Poslovni broj: 75 Pž-4348/2019-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 75 Pž-4348/2019-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Srđana Šimca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. N. d.o.o., OIB ..., Z., kojega zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. & partneri d.o.o., Z., protiv tuženika P. d.o.o., OIB ..., Z., kojega zastupa punomoćnik O. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti zadužnice, proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa te isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-981/18-35 od 31. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-981/18-35 od 31. svibnja 2019. u točkama I., II., III. i IV. njezine izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-981/18-35 od 31. svibnja 2019. u točki I. njezine izreke proglašeni su nedopuštenim pljenidba i prijenos izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom povodom zahtjeva tuženika protiv tužitelja temeljem zadužnice broj OV-6517/16 od 25. svibnja 2016. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku povući s naplate kod Financijske agencije bjanko zadužnicu broj OV-6517/16 od 25. svibnja 2016. Točkom III. izreke presude zabranjena je tuženiku naplata na temelju zadužnice broj OV-6517/16 od 25. svibnja 2016. Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku vratiti tužitelju bjanko zadužnicu broj OV-6517/16 od 25. svibnja 2016. Točkom V. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 100.000,00 kn sa zateznom kamatom. Točkom VI. izreke presude određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužbeni zahtjevi za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, za nalaganje povlačenja bjanko zadužnice s naplate, zabranu naplate po zadužnici i predaju zadužnice u posjed, osnovani, dok je zahtjev za isplatu iznosa od 100.000,00 kn neosnovan. Sud je ocijenio da bjanko zadužnica broj OV-6517/16 od 25. svibnja 2016. nema snagu javne isprave i da ne može proizvoditi pravne učinke u smislu odredbe članka 215. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje: OZ), jer javni bilježnik nije za potrebe potvrde bjanko zadužnice pozvao stalnog sudskog vještaka, budući da je zadužnicu potpisao direktor tužitelja J. M. S. koji ne razumije hrvatski jezik. Sud je ocijenio da i u slučaju da je zadužnica valjana, ista je do trenutka njenog podnošenja na naplatu prestala proizvoditi pravni učinak, jer je tražbina koju je zadužnica osiguravala prestala ispunjenjem. Sud je utvrdio da je zadužnica izdana radi osiguranja tražbine društva M.-... d.o.o. u iznosu od 97.950,00 kn, koji iznos je tužitelj platio tome društvu prije podnošenja zadužnice na naplatu.

 

3. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11; dalje: ZPP).

 

4. Protiv označene presude u točkama I., II., III. i IV. njezine izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosu ukine pobijanu presudu. U žalbi u bitnome navodi da je sud iz izvedenih dokaza pogrešno zaključio da tuženik ne može dati zadužnicu na naplatu iz razloga što je šteta koja je pričinjena društvu M.-... d.o.o. veća od 100.000,00 kn, a u stvari šteta je nastala na privatnoj nekretnini I. J. u kojoj poslovni prostor ima društvo M.-... d.o.o. čiji je I. J. direktor, što je tužitelj znao. Tvrdi da je zadužnica izdana I. J., a on je svoje potraživanje prema tužitelju prenio na tuženika prije izdavanja predmetne zadužnice. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 3.125,00 kn s PDV-om i sudskom pristojbom na žalbu.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da su prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

 

8. Predmet spora je utvrđenje da su pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika, temeljem bjanko zadužnice broj OV-6517/16 od 25. svibnja 2016. nedopušteni, zabrana naplate po predmetnoj zadužnici i predaja zadužnice u posjed tužitelju te isplata iznosa od 100.000,00 kn.

 

9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da su tužitelj i društvo M.-... d.o.o. bili u poslovnom odnosu prema kojem je tužitelj tom društvu dao u najam dva aparata za vodu na adresi Z., D. 165,

- da je 3. svibnja 2016. došlo do curenja vode iz aparata čime je nastala šteta u stanu na pravom katu i poslovnom prostoru u prizemlju na adresi Z., D. 165,

- da je štetu procijenilo društvo T.. G. d.o.o. u iznosu od 97.950,00 kn,  - da je tužitelj izdao bjanko zadužnicu po direktoru J. M. S. koju je potvrdio v.d. javni bilježnik T. S. broj OV-6517/16 od 25. svibnja 2016.,

- da direktor tužitelja J. M. S. ne razumije hrvatski jezik, a da potvrda javnog bilježnika ne sadrži podatak da je pri potvrđivanju navedene zadužnice sudjelovao sudski tumač,

- da je tužitelj platio društvu M.-... d.o.o. iznos od 97.950,00 kn prije davanja zadužnice na naplatu,

- da je zadužnicu na naplatu dao tuženik 28. veljače 2018. na temelju Ugovora o ustupu potraživanja sklopljenog s I. J. 23. svibnja 2016.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zadužnica izdana radi osiguranja tražbine društva M.-... d.o.o. s kojim je tužitelj bio u poslovnom odnosu, a ne fizičkoj osobi I. J. u čijem privatnom objektu u prizemlju, društvo M.-... d.o.o. ima sjedište i obavlja djelatnost. Isto tako pravilno je sud ocijenio da je predmetna bjanko zadužnica mogla biti potvrđena samo uz sudskog tumača, budući da potpisnik zadužnice nije hrvatski državljanin i ne razumije hrvatski jezik (članak 68. Zakona o javnom bilježništvu „Narodne novine“ broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09; dalje: ZJB).

 

11. Žalbeni navodi, da je na privatnom objektu u kojem da na prvom katu živi I. J. s obitelji, a u prizemlju je poslovni prostor koji koristi društvo M.-... d.o.o., nastala veća šteta i da je uplatom iznosa od 97.950,00 kn tužitelj naknadio štetu društvu M.-... d.o.o., a ne I. J. radi saniranja štete na prvom katu, ne utječu na pravilnost prvostupanjske presude, jer je sud saslušanjem svjedoka utvrdio da je zadužnica izdana društvu M.-... d.o.o. Osim toga, sama zadužnica, zbog nepravilnosti prilikom izdavanja nema snagu javnobilježničkog akta u smislu odredbe članka 215. stavka 1. OZ-a.

 

12. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u izreci ove presude.

 

Zagreb, 4. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović, v.r.