REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
Poslovni broj: Ref 30 P : Ps-90/2018-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić, u pravnoj stvari
tužitelja R. H.,OIB:…, zastupane po O.državnom odvjetništvu u S., protiv tuženika R. V. S. OIB:…, zastupan po punomoćniku Ž. L. odv. uOD L. & radi iseljenja, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 11.ožujka 2021 g. presudom donesenom i objavljenom dana 04. svibnja 2021.g.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku iseliti iz poslovnog prostora u S., smještenog u
prizemlju zgrade na adresi R. ukupne površine 1605,83 m2, čest. zgr.5355/4 i 5355/3 k.o. S. te istog slobodnog od osoba i stvari predati u posjed tužiteljici u roku od 15 dana I pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u
iznosu 2000,00 kuna.
Obrazloženje
Tužiteljica je. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi iseljenja.U tužbi
se navodi da je R. H., M. o, vlasnik poslovnog prostora smještenog u prizemlju stambeno poslovnog objekta u Splitu na adresi R.B i R. B. ukupne površine 1605 m2, čest.zgr. 5355/4 i5355/3, sve K.O. S. Vlasništvo predmetnog poslovnog prostora Republika
Poslovni broj: Ref 30 P : Ps-90/2018-31
Hrvatska da je stekla temeljem čl. 1. Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO
na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (NN 52/91) te
odluke o davanju ovlaštenja Ministarstvu obrane za upravljanje stanovima, garažama
i poslovnim prostorima u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 56/92). Nadalje, navodi
da je u predmetni poslovni prostor tuženik ušao bespravno nakon bivšeg korisnika
tvrtke ".l" d.o.o. iz S. poslovni prostor danas koristi bez ikakve pravne
osnove. Tužitelj je u više navrata pokušao s tuženikom dogovoriti mirnu predaju
predmetnog poslovnog prostora u posjed tužitelju ali bez uspjeha. Tužitelj da je
sukladno čl.186a. Zakona o parničnom postupku tuženiku uputio zahtjev za mirno
rješenje spora dana 6. lipnja 2014., čemu tuženik da nije udovoljio. Budući tuženik
predmetni poslovni prostor koristi bez ikakve pravne osnove, tužitelj predlaže sudu
donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti iseljenje iz predmetnog poslovnog
prostora te predaja istog tužitelju slobodnog od osoba i stvari.
U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor presuđene stvari jer da je
sud o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio u predmetu pod posl. br. II-P-1251/00.
Izjavio je da isti nije u posjedu predmetnog poslovnog prostora.
Podneskom od 17. ožujka 2016.g. tuženik je podnio protutužbu protiv tužitelja
radi isplate iznosa od 3.717.570,55 kn, ali kako je ista podnesena nakon zaključenja
prethodnog postupka o istoj sud nije raspravljao u sklopu ovom postupka, sve u
skladu s odredbom čl.189 st.1. ZPP-a te je protutužba zavedena pod novi poslovni
broj.
U odnosu na navode tuženika da bi ovu tužbu trebalo odbaciti jer da je sud
već donio odluku u istoj pravnoj stvari, ističe se da je sud u predmetu pod posl. br.
IIP-1251/00 dana 14. travnja 2008.g. donio rješenje o presumiranom povlačenju koje
je steklo svojstvo pravomoćnosti dana 23. svibnja 2008.g., međutim pravomoćno
rješenje o presumiranom povlačenju ne predstavlja, kako to tuženik misli,
pravomoćno presuđenu stvar.
Presudom posl. br. Pst-1110/2014 usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja,
povodom žalbe tuženika Županijski sud u K. rješenjem posl. br. Gž-863/2017-
2 ukinuo je navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu.
Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom potvrde RH, Ministarstva
obrane klasa 4000-07/12-01/3 od 30. travnja 2014.g., isprave o utvrđenim
suvlasničkim udjelima u troškovima održavanja stambeno poslovne zgrade R.
B., uvjerenja Grada S. klasa 930-01/14-01/0147 od 25. travnja 2014.g.
i klasa 932-01/11-01 od 17. veljače 2011.g., nalaza i mišljenja stalnog sudskog
vještaka Jure Malenice od 1. ožujka 2012.g., povratnice (list spisa 14), zapisnika o
primopredaji poslovnog prostora od 21. ožujka 1997.g.,, rješenja RH, Ministarstva
obrane klasa 372-01/97-161/01 od 18. ožujka 1997.g., dopisa Ministarstva obrane
klasa 370-01/94-01/2440 od 29. svibnja 1995.g., naloga za ispražnjenje nekretnine
2
Poslovni broj: Ref 30 P : Ps-90/2018-31
Ministarstva obrane klasa 406-01/99-01/276 od 27.rujna 1999.g., dopisa Ministarstva
obrane klasa 406-01/199/01-04 od 26.listopada 1999.g.,dopisa Ministarstva obrane,
klasa 372-02/99-01/37 od 9. rujna 1999.g. izvatka iz zemljišnih knjiga za čest.
zgr.5355/3 i zgr.5355/4 z.u. 15443 k.o.S., zapisnika o pregledu poslovnog prostora
od 17. rujna 1999.g., zapisnika o izvidu od 16. rujna 2014.g., presude Županijskog
suda u S. posl. br. Gžst-387/14 od 6. svibnja 2015.g., presude Općinskog suda u
S. posl. br. Ovrv-2739/11 od 23. rujna 2013.g., rješenja Županijskog suda u S.
posl. br. Gžo-679/13 od 28. svibnja 2015.g., rješenja ovog suda IIP-1251/00 od 14.
travnja 2008.g., presude Općinskog suda u S. posl. br. Povrv-161/12 od 25.
ožujka 2013.g., presude ŽS u S. posl. br. Gžio-352/13 od 13. lipnja 2013.g.,
presude Općinskog suda u S. P2-4251/10 od 15. ožujka 2013.g., presude ŽS u
S. posl. br. Gžo-103/14 od 20. studenoga 2014.g., presude Općinskog suda u
S. posl. br. Pi-663/13 od 22. siječnja 2014.g., presude Općinskog suda u S.
posl. br. Pi-220/12 od 29. studenoga 2012.g., zapisnika u predmetu ovog suda Pi-
765/14 od 27. siječnja 2017.g., izvatka iz katastra zemljišta, očevidom na licu mjesta ,
odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za predaju stvari (poslovnog prostora).
Odredbom čl.161 st1 i 162. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima (Narodne novine broj: 91/96., dalje: ZV) vlasnik stvari ovlašten je zahtijevati
od osobe koja posjeduje njegovu stvar bez valjanog pravnog osnova da mu tu stvar
preda u posjed. Vlasničku tužbu protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar s
uspjehom može podići samo onaj koji dokaže svoje pravo vlasništva i tuženikov
posjed stvari. Vlasničkom zahtjevu za povrat stvari ima mjesta protiv svake one
osobe koja posjeduje vlasnikovu stvar ako je posjeduje bespravno, jer ona takvim
svojim posjedovanjem vrijeđa vlasnikovo pravo vlasništva te stvari.
Pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zgr.5355/3, stambeno poslovna
zgrada R. B., površine 1365 m2 i čest. zgr.5355/4 stambeno poslovna zgrada R. B., površine 796 m2 z.u.15443 k.o. S., sud je utvrdio da je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, a osnov stjecanja je čl. 1.Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske uvlasništvo Republike Hrvatske (NN 52/91) te odluka o davanju ovlaštenja Ministarstvu obrane za upravljanje stanovima, garažama i poslovnim prostorima uvlasništvu Republike Hrvatske (NN 56/92).
3
Poslovni broj: Ref 30 P : Ps-90/2018-31
Iz dokumentacije priložene spisu proizlazi da se Ministarstvo obrane dopisom
klasa 370-01/94-01/2440 od 29. svibnja 1995.g. očitovalo na zahtjev tuženika za
dodjelom poslovnog prostora u S., na adresi R.B., površine 1153 m2
na način da mu je dalo suglasnost za korištenje srazmjernog dijela tog prostora po
ispražnjenju prostora od dotadašnjeg korisnika "S." S. zajedno s 12
korisnika iz Udruženja obitelji poginulih hrvatskih branitelja u domovinskom ratu koji
su također zatražili dodjelu tog prostora u zakup, te ga pozvalo na predaju ključeva
poslovnog prostora u S., R. B., površine 678 m2. Rješenjem RH,
Ministarstva obrane klasa 372-01/97-161/01 od 18. ožujka 1997.g. formirano je
povjerenstvo za primopredaju poslovnog prostora u S., R. B. kojeg je
temeljem ugovora o zakupu koristilo poduzeće " S" d.o.o. S., a u istom je
navedeno da je tadašnji korisnik poslovnog prostora poduzeće V. čiji je
predstavnik tuženik. Iz zapisnika od 21. ožujka 1997.g. razvidno je da je na licu
mjesta povjerenstvo utvrdilo da se u poslovnom prostoru nalazi poduzeće Velebit čiji
je predstavnik tuženik R. V.. U zapisniku je navedeno da se R. V.
nalazi u prostoru kao direktor poduzeća V. temeljem dopisa Ministarstva obrane
klasa 370-01/94-01/2440 od 29. svibnja 1995.g.(zapisnik je potpisao tuženik).
Dopisom Ministarstva obrane, klasa 372-02/99-01/37 od 9. rujna 1999.g. upućenog
sektoru za gospodarenje, Upravi za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ministarstvo obrane
je od nadležnog tijela zatražilo uputu za daljnje postupanje, obzirom da obitelj V.
odbija iseliti iz prostora u ulici R. B., da su promijenili cilindar na vratima i
da se ne pojavljuju na primopredaji. U citiranom dopisu je navedeno da obitelj V.
koristi i susjedni prostor na istoj adresi površine 1509,65 m2, također bez ugovora o
zakupu. Zapisnikom o pregledu poslovnog prostora od 17. rujna 1999.g. utvrđeno je
da poslovni prostor na adresi R. B. bez ugovora o zakupu koristi tvrtka
Velebit, a za korisnika se potpisao upravo tuženik R. V. ( bez ovjere pečata
tvrtke). I konačno, zapisnikom o izvidu od 16. rujna 2014.g. utvrđeno je da poslovni
prostor na adresi R.B., šifra poslovnog prostora 1001881 površine
1135 m2 i šifra prostora 1001870 površine 207,86 m2 koristi tvrtka M.
d.o.o. čiji je direktor R. V., sin tuženika, i to bez sklopljenog ugovora o zakupu
s tužiteljem.
Očevidom na licu mjesta sud je utvrdio na poslovnom prostoru na adresi Ulica
R. B. na staklenim ulaznim vratima otisnuto M. d.o.o.S., a prema navodima prodavačice direktor i imatelj poslovnog udjela je R.V., sin tuženika, što je sud utvrdio uvidom u sudski registar. Prema navodima iste tvrtka posluje na navedenoj adresi posljednje dvije godine.
Pregledom presude Općinskog suda u S. posl. br. Ovrv-2739/11 od 23.
rujna 2013.g. u pravnoj stvari tužitelja R. V. protiv tuženika F. M.d.o.o. S. radi isplate iznosa od 1.814.734,00 kn,odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naprijed navedenog iznosa kojeg je tužitelj od tuženika potraživao temeljem sklopljenog ugovora o poslovnoj suradnji
4
Poslovni broj: Ref 30 P : Ps-90/2018-3
od 18. listopada 2004.g. U iskazudanom u tom postupku tužitelj, ovdje tuženik, navodi da je poslovni prostor u Ulici R.B. dobio na korištenje od MORH-a bez ugovora, bez ograničenja I besplatno. U tome postupku R. V. izjavio je kako poslovni prostor koji je
predmet ovog postupka u njegovom posjedu, isti kao fizička osoba dalje raspolaže
tim prostorom dajući ga u zakup trećoj osobi koja je u tom prostoru bila od listopada
2004.g. pa sve do srpnja 2011.g. U dogovore između stranaka bio je uključen i sin
tuženika, R. V., koji je također dao iskaz u tome postupku (kao svjedok).
Iz naprijed navedenoga slijedi da je upravo tuženik još 1995.g. uputio
Ministarstvu obrane zahtjev za dodjelom poslovnog prostora u S., na adresi R.
B.,površine 1153 m2, što mu je odbijeno (odnosno dana mu je mogućnost korištenja razmjernog dijela),a dopisom od 29. svibnja 1995.g Ministarstvo obrane je pozvalo tuženika na predaju ključeva poslovnog prostora u S., R. B. površine 678 m2. Tuženik je, dakle, od 1995.g. u posjedu poslovnog prostora koji se nalazi u kompleksu koji je položen na adresi R. B. Godinama Ministarstvo obrane pokušava iseliti tuženika, koji je očito dopuštao poslovanje u
predmetnom poslovnom prostoru različitom tvrtkama, tako prvo tvrtki V., čiji je
imatelj udjela bila njegova pok. supruga K. V., zatim je sam kao fizička osoba
sklopio ugovor u poslovnoj suradnju s trećom osobom F. M. d.o.o. S.
koja je temeljem toga ugovora stupila u posjed predmetnog prostora 2004.g. i bila u
istom do srpnja 2011.g., da bi konačno, što je sud utvrdio očevidom na licu mjesta, u
poslovni prostor stupila tvrtka M d.o.o. S., čiji je direktor tuženikov sin
istoga imena i prezimena. Neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne
legitimacije jer je isti od 1995.g. pa do danas u posjedu predmetnog prostora
posredno, putem različitih trgovačkih društava kojima je upravo on davao prostor u
podzakup. , stoga tvrdnja tuženika da nije u posjedu predmetnog prostora glede
naprijed navedenih dokaza nije osnovana. Na zapisniku u predmetu ovog suda Pi-
765/14 od 27. siječnja 2017.g. tuženik je izjavio kako je "prostor koristio do 16. rujna
2014.g. kada ga je MORH predao poduzeću M. u vlasništvu njegovog sina"
Nebitno je koga tuženik ovlastio na korištenje predmetnog poslovnog prostora jer se
tužbom traži predaja poslovnog prostora slobodnog od osoba i stvari, a tužitelj je
dokazao da je u posjedu predmetnog prostora (posrednom) upravo tuženik. Obzirom
na različite površine poslovnih prostora koje prema navodima tužitelja isti koristi,
ističe se da je iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka od važnosti upis prava
vlasništva RH u B listu koji upis se odnosi na zgradu kao cjelinu upisanu u listu A, a
to je upravo stambeno poslovna zgrada smještena u stambeno poslovnom
kompleksu R. B. u S. i to na čest. zgr. 5355/1,5355/2,5355/3 i5355/4, sve k.o. S.
Dakle, svi posebni dijelovi zagrade(poslovni prostori i stanovi)kojima RH nije raspolagala u vlasništvu su RH, gleda eventualne razlike u površini predmetnog poslovnog prostora, neodlučno je koliku površinu tuženik, odnosno treća osoba kojoj je isti dao u podzakup poslovni prostor, doista i koristi, radi se o poslovnom prostoru položenom na adresi
5
Poslovni broj: Ref 30 P : Ps-90/2018-31
R. B. sa ulazom na adresi R. B.u S., koji je sud identificirao očevidom na licu mjesta.
Prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja više puta raspravljan pred
ovim sudom u različitim sporovima koji su se vodili ili se vode između tuženika i RH
kao tužitelja, a u odnosu na predmetni poslovni prostor te da je taj prigovor tuženika
odbijen kao neosnovan ( presuda Općinskog suda u S. posl. br. Povrv-161/12 od
25. ožujka 2013.g. potvrđena presudom ŽS u S. posl. br. Gžo-352/13 od 13. lipnja
2013.g.,presuda Općinskog suda u SplituP2-4251/10 od 15. ožujka 2013.g.
potvrđena presudom ŽS u S. posl. br. Gžo-103/14 od 20. studenoga 2014.g.,
presuda Općinskog suda u S. posl. br. Pi-663/13 od 22. siječnja 2014.g., presuda
Općinskog suda u S. posl. br. Pi-220/12 od 29. studenoga 2012.g.).
Kako je tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora aktivno je
legitimirana odnosno pripada joj pravo tražiti iseljenje tuženika koji poslovni prostor
tuženik koristi bez pravne osnove, tuženik nije dokazao predaju (čl.219 ZPP),stoga
je pozivom na odredbu čl.162. st.2. ZV odlučeno je kao u izreci.
Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1.
ZPP-a Tužiteljici je priznata jednokratna nagrada za zastupanje u ovoj pravnoj stvari
sukladno Tbr.7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne
novine broj 142/12– dalje Tarifa) u iznosu od 2.000,00 kn.
U Splitu, 4.svibanj 2021.g.
S U D A C
LJILJANA MUSTAPIĆ
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana
dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravak iste.
Poslovni broj: Ref 30 P : Ps-90/2018-31
Rj:
1. odluka nepravomoćna 2. pisarnica – vidi upisnik
3. kal .._.._.._.._.._.._.._.. dana
U Splitu, 4. svibnja 2021..godine.
7
Kontrolni broj: 007b9-fc5a2-e4170
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=LJILJANA MUSTAPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
