražbine sa dospijećem do zaključno studenog 2010., a usvojiti dio zahtjeva za isplatu sa dospijećem nakon toga,
- da „(…) prema niti jednom propisu podnošenje tzv. kolektivne tužbe (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) iz čl. 502.a ZPP, ne prekida zastaru za konkretno potraživanje, pa tako niti predmetno. (…).
9. Nastavno na tako izražena pravna shvaćanja tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„1, Da li je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava 4. travnja 2012., u smislu čl. 241. ZOO-a, prekinuta zastara potraživanja preplaćenih kamata kada potrošači, te tužitelj, nastavno, nakon što je sudski utvrđeno da su odredbe o kamatama nepoštene i ništetne, u smislu odredbi o restituciji i vraćanju onoga što je primljeno ostvaruje pravo na povrat?
2. Da li zastara radi ostvarenja tih potraživanja, a u smislu članka 245. st. 1. i. 3. ZOO-a, počinje teći iznova nakon što je spor za zaštitu kolektivnih prava i interesa pravomoćno okončan 13. lipnja 2014?
3. Kako je moguće primjenjivati odredbe o zastari prije pravomoćnosti presude iz spora za zaštitu kolektivnih prava i interesa budući je tek pravomoćnošću presude iz tog postupka tužitelj mogao konzumirati odnosno ostvariti prava koja mu kao potrošači pripadaju temeljem Zakona o zaštiti potrošača iz čl. 118. i ZPP-a i čl. 106. st. 1., te čl. 502.c ZPP-a koje se tiču zaštite kolektivnih interes i prava?
4. Protivi li se članku 323. st. 1. i članku 328. ZOO-a, praksi Suda EU te članku 6. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenom uvjetima u potrošačkim ugovorima, kada se vremenski ograničavaju restitucijski učinci vezani za sudsko utvrđenje nepoštenosti?
5. Može li presuda Suda EU od 21. prosinca 2016. u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15, prema kojoj nema zastare za restituciju što je sukladno članku 6. st. 1. Direktive 93/13 i čl. 323. i 328. ZOO-a, biti primijenjena u ovom postupku te postupcima koji se pokreću temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a radi ostvarivanja prava na povrat svih iznosa preplaćenih kamata od dana kada su učinjeni?“.
10. Tužitelj je naveo da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci nepodudarno sa pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž 666/2013 od 9. prosinca 2015., Županjskog suda u Osijeku poslovnog boja Gž 624/2017 od 17. svibnja 2017., kao i u pitanjima spomenutim odlukama suda Europske unije.
11. Tužena je postavila sljedeće pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„Da li je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u konkretnom ugovoru, kao i u svim potrošačkim ugovorima tuženika koji sadrže promjenjivu kamatnu stopu , a sklopljeni su prije stupanja na snagu članka 5. ZID ZPK/12, nakon stupanja na snagu Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Z. b. d.d. u kreditnom poslovanju sa domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. (u nastavku OUP/2013) 1. siječnja 2013. godine zakonita i usklađena s odredbom članka 5. ZID ZPK/12, te da li je stoga neosnovan zahtjev tužitelja za povrat iznosa koji je platio na ime ugovorne kamate nakon 1. siječnja 2013. godine?“.
12. Tužena je navela da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci nepodudarno sa pravnim shvaćanjem izraženim u odluci revizijskog suda poslovnog broja Revt 249/2014 i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja FPž-1140/2016.
O reviziji tužitelja
13. U pogledu prva dva revizijom tužitelja postavlja pravna pitanja, ovaj sud uočava važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa reviziju u pogledu ta dva pitanja ocjenjuje dopuštenom.
14. Ovaj je sud dalje pristupio ispitivanju pobijane presude samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno, sve sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.
15. U pogledu materije koja se problematizira prvim dvama pravnim pitanjima tužitelja, a kojima se zapravo propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa (konkretno u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.) na prekid zastare potraživanja proisteklih iz utvrđenja ništetnim odredbi opisanih ugovora o kreditu uz primjenu valutne klauzule u CHF, a koji su sklopljeni u konkretnom vremenskom razdoblju kao i ovopredmetno, revizijski je sud već izrazio pravno shvaćanje i to u odluci poslovnog broja Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., koje, u bitnom i sažeto citirano glasi:
„Zbog svega izloženog, po shvaćanju revizijskog suda, sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da u smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.“.
16. Slijedom navedenog, proizlazi da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci, a u pogledu istaknutog prigovora zastare protivno pravnom shvaćanju koje je ovaj sud već izrazio, iz čega je dalje za zaključiti da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je djelomično odbio tužbeni zahtjev za sporni iznos.
17. Naime, nesporno je (žalbom tužene nesporeno) da je najstarije potraživanje koje je predmet tužbenog zahtjeva dospjelo 16. studenog 2007.; da je tužba u ovome predmetu podnesena 15. prosinca 2015., a tužba je u gore navedenom predmetu koji se vodio povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa podnesena 4. travnja 2012., dok je drugostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.
18. Iz prethodnog proizlazi da, niti od dospijeća najstarijeg potraživanja do podnošenja tužbe u kolektivnom sporu, a niti od pravomoćnog završetka toga spora do ovopredmetnog utuženja nije protekao petogodišnji opći zastarni rok, iz čega je za ocijeniti da je istaknuti prigovor zastare neosnovan.
19. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja u pogledu prva dva revizijom postavljena pitanja i preinačiti drugostupanjsku odluku u dijelu u kojem je njome preinačena prvostupanjska odluka i riješiti kao u izreci ove presude.
20. Imajući u vidu da je revizija tužitelja ocijenjena osnovanom već temeljem prva dva njome postavljena pitanja, u pogledu ostalih postavljenih pravnih pitanja tužitelja je za zaključiti da su neodlučna za ishod postupka, pa je u pogledu njih revizija nedopuštena, slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod toč I. izreke rješenja.
O reviziji tužene
21. O pravnom pitanju tužene revizijski je sud već izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovnog broja Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. te ono glasi:
„Odredba o LIBOR-u kao parametru za izračun promjenjivog dijela kamatne stope u konkretnom ugovoru, kao i u svim potrošačkim ugovorima tuženika koji sadrže promjenjivu kamatnu stopu, a sklopljeni su prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 112/12), nakon stupanja na snagu Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Z. b. d.d. u kreditnom poslovanja s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. (dalje: OUP/2013), 1. siječnja 2013. je zakonita i usklađena s odredbom čl. 5. ZID ZoPK/12
Definiranjem LIBOR-a kao parametra koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, Banka je stekla pravo taj parametar uvrstiti u Ugovor umjesto ništetnih odredaba čl. 2. i 7. Ugovora prema kojima je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.
Definiranje LIBOR-a nije samo po sebi dovelo do dopune Ugovora.
Ne može se smatrati valjanom ponuda za dopunu ništetne odredbe kad je umjesto odredbe prema kojoj ukupna početna kamatna stopa (fiksni plus varijabilni dio) iznosi 4,90%, potrošaču ponuđena opcija prema kojoj "Kamatna stopa po Vašem stambenom kreditu broj 7102746178 na dan 1. siječnja 2013. ostaje nepromijenjena, te iznosi 5,75%, a prema novim uvjetima određivanja kamatne stope sastoji se od: Varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6MLIBOR za CHF i koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 0.065 postotnih poena, i fiksnog dijela koji iznosi 6,485 postotnih poena (...).
Stoga Banka nije na temelju obavijesti navedenog sadržaja u svoju korist uspostavila pravo potraživati kamatu po stopi od 5,75% s primjenom od 1. siječnja 2013., pa je naplatom kamate po stopi višoj od 4,90% u razdoblju nakon 1. siječnja 2013. pa do 1. siječnja 2014. dio imovine tužiteljice bez valjane pravne osnove prešao u imovinu tuženice.".
22. Uzimajući u obzir utvrđenja nižestupanjskih odluka i revizijske navode obiju stranka, u ovome, konkretnom slučaju nije sporno:
- da je Ugovorom o kreditu prvotno ugovorena redovna kamatna stopa iznosila 4,50%,
- da u tom dijelu predmetna ugovorna odredba nije utvrđena ništavom, nego je točkom I. pravomoćne prvostupansjke presude utvrđena ništetnom „odredba čl. 2 Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženice dana 14.06.2005 g., broj: 3204977889, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženice“,
- da je od sklapanja Ugovora o kreditu do stupanja na snagu ZID ZPK/12 i OUP/13 došlo je do povećanja redovne kamatne stope temeljem ugovorne odredbe koja je (pravomoćno je utvrđeno u ovome postupku i nije predmetom preispitivanja u revizijskom postupku, jer nije obuhvaćeno postavljenim pravnim pitanjem) utvrđena ništetnom (v. prethodnu alineju),
- da je, nastavno na OUP/13, donesenim slijedom ZID ZPK/12, tužena odredila, te o tome, putem obavijesti od 8. siječnja 2013. obavijestila tužitelja o nepromijenjenoj kamatnoj stopi u visini 6,05% koja se sastoji od varijabilnog dijela kamatne stope koji se izračunava kao 6M LIBOR i koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 0,065 postotnih poena i fiksnog dijela koji iznosi 5,985 postotnih poena.
23. Proističe iz toga da su se sve navedene izmjene redovne kamatne stope činile temeljem izvora prava (i akata tužene) koji se problematiziraju u revizijom postavljenom pitanju i koji su uzeti kao relevantni i u predmetu poslovnog broja Rev 1172/2018 (doduše, u predmetu Rev-1172/2018, je početno bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,90%, dok se izmjenom temeljem OUP/13 i slijedom toga obaviješću od 8. siječnja 2013. utvrdio fiksni dio u visini 6,485 postotnih poena, što predstavlja činjenično neutjecajnu razliku u odnosu na ovaj, konkretan slučaj).
24. U oba slučaja se radi u bitnom o istovjetnom mehanizmu promjene redovne kamatne stope, primjenom istih izvora prava i o istom mehanizmu obavještavanja o takvoj promjeni.
25. Stoga ostaje za zaključiti da i u ovom, konkretnom slučaju nije jasno određeno po kojim kriterijima je došlo do povećanja početno ugovorenog fiksnog dijela kamatne stope (koji je u konkretnom slučaju mogao iznositi najviše 4,50%) na 5,985 postotnih poena, što je bio i pravni zaključak revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. izražen u okviru činjeničnopravnih okolnosti podudarnih sa ovopredmetnim slučajem, a koji pravni zaključak u bitnom citiran glasi:
„Kada se ima na umu da je u odredbi čl. 2. Ugovora navedena ukupna početna kamatna stopa u visini od 4,90%, fiksni dio u ovoj ukupnoj stopi mogao je biti samo isti ili niži od 4,90%. Pravilno je Banka u obavijesti Korisniku navela da je „Fiksni dio kamatne stope je određeni postotak koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita.“, ali nije jasno po kojim kriterijima je taj dio određen sa 6,485 postotnih poena. Banka u ovom slučaju nije ponudila Korisniku samo LIBOR kao mehanizam promjene kamatne stope, nego je cijenu kredita jednostrano formirala na sasvim novi način u odnosu na početni sadržaj Ugovora.
S obzirom na utvrđenje da pri sklapanju ugovora Korisniku nisu objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da Korisnik na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), a početna stopa nije bila izražena na način da je u njoj definiran fiksni i promjenjivi dio, u okolnostima kakve su ove Banka je svakako bila dužna objasniti kako je došla do fiksnog dijela kamatne stope koji utječe na ukupnu cijenu kredita.
Obavijest Banke kojom 8. siječnja 2013. izvješćuje Korisnika da neće povećati kamatnu stopu, pri čemu je evidentno da je fiksni dio bez obrazloženja povećan iznad ukupne početne stope, ne može se smatrati valjanom primjenom odredaba ZID ZoPK/12, niti se može smatrati da je Korisnik pristao na ovakvu ponudu novacije Ugovora time što je nastavio ispunjavati obvezu vraćanja kredita, u situaciji kad mu je jedina preostala opcija bila pravo na prijevremeno vraćanje kredita (uzmi ili ostavi), čime bi se Korisnik doveo u još teži položaj.“.
26. Dakle, ovaj sud ocjenjuje da je činjeničnopravna situacija u ovome predmetu u bitnom podudarna sa onom u predmetu poslovnog broja Rev-1172/2018, pa je i pravno shvaćanje izraženo u toj odluci primjenjivo u ovome slučaju.
27. Imajući u vidu pravno shvaćanje koje je ovaj sud u odluci Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. (v. zadnje dvije alineje točke 21.) i primjenjujući ga mutatis mutandis na ovaj, konkretan slučaj, za zaključiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci u bitnom podudarno sa pravnim shvaćanjem koje je zauzeo revizijski sud, pa postavljeno pravno pitanje tužene gubi važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
28. Stoga je, temeljem čl. 392. b. st. 1. ZPP-a u pogledu revizije tužene odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
O troškovima parničnog postupka
29. Preinačenjem pobijane odluke u pogledu glavnog dijela tužbenog zahtjeva uspjeh u sporu je odmjeren, kao što je to određeno prvostupanjskom odlukom, u potpunosti na strani tužitelja, pa je valjalo, temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude i u pogledu odluke o troškovima postupka, na način da se i u tom smislu preinači drugostupanjska odluka i potvrdi prvostupanjska odluka u dijelu odluke o trošku.
30. Pri tome je za ocijeniti da su žalbeni navodi tužene kojima se sporila prvostupanjska odluka o parničnom trošku neodređeni i paušalni, jer se u njima nije obrazložilo o troškovima kojih bi se, konkretnih i određenih spornih parničnih radnji radilo pa stoga ti navodi nisu bili predmetom preispitivanja.
31. Tužitelju je priznat trošak sastava revizije temeljem čl. 154. st. 1., 155. i 166. st. 1. ZPP-a, u svezi Tbr. 10. 6., a u svezi Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uvećan za stopu Poreza na dodanu vrijednost u visini 25%, što ukupno iznosi 1.875,00 kuna, a što je sve bilo potrebno uvećati za iznos sudske pristojbe za reviziju (naložene mu i plaćene) u visini 1.000,00 kuna (toč. III. izreke rješenja).
32. Zahtjevi obiju stranaka za naknadu troška odgovora na reviziju su odbijeni na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da te radnje u postupku nisu bile od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije (toč. IV. i V. izreke rješenja).
Zagreb, 4. svibnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.