Poslovni broj: 10 UsI-1126/21-8

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice S. F., Z., S. R…., zastupane po opunomoćeniku J. T., odvjetniku u S., D. r. …, protiv tuženika Gradonačelnika G. B., B., Šetalište kneza Branimira 12, radi povrata u prijašnje stanje, 4. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Poništava se rješenje tuženika Gradonačelnika G. B., Klasa: UP/I-112-01/20-01/39, Urbroj: 2198/27-02-20-14 od 22. prosinca 2020.

 

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 2.500,00 kn na ime naknade troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-112-01/20-01/39, Urbroj: 2198/27-02-20-14 od 22. prosinca 2020. odbijen je prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužiteljice kao neosnovan i odbačena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja pročelnice Ureda gradonačelnika G. B. o prestanku službe Klasa: UP/I-112-01/20-01/39, Urbroj:2198/27-03-20-9 od 3. rujna 2020. kao nepravovremena.

U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, tužiteljica, je u bitnom navela da je u konkretnom slučaju o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje odlučila neovlaštena osoba, da je tužiteljica prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnijela prvostupanjskom tijelu, te da je o prijedlogu sukladno odredbi članka 82. Zakona o općem upravnom postupku trebalo odlučiti tijelo koje je donijelo prvostupanjsko rješenje i kod kojeg je propušten rok za izjavljivanje žalbe, a to je Ured gradonačelnika G. B., a ne drugostupanjsko tijelo Gradonačelnik G. B.. Ovakvim postupanjem tuženika tužiteljica je onemogućena u izjavljivanju žalbe protiv pobijanog rješenja. Nadalje, u ostalom dijelu ističe da nisu točni navodi iz rješenja Gradonačelnika G. B. u pogledu uvjeta za povrat u prijašnje stanje, ali u tom pogledu radi izbjegavanja ponavljanja upućuje se Sud u navode iz prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

Slijedom navedenog, predlaže Sudu donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove spora.

U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da tužitelj u tužbi samo paušalno navodi kako pobija predmetno rješenje iz svih zakonskih razloga, iako tužbom ne osporava utvrđeno činjenično stanje niti dostavlja dokaze, a nije jasno niti koje postupovne odredbe smatra povrijeđenim, već samo ističe kako je pobijano rješenje nezakonito jer ga je donijela neovlaštena osoba. Tuženik ističe kako je predmetno rješenje zakonito, doneseno do strane ovlaštene osobe u zakonito provedenom postupku uz pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. Nadalje, da je netočan navod tužitelja da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje i žalba podneseni tijelu prvog stupanja. Iz samog prijedloga za povrat u prijašnje stanje i žalbe da je jasno vidljivo da je prijedlog podnesen i adresiran Gradonačelniku G. B. kao tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, sve sukladno članku 82. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09). Isto tako da pogrešno tužitelj navodi kako je pobijano rješenje trebalo donijeti prvostupanjsko tijelo kao tijelo kod kojeg je propušten rok za izjavljivanje žalbe, pri tome pozivajući se na odredbu članka 82. Zakona. U konkretnom predmetu tužiteljica je trebala podnijeti žalbu protiv prvostupanjskog rješenja o prestanku službe, stoga je tijelo kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju odnosno izjaviti žalbu upravo drugostupanjsko tijelo, Gradonačelnik G. B.. Slijedom navedenog da je pravilno tužiteljica prijedlog za povrat u prijašnje stanje i žalbu u skladu s člankom 82. stavkom 2. Zakona adresirao Gradonačelniku G. B. kao drugostupanjskom tijelu te upravo to tijelo sukladno navedenoj odredbi odlučuje o tužiteljičinom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i žalbi, a što i jest u konkretnom slučaju. U skladu sa zakonom i praksom je činjenica da se pravni lijekovi uvijek upućuju drugostupanjskom tijelu, ali u pravilu putem prvostupanjskog tijela, a što je tužiteljici odnosno punomoćniku tužiteljice zasigurno poznato. Nadalje, u osporenom rješenju da je razložno obrazloženo kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 82. stavka 1. Zakona za dopuštanje povrata u prijašnje stanje, te je slijedom toga odlučeno kao u izreci osporenog rješenja, a tužiteljica tužbom ne osporava utvrđeno činjenično stanje.

S obzirom na navedeno tuženik smatra da je osporeno rješenje zakonito, dopušteno, utemeljeno i doneseno od ovlaštenog tijela, te predlaže da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave i utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužiteljice kao neosnovan i odbačena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja o prestanku službe Klasa: UP/I-112-01/20-01/39, Urbroj:2198/27-03-20-9 od 3. rujna 2020. kao nepravovremena.

Među strankama nije sporno da je tužiteljica predmetni prijedlog za povrat u prijašnje stanje i žalbu podnijela protiv rješenja pročelnice Ureda Gradonačelnika G. B. Klasa: UP/I-112-01/20-01/39, Urbroj:2198/27-03-20-9 od 3. rujna 2020., a što je razvidno i iz spisu priležećeg  prijedloga za povrat u prijašnje i žalbe tužiteljice.

Sporno je među strankama u ovom sporu prije svega je li osporeno rješenje doneseno od strane ovlaštene osobe.

Odredbom članka 82. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09; dalje: ZUP) propisano je da stranci koja iz opravdanih razloga propusti u roku obaviti neku radnju pa je zbog toga propuštanja isključena od obavljanja te radnje dopustit će se na njezin prijedlog povrat u stanje postupka prije propuštanja poduzimanja radnje u određenom roku (u daljnjem tekstu: povrat u prijašnje stanje). Povrat u prijašnje stanje dopustit će se i stranci koja je iz neznanja ili očitom pogreškom poslala ili predala podnesak na vrijeme, ali nenadležnom javnopravnom tijelu.

Stavkom 2. istog članka propisano je da prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, najkasnije u roku od osam dana od dana kad je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje roka. U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje moraju se navesti činjenice na kojima se temelji opravdanost prijedloga. Kad se povrat u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušten rok za podnošenje podneska, prijedlogu treba priložiti i taj podnesak.

Stavkom 4. istog članka propisano je, između ostalog, da se o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje odlučuje rješenjem.

Stoga, polazeći od naprijed citirane zakonske odredbe, po stavu ovog Suda, osnovano tužiteljica prigovora da je osporeno rješenje doneseno od strane neovlaštene osobe i da joj je ovakvim postupanjem tuženika onemogućeno izjavljivanje žalbe kao redovnog pravnog lijeka na odluku odnosno rješenje o predmetnom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.

Naime, kako je nesporno da je predmetni prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužiteljica podnijela zbog propuštanja roka za izjavljivanje žalbe na rješenje pročelnice Ureda Gradonačelnika G. B., Klasa: UP/I-112-01/20-01/39, Urbroj:2198/27-03-20-9 od 3. rujna 2020. i istovremeno podnijela žalbu protiv istog, a kako je odredbom članka 110. stavka 1. ZUP-a propisano da se žalba predaje prvostupanjskom tijelu na način propisan za predaju podnesaka, a ako je žalba izjavljena drugostupanjskom tijelu ono će je bez odgode proslijediti prvostupanjskom tijelu, a imajući u vidu odredbu članka 82. stavka 2. ZUP-a kojom je propisano da se prijedlog podnosi tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, to je prema pravnom shvaćanju ovog Suda, o predmetnom prijedlogu tužiteljice za povratom u prijašnje stanje trebalo odlučiti prvostupanjsko tijelo odnosno u konkretnom slučaju Ured Gradonačelnika G. B., a ne Gradonačelnik G. B. koji je drugostupanjsko tijelo.

Slijedom navedenog, kako je osporeno rješenje doneseno od strane neovlaštene osobe, to je isto nezakonito.

Kod ovakvog stanja stvari, sud se nije upuštao u ocjenu ostalih navoda koje su stranke iznosile tijekom spora, jer su u okolnostima kada je rješenje donijela nenadležna osoba, takvi navodi postali bespredmetni.

Uzgredno, za navesti je da je iz podataka spisa predmeta (omotnica prileži spisu) razvidno da je tužiteljica predmetni prijedlog za povrat u prijašnje stanje zajedno sa žalbom pravilno dostavila nadležnom prvostupanjskom tijelu odnosno G. B., Uredu gradonačelnika.

Slijedom svega navedenog, kako osporeno rješenje tuženika nije zakonito, valjalo je pozivom na odredbu članka 58. stavka 1. u svezi članka 31. stavka 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

Kako je tužiteljica uspjela u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, to je valjalo u skladu sa odredbom članka 79. ZUS-a, te Tbr. 23. stavak 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) tužiteljici priznat zatraženi trošak (popisan u tužbi) za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

 

U Splitu 4. svibnja 2021.

 

     S U T K I NJ A

 

        Danijela Čipčić Buzov, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.  (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Lucija Justić