- 1 -              Revd 783/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 783/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz K. Š., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. / partneri d.o.o. S., protiv I-tuženice B. B. iz S., OIB: … i II-tuženice I. S. iz K. S., OIB: …, koje obje zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu II-tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1931/2019-2 od 10. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-699/2018 od 26. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 4. svibnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog II-tuženice I. S. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1931/2019-2 od 10. rujna 2020. se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. II-tuženica I. S. iz K. S. je podneskom od 14. prosinca 2012. predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1931/2019-2 od 10. rujna 2020. u toč. I. al. prva izreke, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-699/2018 od 26. kolovoza 2019. u dijelu toč, I.1. i I.2. izreke kojima je utvrđeno da su bez pravne valjanosti ugovori navedeni u prvostupanjskoj presudi , radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.

 

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da za pitanja 3. i 4. i djelomično 1. nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, a pitanja broj 1. i 2. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4. Tuženica je u prijedlogu naznačila pravna pitanja radi kojih predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, a koja glase:

 

1. - Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenili odredbe članaka 7., 8., 219., 220. i 221.a. ZPP kada imamo u vidu sadržaj iskaza parničnih stranaka te svjedoka I. S., D. Č. i M. T. u ovom postupku, a što je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost njihovih presuda?

 

- Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud u konkretnom slučaju po pitanju analize i vrednovanja službenih zabilješki o obavijesnim kazivanjima iz kaznenog postupka tuženica ad. 1. i ad. 2., te svjedoka I. S. pogrešno primijenili odredbe članaka 7., 8., 219.. 220. i 221.a. ZPP, a što je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost njihovih presuda?

 

- Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenili odredbe članaka 7., 8., 219.. 220. i 221.a. ZPP, imajući u vidu da se u kaznenom postupku koji je korišten u dokazne svrhe ovog parničnog postupka nalaze službene zabilješke o obavijesnom kazivanju I. D. i A. V., a što je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih presuda?

 

- Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenili odredbe članaka 7., 8., 219., 220. i 221.a. ZPP te jesu li tuženici ad 2. onemogućili raspravljanje i ravnopravno sudjelovanje u ovom parničnom postupku kada su propustili odlučiti o osnovanosti istaknutog prigovora zastare? Je li se propuštanjem odlučivanja o materijalnopravnom prigovoru zastare u parničnom postupku čini bitna povreda odredaba parničnog postupka koja je dovela do ukidanja/preinačenja presude?

 

2. Jesu li na isticanje prividnosti ugovora kao razloga izostanka bilo kakvih pravnih učinaka ugovora, ovlaštene samo ugovorne stranke tog ugovora? Je li u konkretnom slučaju tužiteljica, kao treća osoba, ovlaštena isticati prividnost kupoprodajnog ugovora zaključenog između tuženica 2. listopada 2006. godine, kao razloga izostanka bilo kakvih pravnih učinaka tog ugovora, s obzirom na to da je člankom 285. Zakona o obveznim odnosima propisano da prividan ugovor nema pravnog učinka među ugovornim stranama?

 

3. Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud pobijanim presudama pogrešno primijenili materijalno pravo kada su na strani tuženice ad 2. isključili od primjene članke 123. i 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima? (…)

 

4. Je li činjenica da je u odnosu na tuženice odbačena kaznena prijava u kaznenom postupku i da tužiteljica nije preuzela vođenje kaznenog progona, u odnosu sa svim ostalim činjenicama i okolnostima koje proizlaze iz činjenične i dokazne građe konkretnog slučaja, od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanih nižestupanjskih presuda, posebno u situaciji kada tužiteljica ističe prividnost ugovora i ističe svoje stanje nužde i teške materijalne situacije?

 

4.1. Tuženica je navela da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, zato što je u primjeni odredaba članaka 7., 8., 219., 220. i 221.a. ZPP revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje i to za pitanje br. 1. alineja prva, druga i treća u odlukama poslovni broj Revr-91/13 od 16. srpnja 2014. i Revr 898/14 od 16. lipnja 2015., a za pitanje broj 3. u odluci poslovni broj Rev-2235/1998 od 10. travnja 2002., kao i da je glede pitanja broj 3. zauzeo pravno shvaćanje i Županijski sud u Vukovaru u odluci poslovni broj Gž-589/04 od 2. lipnja 2004., pri čemu odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda.

 

5. Ovaj sud je na temelju gore navedenog sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije našao da za pitanje pod brojem 1. alineja četvrta, u dijelu koji se odnosi na prigovor zastare, te za pitanja pod brojem 3. i 4. tuženica nije u skladu s odredbom čl. 387. st. 3. ZPP određeno izložila razloge zbog kojih smatra da su ta pitanja važna u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP. Stoga u odnosu na navedena pitanja nisu kumulativno ispunjene formalne pretpostavke za dopuštenje revizije.

 

6. Pitanje broj 1. u cjelini nije važno za rješenje ovog spora prvenstveno zato što se odnose samo na konkretni predmet, a obrazloženje pitanja polazi od pogrešne tvrdnje da su nižestupanjski sudovi kod ocjene propustili postupiti po odredbi čl. 8. ZPP, te da su pogrešno i nepotpuno utvrdili odlučne činjenice. Suprotno tvrdnji u prijedlogu nižestupanjski sudovi su donijeli odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te su sveobuhvatno i neproturječno izložili zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio.

 

6.1. Napominje se također da pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem u obrazloženju odluka revizijskog suda poslovni broj Revr-91/13 od 16. srpnja 2014. i Revr 898/14 od 16. lipnja 2015., jer se ne radi o identičnoj činjeničnoj osnovi tužbe, provedenom dokaznom postupku i načinu ocjene izvedenih dokaza o spornim činjenicama, te činjeničnim utvrđenjima na temelju kojih je odlučeno o tužbenom zahtjevu.

 

7. Pitanje broj 2. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je glede tog pitanja revizijski sud uspostavio ujednačenu sudsku praksu prema kojoj u slučaju prividnog ugovora nije riječ o pobojnom ugovoru, nego o nepostojećem ugovoru, pa se na posljedice sklapanja simuliranog ugovora može pozivati svaka osoba koja ima pravni interes tražiti da sud utvrdi da simulirani ugovor ne proizvodi pravni učinak između ugovornih strana (tako u Rev-2357/2015, Rev-2757/2016-2 od 27. kolovoza 2019.).

 

8. Stoga u odnosu na pitanja broj 1. u dijelu koji se odnosi na odluku o prigovoru zastare, te pitanja broj 3. i 4. nisu ispunjene formalne pretpostavke dopuštenosti revizije po čl. 387. st. 3. ZPP, pitanje broj 1. djelomično nije pravno pitanje, a djelomično nije važno za rješenje ovoga spora i za procesnu situaciju II-tuženice, dok pitanje broj 2. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

9. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 4. svibnja 2021.