1

Poslovni broj: UsI-1634/20-5

 

  

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8    

         

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice M.P. iz K., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik Z.R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Z., OIB: …, radi promjene katastarskog upisa, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 4. svibnja 2021. godine, 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, KLASA: UP-II-932-07/19-07/499, URBROJ: 541-03-02-01/4-20-2 od 15. svibnja 2020. godine.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 19. lipnja 2020. godine protiv rješenja Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, KLASA: UP-II-932-07/19-07/499, URBROJ: 541-03-02-01/4-20-2 od 15. svibnja 2020. godine, kojim se odbija žalba tužiteljice protiv rješenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove G.Z., KLASA: UP/I-932-07/19-03/662, URBROJ: 251-15-05-1-19-3 od 5. rujna 2019. godine. Potonjim rješenjem odbija se zahtjev tužiteljice za promjenom podataka u katastarskom operatu k.o.

2. Tužiteljica ističe da se obratila katastru G.Z. s prijedlogom za upis tužiteljice u svojstvu vlasnice i posjednice nekretnina upisanih u katastarskoj evidenciji G. Z., Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, i to u posjedovnom listu broj: 347 k.o. K., kč.br. 1076/2 doma, površine 201 m2 i oranica površine 201 m2, te kč.br. 1077, doma površine 989 m2, kuća i dvor, K., površine 503 m2, voćnjak površine 486 m2, ukupne površine 1190 m2, kao i u posjedovnom listu broj: 139 k.o. B.: kč.br. 813/1 R., površine 1493 m2, vinograd površine 1493 m2, kč.br. 861/9 S., površine 234 m2, oranica površine 234 m2, kč.br. 861/10, S., površine 18 m2, voćnjak površine 18 m2, kč.br. 924/2 S., površine 2158 m2, oranica površine 539 m2, vinograd površine 1619 m2 i kč.br. 925 S., površine 1446 m2, oranica površine 727 m2, vinograd površine 719 m2. Prijedlog se temelji na smrtnom listu za tužiteljičinog oca, sada pok. F.O.-P. (koji je i 2019. godine i danas u katastru evidentiran u svojstvu posjednika i vlasnika predmetnih nekretnina), te ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. travnja 2019. godine između sada pok. F.O.-P. u svojstvu primatelja uzdržavanja i tužiteljice u svojstvu davateljice uzdržavanja. Rješenjem Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove odbijen je tužiteljičin prijedlog od 31. srpnja 2019. godine, dok je pobijanim rješenjem odbijena tužiteljičina žalba od 5. rujna 2019. godine. Tužiteljica smatra da je neosporivo kako pobijana rješenja nisu pravno osnovana, budući da su ista bazirana na neispravnom stajalištu, kako je upis promjene  u katastarskoj evidenciji (upis, odnosno promjena vlasnika) moguće izvršiti isključivo temeljem zemljišnoknjižnog izvatka za takvu nekretninu. Tako stajalište upravna tijela pronalaze u svojoj interpretaciji članka 97. stavka 4. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Naime, tuženik i prvostupanjsko tijelo smatraju kako je promjena (upis vlasništva) u katastru nakon stupanja na snagu Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 112/18.) moguća jedino temeljem izvatka iz zemljišne knjige, a izvadak iz zemljišne knjige je spomenut kao jedna od isprava temeljem koje je moguće provesti upis u katastar. Međutim, tužiteljica ističe kako je upis u katastru i nakon stupanja na snagu članka 97. stavka 4. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina moguće provesti temeljem druge javne ili javno ovjerovljene privatne isprave. Stoga je nedvojbeno za tužiteljicu, kako su smrtni list za F.O.-P. i javnobilježnički solemnizirani ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavljali valjan i dostatan pravni temelj za ishođenje evidentiranja tužiteljice u svojstvu vlasnice predmetnih nekretnina. Dakle, članak 97. stavak 4. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina spominje zemljišnoknjižni izvadak (samo) egzemplarno kao osnovu za vršenje upisa u katastru, odnosno navedena odredba ne limitira mogućnost da druga valjana isprava posluži kao temelj izvršenja katastarskog upisa. Drugačije tumačenje citirane odredbe predstavlja znatno nesrazmjerno opterećenje za većinu građana RH, budući da kod većine nekretnina na području RH nije usklađeno katastarsko i zemljišnoknjižno stanje. Nametati građanima, u takvim okolnostima obvezu provođenja prvo upisa vlasništva u zemljišne knjige, pa tek potom – temeljem takvog zemljišnoknjižnog upisa – dozvoljavati ishođenje katastarskog upisa, nedvojbeno bi predstavljalo nesrazmjerno ograničavanje ustavnih načela (garancija) jednakosti iz članka 3. Ustava RH, te vlasništva iz članka 48. stavka 1. Ustava RH. Prihvaćanjem stajališta tuženika građanima bi se nametnulo ograničenje protivno članku 16. stavku 1. i 2. Ustavu RH. Pri tome tužiteljica upućuje na činjenicu, kako bi se građanima koji su ishodili upis u katastar do stupanja na snagu citiranog Zakona u prosincu 2018. godine, omogućilo evidentiranje u javne upisnike svog prava vlasništva nekretnine, dok se to isto (bez valjanog i održivog razloga) ne bi dozvolilo građanima u identičnim pravnim situacijama, koje svoje pravo vlasništva nekretnine nastoje publicirati upisom u katastarski očevidnik nakon stupanja na snagu citiranog zakona, i to samo iz razloga što isti nisu do prosinca 2018. godine podnijeli takav prijedlog katastrima. Tako razlikovanje dviju grupa građana nema opravdanja, te je isto ustavnopravno neprihvatljivo. Naznačeno stajalište iz pobijanog rješenja je neprihvatljivo i iz razloga relativno (za građanina prosječnih imovinskih prilika) znatnog novčanog iznosa, kojeg isti mora uložiti u ishođenje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva glede pojedine nekretnine. Dugotrajnost, kompleksnost (obzirom na čest slučaj generacijama ne ažuriranog stanja u zemljišnim knjigama), skupoća obveze zemljišnoknjižnog evidentiranja građana u svojstvu vlasnika nekretnine kao pretpostavke odgovarajućeg katastarskog upisa, predstavljaju samo neke od razloga nesrazmjernosti ovog ograničenja nametnutog člankom 97. stavkom 4. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina.

3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud oglasni ništetnim, odnosno poništi napadano rješenje i rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove G.Z., KLASA: UP/I-932-07/19-03/662, URBROJ: 251-15-05-1-19-3 od 5. rujna 2019. godine, s tim da traži naknadu troškova upravnog spora zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućima od presuđenja do isplate.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 36. stavka 4. istog Zakona.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, KLASA: UP-II-932-07/19-07/499, URBROJ: 541-03-02-01/4-20-2 od 15. svibnja 2020. godine (stranica 4-5 spisa), prijedlog za upis vlasništva od 31. srpnja 2019. godine (stranica 6-7 spisa), rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove G.Z., KLASA: UP/I-932-07/19-03/662, URBROJ: 251-15-05-1-19-3 od 5. rujna 2019. godine (stranica 8-9 spisa), te zaključak Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 31. srpnja 2019. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 15. svibnja 2020. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove G.Z, KLASA: UP/I-932-07/19-03/662, URBROJ: 251-15-05-1-19-3 od 5. rujna 2019. godine. Naime, za rješenje ove upravne stvari mjerodavne su odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 112/18.), koji je na snazi od 22. prosinca 2018. godine. Prijelaznim i završnim odredbama tog Zakona određeno je, među ostalim, i to člankom 193., da do stupanja na snagu inih pravilnika ostaju na snazi, između ostalog, odredbe Pravilnika o katastru zemljišta („Narodne novine“, broj: 84/07. i 148/09.), kako je to navedeno u članku 193. stavku 1. alineji 9. Zakona. Dakle, za rješenje predmetne stvari mjerodavne su odredbe članka 97. navedenog Zakona, kojima je propisano, u bitnome, da se promjene glede nositelja prava na zemljištu (upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove) provede povodom zahtjeva stranke, odnosno temeljem obavijesti koju čine rješenja zemljišnoknjižnih odjela općinskih sudova, sve uz prilog odgovarajuće isprave, a odgovarajućom ispravom iz stavka 3. citiranog članka (upis vlasnika u posjedovni list) smatra se izvadak iz zemljišne knjige. Iz podataka spisa predmeta je vidljivo da je dana 31. srpnja 2019. godine tužiteljica podnijela zahtjev da ju se u katastarskom operatu evidentira kao vlasnicu nekretnina upisanih u posjedovni list broj: 139 k.o. B., a sve temeljem priloženog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. travnja 2019. godine, te smrtnog lista za pok. F.O.-P. od 3. srpnja 2019. godine.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da javne isprave, koje je priložila tužiteljica u svoj zahtjev za promjenu katastarskog upisa (smrtni list za pok. F.O.-P. i ugovor o doživotnom uzdržavanju) nisu dostatni da se tužiteljicu upiše u svojstvu vlasnice predmetnih nekretnina. Naime, članak 97. stavak 3. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 112/18.) propisuje da se upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove provodi u katastru zemljišta na temelju pravomoćnog rješenja područnog ureda za katastar, odnosno ureda G.Z. donesenog u upravnom postupku kada stranka podnese zahtjev kojem je priložena odgovarajuća isprava o vlasniku i ovlašteniku zemljišta ili ako se, postupajući prema obavijesti zemljišnoknjižnih odjela općinskih sudova, utvrdi da pravni prednici upisani u neki posjedovni list ne odgovaraju pravnim prednicima upisanim u zemljišnu knjigu. Prema stavku 4. citiranog članka, odgovarajućom ispravom iz stavka 3. ovog članka smatra se izvadak iz zemljišne knjige. Stoga je Gradski ured za katastar i geodetske poslove pozvao tužiteljicu zaključkom od 31. srpnja 2019. godine da u roku od deset dana od dana dostave ovog zaključka, u spis predmeta dostavi uredu dokaz o vlasništvu za naznačene katastarske čestice u navedenim katastarskim općinama, odnosno izvadak iz zemljišne knjige sukladno članku 97. stavku 4. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Pri tome je potrebito naznačiti da je Zakon/18 stupio na snagu 22. prosinca 2018. godine, a tada je prestao važiti Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 16/07, 152/08, 124/10, 56/13, 121/16. i 9/17.) koji je u članku 65. stavku 5. propisao da se odgovarajućom ispravom iz stavka 3. ovog članka smatra ugovor ili odluka suda, odnosno druge nadležne vlasti, s time da je stavak 3. citiranog članka propisivao da se upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove provodi u katastru zemljišta na temelju pravomoćnog rješenja područnog ureda za katastar, odnosno ureda G.Z. donesenog u upravnome postupku kada stranka podnese zahtjev kojim se prilaže odgovarajuća isprava o vlasniku i ovlašteniku zemljišta ili ako se, postupajući po obavijesti zemljišnoknjižnog suda, utvrdi da pravni prednici upisani u neki posjedovni list ne odgovaraju pravnim prednicima upisanim u zemljišnu knjigu. U svezi s tim potrebito je uputiti na zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca USRH od 6. srpnja 2004. godine, prema kojem osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik nekretnina ili ovlaštenik nekog drugog prava na nekretninama koje se upisuju u zemljišne knjige, kao i osoba koja uz zahtjev priloži valjanu ispravu (ugovor, odluku suda ili druge nadležne vlasti), kojom dokazuje svoje pravo vlasništva ili postojanje nekog ovlaštenja  na nekretninama upisat će se u posjedovni list katastarskog operata, neovisno o tome tko je u posjedovnom listu upisan kao posjednik tih nekretnina i u čijem posjedu se te nekretnine nalaze, osim u slučaju kada je vlasništvo ili postojanje ovlaštenja na nekretninama sporno. I u slučaju hipotetske primjene članka 65. stavka 3. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 16/07, 152/08, 124/10, 56/13, 121/16. i 9/17.) priloženi smrtni list i ugovor o doživotnom uzdržavanju ne predstavljaju odgovarajuće isprave za upis vlasnika u posjedovni list, jer imajući u vidu zemljišnoknjižno stanje ne dokazuju pravni slijed od knjižnog vlasnika do tužiteljice. Nadalje, prema članku 104. stavku 1. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 128/99.), posjednici i nositelji prava na zemljištu dužni su u roku od 30 dana od dana nastale promjene prijaviti nadležnom područnom uredu, odnosno uredu G.Z., svaku promjenu na zemljištu, koja utječe na podatke upisane u katastar zemljišta. Članak 105. stavak 1. istog Zakona je propisao da se promjene na zemljištu provode u katastru zemljišta na temelju rješenja područnog ureda, odnosno ureda G.Z., a stavak 2. istog članka da iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka rješenje se ne donosi ako se promjena na zemljištu provodi na temelju pisanog sporazuma stranaka. Prema stavku 3. istog članka promjene glede nositelja prava na zemljištu unose se na temelju rješenja zemljišnoknjižnog suda. Članak 22. stavak 1. Pravilnika o katastru zemljišta („Narodne novine“, broj: 28/00.) je propisivao da se upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove provodi na zahtjev stranke, kojem se prilaže odgovarajuća isprava o vlasniku i ovlašteniku zemljišta, a stavak 2. istog članka da se odgovarajućom ispravom iz stavka 1. ovog članka smatra ugovor ili odluka suda odnosno druge nadležne vlasti. Ako, postupajući po zahtjevu stranke, područni ured Državne geodetske uprave, odnosno ured G.Z. utvrdi da isprava iz stavka 1. ovog članka ima nedostatke koji dovode u sumnju njezinu vjerodostojnost ili ima druge nedostatke koji priječi provedbu promjene u katastru zemljišta, stranci će se pisano odrediti rok u kojem je dužna priložiti ispravu na temelju koje je moguće provesti upis u katastru zemljišta (stavak 3.). Ako podnositelj zahtjeva u određenom roku ne priloži valjanu ispravu smatrat će se da je odustao od zahtjeva shodno stavku 4. istog članka. Člankom 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o katastru zemljišta („Narodne novine“, broj: 68/03.) izmijenjen je članak 22. stavak 4. Pravilnika, prema kojemu će se odbiti zahtjev iz stavka 1. ovog članka, ako podnositelj zahtjeva u određenom roku ne priloži valjanu ispravu.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

10. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12,152/14. i 29/17.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavak 3. citiranog članka propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

 

U Zagrebu, 4. svibnja 2021. godine

Sudac:

Ivan Levak, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).